Trebamo li voditi brigu tko kupuje skupe stanove?

Nije riječ o 200 bogatih hrvatskih obitelji, već o nešto većem broju naših sugrađana koji nemaju problema sa svakodnevnim financijskim akrobacijama i preživljavanjem

Žarko Delač

Informacija koja se pojavila u medijima kako tisuće zainteresiranih čeka u redu za otkup stanova u jednoj novogradnji u Zagrebu, čija je vrijednost kvadratnog metra 5000 eura, odličan je pokazatelj stanja u našem društvu. Za pretpostaviti je pri tome kako se ne radi o marketinškom potezu prodavatelja stanova jer je i na drugim lokacijama odlična prodaja, a zanimljivo je kako u susjednoj Velikoj Gorici novoizgrađenih stanova nema niti za lijek.

Prema tome, nije riječ o 200 bogatih hrvatskih obitelji, već o nešto većem broju naših sugrađana koji nemaju problema sa svakodnevnim financijskim akrobacijama i preživljavanjem. Pri tome, ulaganje u banke i štednja više im nisu isplativi i okreću se u ulaganje u nekretnine što pokazuje i njihovo praćenje stanja na financijskom tržištu. Uostalom, da o tome ne vode računa ne bi niti postali imućni.

Nadalje, očigledno je kako među dobrostojećim našim sugrađanima ipak ne prevladavaju političari i državni dužnosnici čiji svaki potez, a osobito javno objavljene imovinske kartice pomno pratimo. Stoga je pogrešna javna percepcija o poligonu za bogaćenje političara već eventualno onih koji su spremni na lopovluk i korupciju obnašajući svoje dužnosti.

S druge strane, u ništa manjem postotku ne egzistiraju i nemoralni tajkuni i prevaranti što ponovno nije razlog da imamo loše mišljenje o svim poduzetnicima i materijalno situiranim osobama. Kako vrlo malo znademo o načinu stjecanja imovine drugih nezahvalno ih je unaprijed osuđivati i osobito iskazivati jal i ljubomoru što i sami nismo imućni.

Uživajmo u onome što posjedujemo

Možda se dobro pri tome prisjetiti i Isusovih riječi kako će deva lakše proći kroz iglene uši (uski prolaz u jeruzalemskim zidinama) nego bogataš u raj. Sve u svemu, poželjno bi bilo da imamo što više materijalno bogatih pojedinaca jer bi tada bilo manje onih koji žive na granici siromaštva. U tom kontekstu uživajmo u onome što imamo i posjedujemo kako bi nam život bio ispunjen radošću i optimizmom, što ne znaci kako vlastitim radom i zalaganjem ne trebamo pokušati ostvariti zaradu ili materijalnu dobit. Za početak bi bilo dovoljno prekinuti s trošenjem energije i vremena na druge osobe i pojave u svojoj sredini. Osobito na široj razini.

Ostavimo se u tom smislu pretjeranog uplitanja u vođenje nogometne reprezentacije, rad Stožera civilne zaštite ili mjesta i uloge Nezavisne države Hrvatske u hrvatskoj povijesti. Sva ta, kao i mnoga druga pitanja prepustimo stručnjacima, školovanim kadrovima i istaknutim stručnjacima, a ne mišljenju ulice i neinformiranih i nestručnih pojedinaca.

U posljednje vrijeme dolazi do izražaja i štetna medijska hajka i natpisi koji su postali nit vodilja za politička kadroviranja i obračune s neistomišljenicima. U tome svi prešutno zaboravljamo da za napisanu i izgovorenu riječ nema odgovornosti i novinari sve češće slobodno nameću vlastite ili nečije druge stavove i mišljenja.