Trebamo ekološke namirnice

Trebamo ekološke namirnice

One s najmanjim utjecajem na zdravlje ljudskih bića i okoliš. Predlaže se poticanje rasprave o stvarnom značenju naziva poput organska hrana, prirodna hrana, sve s bio- kao suvišno, a koje se u eri sve »zelenijeg ispiranja« mozga javnosti kao neko dostignuće

prof. emer. Igor Čatić

Igor Čatić

Zbogom prirodnoj hrani, zdravoj hrani, organskoj hrani i svemu bio- . Trebamo ekološke namirnice i za njih Ekološki broj. Nema šanse, kažu iz redova djelatnika agrokulture. Preostaje, objasniti razlike u razumijevanja istih pojmova između dviju tehnika. Onih koje rade na osnovi ulaza u proizvodnju od živoga i neživog.

Kada sam bio vikendaš, vlasnik vikendice, posjetio sam jednom zgodom susjede – mještane. U jednom trenutku domaćin ustane i kaže: »Moram namiriti stoku«. Pitam vikendašicu, jezikoslovku, što to znači? Namiriti ima više značenja. No, znači i nahraniti te napojiti. Namirnica je izvedenica od tih glagola. Svrha teksta je upozoriti javnost na razliku uporabe sintagmi: zdrava hrana, prirodna hrana, organska hrana i sve što počinje s bio-, a odnosi se na hranu i pića, dakle namirnice. Koji naziv bi bio najpogodniji i treba li uvesti neku mjerivu veličinu koja bi to najbolje sažela. Primjerice, Ekološki broj.

Uvod

U eri sve »zelenijeg ispiranja« (greenwashing) mozga javnosti, no i političarima, agresivnim reklamama, poput zdrava hrana, prirodna hrana, sve bio- i slično, odlučio sam se kao sintezolog pozabaviti ponovno s tom temom. Na temelju iskustva stečenog vođenjem projekta »Primjena sustavnosne teorije u općoj tehnici« (2007. – 2012.). I novo stečenim znanjem i spoznajama.

Agrokultura, proizvodnja biljaka i životinja korisnih za ljude, uključuje kultivaciju tla te uzgoj i vođenje brige o usjevu ili stoci. Stoga pripada općoj tehnici. Razlog tvrdnji, agrokultura je biološki sustav kojem su ulazi u tvarni sustav, biljke i životinje (živo). Za njih vrijede u osnovi iste zakonitosti kao za ostale kiber-fizičke sustave kojima je tvarni ulaz, općenito materija u sustav, neživo. To »zeleno ispiranje« nije novost. Tekst Ne ispirati mozak s proizvodima agrokulture objavljen je u Hrvatskom fokusu j26. listopada 2012. Koji je u proširenom obliku objavljen kao uvodnik u agronomskom časopisu Academia Journal of Agricultural Research, Nigerija, pod naslovom Stop greenwashing with agricultural products (siječanj, 2013.).

Značenje riječi “greenwashing”

Što zapravo znači riječ »greenwashing«? To je skovana riječ koju je izmislio ekolog Jay Westervelt (1999.). Označuje globalni fenomen. U hrvatski se ne može izravno prevesti, nego je treba opisati.

»Zahvaljujući dostignućima kognitivnih znanosti, razvijene su mnoge metode manipulacije, pa tako i one na području zaštite okoliša. Dakle, najprije se definira cilj, npr. plastične vrećice. Zatim se“ zeleno“ ispire mozak, npr. tvrdnjom da pogiba godišnje 100 tisuća sisavaca od plastičnih vrećica. Mogu se ti sisavci zapetljati, ali u poliamidne, popularno nazvane najlonske, dakle plastične mreže. Pritom ugiba kojih stotinjak životinja godišnje«.

U nedavnom dokumentarnom filmu Do grla u plastici (HRT 2, 16. siječnja 2021.) sugerirano je implicitno vraćanje na konopljina užeta. No i ona su umjetna, konoplja se uzgaja.

Treba navesti da je u Europskom domu održana 6. prosinca 2012. tribina »Ne ispirati mozak proizvodima agrokulture« na kojoj je predavačica uz autora, bila Katica Knezović (ZG-magazin, 7. prosinca 2012.). Na tribini je ukazano na manipulacije pojmovima, „zeleno“, „bio-“ i „prirodno“ koje se koriste u marketinške svrhe. Te se njima obmanjuje javnost, odnosno potrošači. Jasno je tada rečeno.

Proizvodima prirode, prirodninama, mogu nazivati jedino samonikle biljke poput šumskih gljiva. Odnosno životinje koje žive u prirodi, a naziva ih se divljač. Sve ostalo su proizvodi znanja i volje čovjeka, odnosno umjetnine (artefakti) pa tako i ono što je čovjek uzgojio, uzgojine. To nisu proizvodi prirode. Zbog toga su predavači izrazili potrebu da treba započeti s akcijom koja će rezultirati preporukom Europske grupe za etiku u znanosti i novim tehnologijama (European Group on Ethics in Science and New Technologies) da se zabrani reklamiranje uz pomoć riječi »prirodno«, ako se radi o uzgojenim proizvodima. Treba pridodati i tekst: »Prehrana je već desetak tisuća godina umjetna, jer uzgojeno nije prirodno« (Večernji list, 30. rujna 2014.)

No, teško se boriti protiv onih, izvrsno financiranih, a koji malo znaju. Primjer objavljen je nedavno članak Organska hrana štetnija za klimu od ne-organske (HF, 11. prosinca 2020).

Priroda i Kultura

Postoje samo dva temeljna pojma. Priroda (Natura) i Kultura. Prirodno je ono što ljudskom biću izravno daje priroda. Poput šumskih gljiva, jagoda ili kupina. Sve što je stvorio čovjek je kultura i umjetno je. Kultura se dijeli u materijalnu kulturu i duhovnu kulturu. U materijalnoj kulturi važno mjesto zauzima agrokultura. Zaokruženosti radi, primjeri umjetničkog dijela materijalne kulture su kiparstvo te keramičarstvo.

Treba naglasiti, hrana i piće su u osnovi organski polimeri. Mogu sadržavati kao dodatak anorganske polimere poput zeolita ili metale, poput kemijskog elementa željeza u pogodnom obliku. Pojam suprotan organskom nije ne-organski, već anorganski. Treba pridodati. Prvi organski polimeri, stariji su od 4 milijarde godina. To su bjelančevine (sve učestalije ih nazivaju proteini), polisaharidi i nukleinske kiseline.

Prirodna i ugojena hrana i piće

 Da se danas jede uzgojena, dakle umjetna hrana, tijekom navedene tribine naveden je citat toksikologa Franje Plavšića. »Od neolitika više nema prikupljanja prirodne hrane, jer je čovjek počeo pripitomljavati životinje te saditi ili sijati. Međutim, valja stalno naglašavati da je prirodna hrana u pravilu opasnija od one uzgajane pod dobrim nadzorom proizvođača. Opasna je zbog mikotoksina, bakterijskih toksina itd., koji su bitno opasniji od danas upotrebljavanih pesticida. Pomor građana od tih toksina iz prirodno uzgajane hrane bio je u prošlosti užasan.«

Na isti načini reklamiraju se razni sokovi. Npr. sok od aronije, »kao prirodni i ekološki, proizveden od najkvalitetnijeg voća i začina«. Čim je upotrijebljena riječ proizveden, tim je priznato da je to također umjetni proizvod. To potiče na potrebu da se postojeće nazivlje usustavi i preispita te javnosti objasni. To će biti načinjeno na temelju primjedbi osobe agronomski obrazovane.

Nazivlje

Polazi se od tvrdnje da postoji prirodna hrana biljnoga i životinjskog podrijetla, primjerice gljive ili ono što se ulovi u šumi ili izvadi iz mora. Rezultat uzgoja biljaka i životinja je uzgojeno, umjetno. Rezultat znanja i napora ljudskih bića. Ako se to prihvati onda treba objasniti što se sada podrazumijeva pod pojedinim pojmovima. Iznose se stavovi osobe koja komunicira i s javnošću.

»Prirodna hrana je ona koja niti na koji način nije genetski ili bilo kako drugačije modificirana i nije prošla proces obrade / rafiniranja. Onakva je kakva je narasla nakon sjetve ili sadnje. Što se tiče pojma organski i organska hrana, jer organski pojmovno može označavati sve što je organskog podrijetla. Organskog podrijetla može biti i hrana zasićena ostacima pesticida i umjetnih gnojiva tj. konvencionalno proizvedena hrana ili bilo što drugo iz živog svijeta. Doslovno shvaćanje tog pojma  bi značilo da sva druga hrana koja nije organska jest anorganska, što nije i ne može biti točno. No, pojam organski na proizvodima ne označava doslovno da je nešto organskog podrijetla. To mogu biti i konvencionalno uzgojeni proizvodi koji u ovom kontekstu  označavaju etiketu. Ta etiketa predstavlja namirnice  koje su uzgojene bez sintetskih pesticida , umjetnih gnojiva, GMO sastojaka i ionizirajućeg zračenja . Tu istu etiketu predstavlja i riječ BIO kada postavljen na etiketi, označuje hranu iz ekološkog uzgoja.«

Očito je da postoji različito tumačenje pojedinih pojmova što se iskorištava kod sve više psihološki potpomognutog marketinga u svrhu utjecaja na nedovoljno upućenu javnost. U nastavku bit će objašnjeni neki pojmovi kako bi se došlo do nekog jednostavnijeg rješenja označavanja namirnica. Teško će biti promijeniti stavove najšire javnosti. Iskustvo pokazuje to na primjeru plastičnih vrećica koje nikada nisu bile najlonske (poliamidne) ili od PVC-a . Odnosno, primjerice iskaz »pokriveno je najlonom«. Najlon je plastika. No, pokriveno je plastičnom folijom, najčešće polietilenskom.

Poljoprivreda – stočarstvo

Poljoprivreda je sustavni proces proizvodnje tvari za čovjekovu prehranu i ishranu životinja, nazvanih hrana, te ostalih tvari kroz uzgajanje biljki i životinja. Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja pomoću kultiviranih biljaka i domaćih životinja, uz ljudski rad iskorištava prirodne izvore (tlo, voda, klima) za dobivanje biljnih i životinjskih proizvoda koji se koriste u prehrani ljudi i životinja te kao sirovine za daljnju preradu. Dijeli se na biljnu proizvodnju (ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i dr.) te stočarstvo (govedarstvo, svinjogojstvo, peradarstvo, ovčarstvo, konjogojstvo i dr.).

Stočarstvo je grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem domaćih životinja radi gospodarske koristi, ponajprije proizvodnjom hrane (mesa, mlijeka, jaja, meda i masti), kao i drugih proizvoda (vune i krzna) uz iskorištavanje sporednih proizvoda (dlake, kože, perja, nejestivih otpadaka klanja itd.). Stočarska proizvodnja započela je približno prije 10 000 godina udomaćivanjem ovce i koze. Ukupno je udomaćeno oko 30 vrsta životinja, od kojih su gospodarski najvažnije goveda, svinje, kokoši, pure i ovce.

Proizvodni postupci u agrarnoj proizvodnji

Tekst koji slijedi u osnovi je nešto dopunjeni integralni dio navedenog projekta. Temelji se na djelu Horsta Wolffgramma Allgemeine Technologie iz 1995. Gdje se iscrpno opisuju ratarska i stočarska proizvodnja.

U nastavku bit će navedeni samo najvažnije misli iz tog dijela projekta. Proizvodna sredstva koja određuju bit agrarne proizvodnje su biološki sustavi, biljke i životinje. Karakteristični postupci pomoću kojih se stvara željeni proizvod biološke su prirode (uglavnom procesi izmjene tvari). Agrarna proizvodnja je prema tome biološka proizvodnja.

Primjer. Proizvodnja jaja jedan od temeljnih procesa poljoprivredne proizvodnje namirnica. S opće tehničkog gledišta može se promatrati kao pretvorba hrane za perad (radnog predmeta) u željeni proizvod (jaja) pomoću biološkog sustava (kokoši). Ova se pretvorba tvari za razliku od kemijsko-proizvodnih procesa ne odvija u nekom tehničkom sustavu (reaktoru) već u biološkom sustavu. Postupci koji karakteriziraju proces nisu ni kemijske ni fizičke već biološke prirode. Takvo promatranje vrijedi onda, ako biološki sustav sam ulazi u proizvod, kao kod proizvodnje životinja za klanje, gdje se biljke razvijene iz sjemena (ili njihovi dijelovi) ubiru kao proizvod.

Najjednostavnije je objasniti neopravdanost raznih zloporaba riječi poput prirodno itd. prikazuje slika

Osnovna struktura agrarne proizvodnje – M. Kleinau (kliknuti za uvećanje)

Iz slike proizlazi da u poljoprivredi, u najboljem slučaju sve zbiva u prirodnom okolišu, što vrijedi i za stočarstvo. Nekada su se prodavali samo sezonski proizvodi. Danas se hrana proizvodi u staklenicima i plastenicima, dakle i okolina je umjetna. Primjer je hidroponski uzgoj. Čak i bez tla. Danas se ekološkim smatra uzgoj peradi koja pase okolnu travu. A svi žele cijele godine jesti jagode, mladi luk i slične proizvode. Toga nema bez uzgoja. Poseban su problem najrazličitiji napitci.

Zaključak koji proizlazi iz ovih razmatranja je: trebamo ekološke namirnice. One s najmanjim utjecajem na zdravlje ljudskih bića i okoliš. Predlaže se poticanje rasprave o stvarnom značenju pojedinih naziva poput organska hrana, prirodna hrana, sve s bio- . Kao suvišno, a nameće se javnosti kao neko dostignuće. Treba minimirati opterećenje okoliša. Jedno od rješenja je, namirnice proglase prijateljima prirode, dakle ekološkim namirnicama.

Mogao bi se uvesti primjerice ekološki broj za namirnice od 1 do 10. Treba naglasiti da je ovaj tekst napisan iz dva razloga. Da se iskoriste znanja i spoznaje iz navedenog projekta i da se najšira javnost upozna sa stvarnim stanjem. Kako bi bila otporna na psihološki potpomognuti marketing. Treba zaustaviti »greenwashing« s proizvodima biljnoga i životinjskog podrijetla.

Komentiraj

*