Trebaju nam i zvijezda i mudraci

Trebaju nam i zvijezda i mudraci

Ne pokrenu li se odgovorni, prve javne ambulante će uskoro biti preko granice. A kako da se pokrenu kada si oni mogu priuštiti što god žele, i kod nas preko privatnih klinika i ordinacija, a ako zatreba i svugdje u svijetu. A masama kako bude….

Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Za svemir nisam baš siguran. (Albert Einstein)

dr. sc. Viktor Simončič

Viktor Simončič

U bivšem sistemu, kada je na vlasti bila radnička klasa, sindikat kao institut zaštite radničkih prava, nije imao previše smisla. Radnici su bili i posloprimci i poslodavci. Sindikat je eventualno mogla imati partija koja je bila na vlasti u ime radničke klase, kako bi zaštitila svoja prava od te iste radničke klase. U stvarnosti ni parija nije trebala sindikat, jer je vrijedilo pravilo od dva članka. Prvi članak je utvrdio da je partija uvijek u pravu. Drugim člankom je bilo definirano, da kada partija nije u pravu vrijedi prvi članak, kako je partija ipak uvijek u pravu i onda kada nije u pravu. A opet, iz doktrine sistema je proizlazila nužnost postojanja sindikata, pa su svi bili članovi sindikata.

Sindikati, shvativši bespotrebnom potrebu za zaštitu svojih prava od samih sebe, pronašli su drugu funkciju. Brinuli su o općem društvenom standardu. Uglavnom o odmaralištima kojih je na Jadranu bilo na stotine, pa je bukvalno skoro svatko s obitelji mogao na moru provesti barem deset dana. Ako ne drugačije, onda na kredit bez kamata. Brinuli su i o svinjskim polovicama i krumpiru, koji su se nabavljali također na kredit, bez kamata. Jedna od važnijih funkcija sindikata je bila i organizacija kupovanja knjiga. Također na kredit bez kamata. Kupovanje knjiga je bilo nalik kupovanju svinjskih polovica i zimnica. Svatko, doslovce svatko je kupovao knjige. Neki po principu Nušićeve gospođe ministarke, na način metar šarenih knjiga za regal, neki bliži onima koji su vladali su kupovali sabrana djela vodećih rukovodilaca. Sabrana djela su bila stvarno impozantna i imala su i deset tomova po 500 – 600 stranica. Te knjige su bile toliko vrijedne, da su uglavnom bile na najviđenijem mjestu u dnevnim sobama, a kako se ne bi oštetile u pravilu se nisu niti listale niti čitale.

U razvijenim kapitalističkim društvima sindikat je važan korektiv razvoja. Uloga mu je šira od pukog osiguravanja većih plaća. Sjećam se nekih sindikalnih zahtjeva u Njemačkoj. Sindikat je tražio na primjer povećanje plaća za 5 %, poslodavac je nudio 2 %, a kasnije su se dogovorili za 3 %, uz obavezu poslodavaca da otvori 100 novih radnih mjesta. Radnici su znali da i njihova djeca moraju negdje raditi.

Rast na zaduživanju

U društvima s manje demokratskih iskustava i kapitalizmom na nekom nižem stupnju društvene odgovornosti uloga sindikata je ona izvorna, i svodi se uglavnom na povećanje plaća. Svatko ima svoj sindikat. Razni sindikati razni uspjesi u povećanju plaća. Iako i kada se dogovore s poslodavcem i pred kamerama potpišu ugovor, kao sindikati koji zastupaju djelatnike u državnim i javnim službama to još nije znak da će se ta prava i ostvariti. Ugovori na ovim prostorima se dosta elastično tumače.

Među sindikatima najglasnije se čuju oni koji zastupaju državne djelatnike, one koji se plaćaju iz državne kase. Oni lakše mogu izboriti i božićnicu i regres. Njih vlasti lakše čuju, jer je među njima najviše onih koji su tamo dospjeli preko stranačkih tijela i rodijačkih veza. Pa kako svaki novi zapošljava svoje nove, broj tih stalno raste. Vladajući relativno lako osiguravaju potrebna sredstva za njih, a time i za sebe. Uglavnom zaduživanjem, jer je novostvorena vrijednost teško pokriva sve apetite. I tako to ide godinama. Tko će platiti sve veći dug je pomalo nejasno, jer onih koji bi to u budućnosti trebali učiniti je sve manje, jer ima sve manje djece. Osim toga, velik broj mladih već sad odlazi i iz zemlje, a (još) nije donesen zakon da građani moraju snositi otplatu duga svoje države samo na osnovi državljanstva, gdje god bili. Da se na primjer donese takav zakon što mislite koliko bi nas ostalo? Znam u našu postojanost u vjeru, ali baš me zanima koliko bi vjernika ostalo vjernih vjeri, da se iz osobnih prihoda uzima par postotaka za pastire naših duša?

Manje se čuju oni sindikati koji zastupaju radnike i djelatnike u javnom sektoru. Ma ne da oni ne govore glasno, ali oni na vlasti ih ne čuju ili ne razumiju, kako god oni glasni bili. Društva koja počivaju na nepotizmu najmanje trebaju školovane i u pravilu najmanje plaćaju one koji uče nove generacije. Na položaje se i tako dolazi samo preko stranačkih tijela i rodijačkih veza, a u tim vezama znanje može biti samo otežavajuća okolnost. Onaj koji ima znanje lakše razumije, a s takvima se baš ne može samo onako »mesti pod«. Što se tiče zadovoljavanja forme stjecanja potvrda o obrazovanju u javnom sektoru za imućnije zamjenjuju privatne škole i fakulteti. Tamo je sve i brže i lakše.

Što se tiče prosvjetara, oni za vladu ni nisu neki problem, jer se moraju pomiriti sa stanjem. Za odlazak učitelja u razvijenije sredine gotovo da nema šanse. Te sredine brinu o svojim učiteljima, tamo je to društveno cijenjeno zanimanje odgovarajuće nagrađeno. U takvim sredinama učitelji nisu možda baš na prvom mjestu po zaradama, ali su daleko od začelja, kao što je to oduvijek slučaj kod nas. Slovenski učitelj zarađuje dva i pol puta, a finski i pet puta više od našeg. Ma i kada bi mogli, svi ni ne mogu otići van. Kamo može otići učiti netko tko je završio hrvatsku književnost, našu povijest ili naš zemljopis?

Što se tiče liječnika i sestara stanje je puno ozbiljnije. U društvima našeg stupnja društvene odgovornosti, kao da se ne vidi prst pred nosom. Jer trenutni problem svih problema, ne samo kod nas je onaj vezan za nedostatak liječnika i medicinskog osoblja. Čitam kako u Njemačkoj nedostaje 120.000 specijalista, a u Austriji 50.000 medicinskog osoblja. Pročitam kako se stimuliraju oni s ovih prostora koji već rade u Njemačkoj, pa za svakog novo vrbovanog liječnika ili medicinsku sestru dobivaju 2 000 eura bonusa! Kod nas školovani na tim su tržištima visoko konjunkturna roba. A već nam izgleda nedostaje 2 500 liječnika i nekih 10 000 medicinskih sestara. Prijatelj je bio u Tuzli. Znajući o čemu pišem, spomenuo je, kako se tamo umjesto ranije 2 odjeljenja za medicinske sestre danas upisuje 18 (slovima osamnaest). I sve i svi uče njemački jezik. Kao da ni kod nas nije drugačije. Ne pokrenu li se odgovorni, prve javne ambulante će uskoro biti preko granice. A kako da se pokrenu kada si oni mogu priuštiti što god žele, i kod nas preko privatnih klinika i ordinacija, a ako zatreba i svugdje u svijetu. A masama kako bude.

Radnicima u realnom sektoru i ne treba sindikat

Oni iz realnog sektora, oni rijetki u društvu koji u znoju lica svoga stvaraju materijalnu dodanu vrijednost za strojem, iz čije dodane vrijednosti treba namiriti plaće i državnih službenika i onih iz javnog sektora, koji rade u zadnjim preostalim industrijskim halama, skoro da nemaju potrebe za sindikatom. Za te se sindikate čuje rijetko. Samo kada voda dođe stvarno do grla. Uglavnom kada propada neko poduzeće i kada radnici odlaze na ulicu. Boriti se za više plaće na način kako to rade sindikati državnih i javnih djelatnika je u realnom sektoru utopija. U realnom sektoru poodavno vrijedi samo članak, kako je poslodavac uvijek u pravu. A radnik, uz to što zna da poslodavcima koji osiguravaju plaće na tržištu nije ni najmanje lako, zna i da oni manje socijalno osjetljivi poslodavci, oni koji su se prilagodili novo-liberalnoj doktrini, tako olako dijele radne knjižice…

Uz to, pravi majstori i oni koji rade najteže poslove, isto kao liječnici i medicinske sestre, sve manje imaju potrebu ovdje se boriti za svoja prava i pravednu naknadu za posao. Ni njih, kao niti medicinskih i visokoobrazovanih tehničkih kadrova nema kod bogatih, pa samo skokom preko granice ili na udaljenosti od par sati sati vožnje lako povećaju plaću za 2- 3 puta i bez sindikata.

Ali nije rješenje u odlascima. Rješenje je da ovdje osiguramo više novostvorenih vrijednosti, ali i dostojanstva prema onima koji rade. Ne vjerujem da ijedan putnik u autobusu iz Slavonije u Njemačku odlazi iz obijesti. Ne vjerujem da to radi niti jedan od liječnika. Odlaze oni koji moraju. Pa ako manje marimo kada odlazi zavarivač ili kuhar, zar odlazak i nedostatak medicinskog osoblja nije razlog za uzbunu i djelovanje? Zar to nije tema za rasprave među političkim elitama, a ne da se trenutno bave tko će kome srušiti općinski ili gradski proračun i tko će na slijedećim lokalnim izborima osvojit koliko županija, gradova i općina. Da je pravde, njima, koji su nas i doveli u sadašnje stanje, koji ne prepoznaju ključne društvene probleme, trebalo bi onako »Einsteinovski« zabraniti sudjelovanje na izborima, jer »značajni problemi s kojima se suočavamo ne mogu biti riješeni na nivou razmišljanja koje je probleme kreiralo«.

Betlehemska zvijezda se spominje u Evanđelju po Mateju (Mt 2, 1-13), kada su se tri kralja s istoka pojavila u Jeruzalemu raspitujući se, gdje se rodio Isus. Pratili su zvijezdu, koja je išla ispred njih i zaustavila se iznad mjesta Isusova rođenja u Betlehemu. (Giotto di Bondone: »Poklonstvo kraljeva«. Vidi se i betlehemska zvijezda.)

Unuka naših poznanika je s vjeronauka došla s porukom, kako se ne preporuča stavljati ukras na bor u obliku zvijezde. Ne znam je li vjeroučiteljica to obrazložila deklaracijom Vijeća Europe o totalitarnim režimima, nekoj od »polupismenih« rasprava u medijima i institucijama ili se radi o nepoznavanju religije? Mnogi misle kako je znak zvijezde tipičan komunistički znak. Zvijezda se, međutim, kao znak upotrebljava i na američkoj zastavi, a znak je i Europske unije!

Zvijezda je, dapače, i biblijski i kršćanski znak, ali i znak nekih drugi religija. Postoje zvijezde s 4 pa sve do 12 krakova. Broj krakova ima simboliku. Peterokraka zvijezda, na koju je vjerojatno mislila vjeroučiteljica, prema religijskom tumačenju sugerira oblikom ljudsko tijelo i simbolizira Isusovo utjelovljenje, pa po tome ispada da božićni bor čak ne bi niti mogao biti bez ukrasa u obliku zvijezda.

Doživio sam najglasnije polupismene ulične raspravljaše protiv zvijezda. Čašćeni pivom, nisu propuštali izabrati ono koje na sebi ima crvenu zvijezdu. To pivo je obično malo skuplje, a kada je prilika za džabaluk, tko mari za zvijezde.

Gledajući stanje oko sebe, ne mogu se oteti dojmu kako bi nam kao trojici kraljeva, mudracima Baltazaru, Melkioru i Gašparu, kojima je betlehemska zvijezda pokazala mjesto Isusova rođenja i nama dobrodošla neka zvijezda, i par mudraca, koja bi nas vodila izlasku iz sadašnjeg nazadovanja.

 

Komentari su zatvoreni