Treba li Zagrebu ARTOCID?

…pitanje je koje se postavlja nakon »službene« i nezakonite devastacije i uklanjanja skulpturalne instalacije Hanibala Salvara »EXAT 70 – Marcel 124«, koja je samo jedan dio sustava instalacija kojima se umjetnički slavi i obilježava 70 godina ULUPUH-a i 70 godina djelovanja grupe EXAT 51 kao work in progress, s trajanjem do prosinca 2021. i kojeg je prihvatio žiri 55. zagrebačkog salona.

Stoga začuđuje kako neka služba Grada Zagreba ima zadatak održavati vizualnu aseptičnost zelenih površina koje okružuju Meštrovićev paviljon i to mimo bilo kakve suradnje s primjerice HDLU-om (koji im je ispred nosa) i bez nekih javno obavljenih pravila, koja bi trebala biti napisana na plohi, kao što je recimo označena zabrana dovođenja pasa.

Zašto nema table na kojoj piše: Zabranjeno korištenje travnjaka u umjetničke svrhe? Koliko znam, nigdje u svijetu se takve javne površine ne »održavaju« na ovako nejasan i artocidni način. Istovremeno se tolerira devastacija zagrebačkih fasada uništenih i uružnjenih groznim šarama. Recimo, u Draškovićevoj ulici godinama nitko ne pokušava eliminirati bezvezne grafite, a to je najprometniji dio centra grada i da se urediti za par stotina kuna. Gdje su tu ćudoredne gradske službe koje brinu barem malo o vizualnom izgledu fasada?

Značaj projekta projekta EXAT 70

Usput podsjećam kako se projektom EXAT 70 indirektno referira na mnogo toga važnog u hrvatskoj kulturi u pedesetim godinama, a čiji tragovi su su još prisutni. Primjerice, 1949. osnovana je Akademija primijenjenih umjetnosti, pa zatim 1950. ULUPUH, pa 1951. imamo manfest EXAT 51 koji je indirektni poticaj nekim drugim stremljenjima kao što su osnutak književnog časopisa Krugovi, osnutka Zagreb filma, u kojem je nastao svjetski priznat zagrebački crtani film, zatim početak izlaženja časopisa Čovjek i prostor, pa SIO (Studio za industrijsko oblikovanje), CIO (Centar za industrijsko oblikovanje), srebrna medalja Mariu Antoniniu za paviljon na Milanskom triennalu 1957., nagrada za paviljon Vjenceslavu Richteru na EXPO 58 u Bruxellesu. Zatim su ti još Gorgona, Nove tendence, a što je sve skupa rezultiralo i osnutkom Muzeja suvremene umjetnosti.

Možda bi ovi ad hoc navedeni podaci trebali biti inspiracija i putokaz za način održavanja okoliša Meštrovićevog paviljona, a ne aseptična ispraznost i ordnung primjeren nekadašnjim stanovnicima zgrade preko puta od 1941. do 1945.

Ovako smo s artocidom možda malo izvan kulturno-umjetničkih stremljenja Europske unije, pa možda i zato odluka da Zagreb ne bude europska prijestolnica kulture ipak nije slučajna.

Hanibal Salvaro, art director

LADICA Fine Arts & Design Center