Tražim(o) odgovornost JASPERS-a (2)

(Foto: Vlada RH)

Europska komisija je najavila kako poduzima pravne radnje protiv Hrvatske, Rumunjske, Bugarske, Grčke i Slovačke zbog nepoštovanja EU zakonodavstva o otpadu

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Svaki varalica na Sudnjem danu će imati zastavu koja će biti podignuta sukladno obimu njegove pronevjere. Nema veće pronevjere od pronevjere vladara. (Muhamed)

Europska komisija je najavila kako poduzima pravne radnje protiv Hrvatske, Rumunjske, Bugarske, Grčke i Slovačke zbog nepoštovanja EU zakonodavstva o otpadu. Upozoravaju da kod nekih nisu ispunjeni uvjeti na nekim od lokacija ili da nema dovoljno opreme, a za nas navode da se na svim odlagalištima otpad odlaže bez ikakve obrade.

Nije nam to prva opomena za neispunjavanje nečega u okolišu. Vlada zna da je od upozorenja do sankcija dugačak put, pa nema razloga za sekiranje. Naime, EK prvo upozorava, pa upozorava malo ozbiljnije. Pa sve završi na Sudu Europske unije, koji prvo upozori, pa onda presudi. Pa se država žali i tek onda dođe kazna za neispunjeno. U pravilu milijunska plus dnevna ili mjesečna dok se ne ispune uvjeti.

Poznat je primjer »crnog brda« u Biljanama Donjim kraj Zadra. Tamo se 2010. godine na zemljištu niti predviđenom, niti podobnom za odlaganje počela odlagati troska dovezena prilikom sanacije bivše šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF). Netko od (ne)odgovornih je trosku, koja izvorno spada u kategoriju (ne)opasnog otpada okarakterizirao kao da nije otpad već sirovina. U principu to može i biti tako, ako se troski nađe namjena i ako tehnologija prerade/obrade nije upitna za okoliš.

Visoki troškovi zbrinjavanja opasnog otpada

Klasificirati trosku bez ikakvih podloga u sirovinu je protiv pravila struke, i kada se to dogodilo, vjerujem da je bilo u funkciji pogodovanja onome tko je bio zadužen za troškove sanacije TEF-a (država?), ali i onome tko je preuzeo trosku. Prema pisanju to je tvrtka s jednim zaposlenim. EK je 2014. godine poslala prvo upozorenje, 2018. tužila Hrvatsku Sudu EU-a, a 2019. godine je sud utvrdio da Hrvatska nije poduzela potrebne mjere da tvrtka obavi povjereni posao.

Kako se na terenu ništa ne događa, očekujem da će pasti i presuda. Kazna bi mogla biti visoka, ali još veći trošak uklanjanje 140 000 tona troske. Zbrinjavanje tone opasnog otpada može koštati i nekoliko tisuća eura. Tvrtka koja je dobila posao vadit će se da je uzela trosku jer je netko negdje odredio da se ne radi o otpadu. Tko je odgovoran za to? Onaj tko je bio ministar u to vrijeme i svi oni ministri koji od 2010. godine EK uvjeravaju kako (ne)opasni otpad kod nas nije otpad, ako se tako čini nekome u nekoj kancelariji.

Upozorenje EK, da se na svim odlagalištima otpad odlaže bez ikakve obrade, treba shvatiti puno ozbiljnije, od »crnog brda«. Naime, obrada ostatka otpada prije odlaganja temelji se na regionalnim centrima za gospodarenje s otpadom, čija realizacija je ozbiljno dovedene u pitanje zbog problematične pripreme projekata. Neću ponovno previše o upitnosti tehnologija.

Troškovi realizacije i 100 % veći od predloženih

One su upitne na postojećim centrima u Puli (Kaštijun) i Rijeci (Marišćina), a uvjeren sam da će slično biti i nakon puštanja u rad centara u Zadru (Biljane Donje – lokacija gdje je i »crno brdo«) i Šibeniku (Bikarac). No ti centri su izvedeni sukladno procijenjenim troškovima. Kaštijun čak preko 10 % jeftinije od procijenjene vrijednosti. U slučaju novih centara u Karlovcu (Babina gora), Koprivnici (Piškornica) i Dubrovniku (Lučino razdolje), a čini se i u slučaju Splita (Lećevica), predloženi troškovi za realizaciju su čak i 100 % veći.

Po našim zakonima nabave, ali i po onima EK, projekti kod kojih je ponuđena vrijednost (bitno) iznad procijenjene se ne mogu realizirati i zahtijevaju preispitivanje i tehnologije i procjene troškova. Problem je što se sredstva iz zadnje financijske omotnice moraju realizirati u narednim mjesecima. Ne »povuku« li se sredstva, ona propadaju. Inače, jako mi se sviđa ovaj često korišteni izraz »povući sredstva«. Kao da se radi o ribolovu. Baciš mrežu, pa ako ide – ide. Ako ne, koga briga. Kako pripremamo projekte, čini mi se kako izraz »povući« odgovara stanju stvari.

Je li više uopće moguće iskoristiti sredstva? Moguće je. Postoje dvije mogućnosti. Prva je da se ponuđačima da puno sloboda u predlaganju tehnologije i logistike, što do sada nije bio slučaj, iako je s pravne strane to bilo i moguće, pa čak i obavezno.

Druga je mogućnost da se za nemogućnost realizacije projekata, zbog neprimjerno pripremljenih projekata ukaže na odgovornu instituciju, a to je JASPERS, koji za projekte daje potvrdu o uspješno završenom projektu (misli se do faze natječaja) i zatraži produženje rokova za korištenje sredstava.

Kako sam opisao u prošlom poučku https://zg-magazin.com.hr/rijesimo-se-korupcije-i-napredak-je-zajamcen/, na moja upozorenja kako bi se krivac i odgovornost za ne realizaciju mogao pronaći u samoj EK, spomenuo sam odgovor odgovorne osobe iz EK, (Directorate General Regional and Urban Policy, Head of Unit Bulgaria, Croatia and Slovenia): Iako se čini da postoji određena jezična zbrka oko uloge Jaspersa u potpori nacionalnim tijelima i korisnicima, želio bih ponoviti da Jaspers ima savjetodavnu ulogu i nema nadležnost ili odgovornost u odobravanju projekata …

Prava uloga JASPERS-a

Imam osjećaj da su me htjeli na neki način uvjeriti, čak i navesti na krivi trag o pravoj ulozi JASPERS-a. Ponovno sam proguglao i našao tekst kojim se JASPERS reklamira: Provodimo neovisnu reviziju kvalitete projekata u ime država članica, pripremajući tako teren za odluku Europske komisije (neovisna podrška ocjenjivanju projekata). Potvrđivanje projekata od strane Jaspersa, kao uvjet za realizaciju potvrđuje da je Hrvatska tražila ovaj oblik pomoći.

Kako ne bi čekali neku sutrašnju osudu europskog suda, predlažem da od EK zatražimo dodatno vrijeme za pripremu projekata, ali uz zahtjev da na izradi dokumentacije rade oni koji se u to razumiju. Imamo i domaće znanje i domaće tehnologije. Ne trebaju nam niti stranci bez iskustva niti domaći dvorski savjetnici koji su asistirali ovakvim »frankeinsteinovskim« projektima.

Ne mogu se oteti dojmu da su dokumentaciju radili neki, dobivši posao po principu pogodovanja »à la Žalac«. Stoga nisam nesklon pomisli da se, u slučaju neuspjelog dogovora s EK, u pomoć pozove Ured europskog javnog tužilaštva – EPPO. U slučaju »crnog brda« uključeni mogu biti mirni. EPPO radi samo na projektima koje je financirala EK i to samo na onima od 2017. nadalje.