Tramvajska filozofija
Svi govore „materija“, a svatko misli na nešto drugo. Jedan na bukovu dasku, a drugi na Schrödingerovu jednadžbu. Problem je dakle u definiciji, što se pod nekom riječi razumije… Iz tih me dubokih misli prene „tak-tak-tak“ automata za poništavanje karata i vrlo glasan razgovor iza mene
dr. sc. Nenad Raos
Eh, materija nije „prosta kao pasulj“, kako smo učili u vojsci na „času“ moralno-političke (marksističko-materijalističke) obuke, nego najteži pojam s kojim se suočava filozofija prirode. Za Aristotela materija, hyle, je bila tek tvar, materijal, gradivo, građa – potencija nasuprot akcidencije. A za Einsteina? Materija ima dva oblika vida, komplementarna stanja – masu i energiju: energija se pretvara u masu, a masa u energiju. Whitehead pak kaže da pojam materije treba posve odbaciti, jer je riječ o „krivo smještenoj konkretnosti“. Materija je zapravo metafizički pojam. Kao takvoj nema joj mjesta u znanstvenoj, pozitivističkoj (materijalističkoj?) filozofiji. Pa od čega se onda, pobogu, sastoji svijet? Od vibracijskih organizama…
Takve su mi se misli vrzmale po glavi dok sam se sjedeći u tramvaju vozio na posao. (Ujutro sam volio čitati filozofske knjige, a na putu do posla razmišljati o pročitanom). Eto, vodila me je misao dalje, sve se u filozofiji treba shvaćati iz perspektive neke filozofije, nekog filozofa. Svi govore „materija“, a svatko misli na nešto drugo. Jedan na bukovu dasku, a drugi na Schrödingerovu jednadžbu. Problem je dakle u definiciji, što se pod nekom riječi razumije…
Iz tih me dubokih misli prene „tak-tak-tak“ automata za poništavanje karata i vrlo glasan razgovor iza mene. Okrenuh se i ugledah jednu putnicu i tri kontrolora, oprostite dvije kontrolorke i jednog kontrolora. „Vi mi ne date da poništim kartu“, žali se putnica.
„Nije poništila kartu!“
Digoh se sa stolice pa upitah: „U čemu je problem?“
„Nije poništila kartu“, odgovori mi prva kontrolorka, a zatim nastavi: „Trebala je poništiti kartu čim je ušla – a ne sada!“
„Oprostite“, nato ću ja: „Kada je trebala poništiti kartu? U roku od tri minute, tri sekunde, kada?“
„Pa morala ju je poništiti čim je ušla, nije ju valjda mogla poništiti prije nego što je ušla!“, nastavi kontrolorka ne razumijući što ja to ne razumijem.
„Da“, evo mene opet, „ali što znači ‘čim je ušla’? Što znači čim?“
To ju je pitanje posve zbunilo. „Tramvajska karta vrijedi za jedan i pol sat vožnje u istom smjeru“, počne ponavljati naučenu lekciju.
I dok je ona stajala osupnuta pred putnikom kojem treba objašnjavati što znači „čim je ušla“, tramvaj stade na mojoj stanici. Krenuh prema izlazu i onako usput uhvatih putnicu ispod ruke i u dva koraka evo nas na ulici. Tramvaj krene, a s njime i kontrolori, svo troje. Jesu li razmišljali o značenju riječi čim ne znam, no znam da bi to bio lijep uvod u filozofiju.