Trajne vrijednosti Dubrovnika

Trajne vrijednosti Dubrovnika – od Epidauruma do Republike Hrvatske i EU-a (1)

Danas 2013. godine gledajući spomenute trajne vrijednosti Dubrovnika, koje ćemo nadalje  kronološki razmotriti, uočavamo čvrsta načela općeg dobra, slobode, pravednosti, diplomacije, urbanističkog plana, obrane, gospodarskog razvoja, arhitekture… I vidjet ćemo putujući kroz povijest Dubrovnika da su ta zlatna načela omogućila razvoj i sjaj takvih svjetskih dosega

Da je unatoč recesiji dubrovačka trgovina bila vrlo razgranata i vrlo moćna još koncem XVIII. stoljeća, govori podatak da je Dubrovnik imao svoja konzularna predstavništva u više od 80 gradova

Tekst: Krešimir Dukarić

Foto: Boris Jagačić

Kolijevka grada Dubrovnika je Epidaurum (danas Cavtat). Godine 47. pr.n.e., za vrijeme građanskog rata između Cezara i Pompeja, prvi put se u izvorima spominje Epidaurum, sa čisto latinskim stanovništvom. Bio je to grad s dugačkim vodovodom iz susjednih gorskih izvora pitke vode, koji je prolazio krajem kasnije prozvanim Konavle (lat. Canalis, rom. Canale).

Početkom VII. stoljeća Slaveni su razorili Epidaurum , a njegovi žitelji pobjegli su desetak kilometara na sjever. Na kamenom poluotočiću ispod brda prozvana Sveti Srđ, utemeljili su novi grad Ragusium ( rom. Ragusa), kasnije prozvan Dubrovnik. Njegovo stanovništvo u početku bilo je romansko. Od 12. stoljeća tu su i doseljeni Slaveni, koji već u XV. stoljeću gradu daju slavensko obilježje.

Na budućnost Dubrovnika utjecao je njegov geografski položaj, jer se nalazi na području na kojem prestaju dalmatinski otoci i gdje je idući sa sjevera na jug prvi put otvorena morska pučina. U susjedstvu Dubrovnika cijela obala je razvedena, s dubokim zatonima i prirodnim lukama.

I kopnene prilike bile su vrlo povoljne. Na području Dubrovnika, sastajali su se svi putovi, koji su vodili iz gorovitog zaleđa. Osobito iz Trebinja i Crne Gore. Područje rijeke Neretve imalo je, zbog močvarnog ušća, svoje pravo i prirodno stjecište u Dubrovniku. Dolinom Neretve vodili su glavni prometni putovi u Bosnu, Srbiju, Bugarsku i u Carigrad. U početku, Dubrovnik je imao mala zemljišta. Zbog toga je koristio svoj geografski položaj, baveći se ribarenjem i trgovinom.

U svom prvom dobu povijesti , koje je trajalo do 1205. godine, Dubrovnik je najviše bio pod vrhovnom vlasti Bizantinskog Carstva. Početkom toga razdoblja, bio je  grad bizantinske Dalmacije. Susjednim slavenskim knezovima plaćao  je za svoje vinograde i maslinike, izvan gradskih zidina, godišnji danak od po 36 zlatnika.

Trgovačke veze

Dubrovačka Republika širila je svoje trgovačke veze sa zaleđem i okolicom. Zbog toga je postojala  potreba za sklapanjem posebnih ugovora s tamošnjim vladarima i glavarima, s Kotoranima, sa srpskim velikim županom Stefanom Nemanjom i 1189. godine s bosanskim banom Kulinom. Isto je učinjeno s omiškim Kačićima i humskim knezom Miroslavom. Dubrovčani su ugovarali i s istarskim gradom Rovinjem i talijanskim gradovima Pisom i Anconom.

Tako u povijesnim činjenicama izgleda prvo doba Dubrovačke Republike, u kojoj su njeni građani, u spomenutom razdoblju pa sve do 1808. godine stvarali trajne vrijednost, koje i danas izazivaju divljenje i ponos, a ostaju u nasljeđe Republici Hrvatskoj i EU. Riječ je o svjetskim dostignućima, koja ćemo promatrati u ovom pisanom razmišljanju o Dubrovniku. Tako ćemo podsjetiti na djela hrvatskih velikana Ruđera Boškovića, Marina Držića, Ivana Gundulića, kao i na povijesnu gradsku jezgru Dubrovnika koja je uvrštena u popis svjetske baštine  UNESCO-a. Dubrovačke ljetne igre poznate su u svijetu i svake godine taj festival umjetnosti pokazuje i svu raskoš vanjskih prostora nekadašnje Dubrovačke Republike.

Danas 2013. godine gledajući spomenute trajne vrijednosti Dubrovnika, koje ćemo nadalje  kronološki razmotriti, uočavamo čvrsta načela općeg dobra, slobode, pravednosti, diplomacije, urbanističkog plana, obrane, gospodarskog razvoja, arhitekture… I vidjet ćemo putujući kroz povijest Dubrovnika da su ta zlatna načela omogućila razvoj i sjaj takvih svjetskih dosega. Prema tim pravilima za sva vremena starih Dubrovčana i današnja Hrvatska i Europa mogli bi ići sigurnim koracima u susret s novim zvjezdanim trenutcima.

Sjaj usprkos recesiji

Za ilustraciju sjaja Dubrovačke Republike, pa čak i u kriznom vremenu, navodimo riječi Antuna Travirke zapisane u knjizi “Dubrovnik” : “Trgovina, pomorstvo i brodogradnja bile su nakon turskih osvajanja Balkana najvažnije djelatnosti. Dubrovačka je brodogradnja bila nadaleko poznata, pa je pojam izgradnje broda na “dubrovački način” označavao trajnu, čvrstu i jednostavnu konstrukciju. Već sredinom 16, stoljeća Dubrovnik je imao više od 180 velikih brodova ukupne nosivosti 36 000 “kola” i vrijednosti oko 700.000 dukata.

Kreditni poslovi i pomorsko osiguranje donosili su goleme dobiti. Dubrovnik je izglasao zakon o pomorskom osiguranju već 1568. godine. Dubrovački brodovi plove sve do Engleske, a novi trgovački putovi oko Afrike u Istočnu Indiju poremetili su dotadašnju trgovinu mirodijama preko Levanta. Kao i druge sredozemne trgovačke sile, i Dubrovnik je trpio postupno sve veću recesiju, čiji je uzrok bilo otkriće Amerike i novi plovni putovi u Aziju. Ipak, dubrovački su trgovci nalazili načina da se nose s novim problemima. Tako je dubrovački pomorac Vice Bune koncem XVI. stoljeća plovio u španjolskoj službi u Istočnu Indiju i u luci Goi na indijskom teritoriju imao je svog uloženog kapitala.

Da je unatoč recesiji dubrovačka trgovina bila vrlo razgranata i vrlo moćna još koncem XVIII. stoljeća, govori podatak da je Dubrovnik imao svoja konzularna predstavništva u više od 80 gradova, među kojima su bili Lisabon, Madrid, Gibraltar, Malaga, Tanger, Barcelona, Marseille, Nica, Majorca, Tunis, Tripolis, Genova, Livorno, Venecija, Pesaro, Ancona, Napulj, Palermo, Malta, Alžir, Brindisi, Taranto, Trst, Rijeka, Skadar, Drač, Valona, Krf, Solun, Varna, Carigrad, Smirna, Latakija, Rodos, Aleksandrija, Cipar, i drugi. Tada je ukupna dubrovačka flota iznosila zajedno s ribarskim brodovima 673 jedrenjaka, od čega je 255 većih brodova plovilo izvan dubrovačkih teritorijalnih voda, a bilo je i oko 230 jedrenjaka oceanske plovidbe. Ovi podaci jasno govore o veličini i snazi trgovine i pomorstva Dubrovačke Republike, i to u doba njezina zalaza.”

O Ruđeru Boškoviću

Josip Ruđer Bošković, hrvatski fizičar, matematičar, astronom, filozof i diplomat rođen je u Dubrovniku 18. svibnja 1711. Bio je na diplomatskim, studijskim i znanstvenim putovanjima u Italiji i europskim državama.  Glavnim njegovim djelom “Theoria philosophiae naturalis” izgradio je izvornu teoriju sile, koja je utjecala na britanske kemičare i fizičare sve do početka XX. stoljeća. Ruđer Bošković postigao je vrijedna dostignuća u astronomiji, geofizici, glazbi, neurologiji i arheologiji. Često  je pomagao u diplomatskim poslovima Dubrovačkoj Republici. Bio je profesor matematike u Rimu i Milanu.

(Nastavlja se)