Traje li još uvijek ekološka katastrofa u Osijeku?

(Viktor Simončič / Foto: Danilo Medvedović)

Objavljeni su rezultati prvih mjerenja posljedica osječkog požara. Nije izmjereno ništa! Nije izmjereno jer to što se željelo mjeriti nije nastalo ili je nastalo u takvim tragovima da je nemjerljivo. Ono što nije nastalo, nije i neće moći ostaviti posljedice na zdravlje

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Ako ne ide s cum grano salis teško da može pomoći cijeli rudnik (Moja umotvorina)

Ovo je četiristoti poučak. 400! I po 400-ti puta se pitam ima li smisla pisati u društvu neukih. Pod neuke, u duhu zadnjih nekoliko poučaka posvećenih osječkom požaru i smradu sa zagrebačke kompostane, smatram samo prirodnjake, koji su učili po univerzalno vrijednim prirodnim zakonima i – političare.

Pišem onima, iz kultnog vica, koji su se prijavili na natječaj za posao i koji su na test pitanje odgovorili kako je 2 + 2 = 4 i kako to mogu dokazati besprijekornom matematičkom logikom. Ne pišem za one koji na istom tom natječaju odgovorili da je kada kupuju da je 2 + 2 = 3 ili da je kada prodaju 2 + 2 = 5. Inače, na tom natječaju nije prošao nijedan od tri kandidata, jer su partija, stožer i/ili neki glasnogovornik imali svog kandidata.

Ne pišem onima kojima istinu određuje središnjicama ili onima kojima istinu propisuje dogmama. Pišem svakome s rezonom dobre domaćice i onima koji se pouzdaju u zdravu seljačku pamet. Oni žive i rade po prirodnim zakonima, ispravno od najispravnijega, iako nisu u mogućnosti izvesti, onako matematički jasno, potvrdu da neko pravilo vrijedi ne samo od slučaja do slučaja, već za sve slične slučajeve.

Prvi rezultati mjerenja

Objavljeni su rezultati prvih mjerenja posljedica osječkog požara. Nije izmjereno ništa! Nije izmjereno jer to što se željelo mjeriti nije nastalo ili je nastalo u takvim tragovima da je nemjerljivo. Ono što nije nastalo, nije i neće moći ostaviti posljedice na zdravlje (izuzev mogućih sporednih utjecaja zbog straha ili nešto slično), voće i povrće. Nema straha od kiseljenja kupusa.

Posljedice su ostavile i neodgovorne izjave političara, koji su na razini naše alkemičarske akademske zajednice. Kojim zajedničkim imenom bi nazvali političare, koji su na razini alkemičarska. Alpolitičari?

No, rezultati mjerenja pokazali su nešto strašnije od zazivane ekološke katastrofe. Požar u Osijeku je potvrdio da je naša znanstvena zajednica na razini alkemičara.

Mjeri se samo ono što se mora mjeriti

U vrijeme kada valjanost prirodnih zakona nije određivala središnjica ili zauzimanje ministarske i ili ine fotelje dobivene u političkoj trgovini, nas su učili da se prije nekog mjerenja mora sagledati i razumjeti problem, i da se mjeri samo ono što će potvrditi ili barem pomoći boljem razumijevanju problema. Što je to bilo mjerljivo u osječkom požaru, a da je bilo vrijedno mjeriti? Predlagao sam da se pokuša mjeriti emisije, izravno u dimnoj perjanici. Naravno da to nije bilo moguće kada je požar buktao, ali je moglo kada je samo tinjao. Tada se eventualno moglo izmjeriti mnogo toga, ali ničega u mjeri koja bi bila štetna na razini ekološke katastrofe.

Da se mjeri samo ono što se mora mjeriti naučio me moj mentora Lothar Riekert. Spominjem ga, jer sam mu beskrajno zahvalan da me je učio i ponešto naučio i sačuvao od napasti da postanem dio alkemičarske akademske zajednice. Iako mi na taj način nije učinio uslugu.

Onemogućio mi je pristup društvu u kojem vladaju alkemičari i alpolitičari. Iskreno, nije mi niti žao da među njima nemam mjesta, ali mi je žao, što sam jedini odmah po izbijanju požara napisao kako je požar daleko od ekološke katastrofe, kako se skoro pa nema i ne može nešto mjeriti, a ostalo je bez reakcije. Žao mi je da nijedan medij, izuzev portala ZG-magazin i Osječke TV nije prenio tvrdnje koje su sada potvrđene mjerenjima.

Alkemičari i alpolitičari

Nakon objave rezultata, u neka normalna vremena, mediji bi se barem pokušali konfrontirati s alkemičarima i alpolitičarima i prozvati ih za senzacionalizam i skupljanje jeftinih političkih i (kvazi)znanstvenih poena.

Državnim i komercijalnim medijima nemam što zamjeriti. Nisu ni oni daleko od almedija. Zamjeram novinarima koji pokrivaju (i ovu) struku.

Gospodin Nenad Jarić Dauenhauer, je u jednom od svojih popularno znanstvenih priloga na Indexu iznio niz dvojbenih tvrdnji oko osječkog požara. Razumio sam ga, prilog je napisao nakon konzultacija s uvaženim stručnjacima i nije mogao i trebao prepoznati da li, i koliko iznesenog spada u alkemiju. Poslao sam mu mail. U jednom od njegovih znanstveno-popularnih priloga (o požarima) i ja sam mu bio suradnik. S obzirom na ugled gospodina Nenada Jarića Daungauera, mora da je previdio moj mail. A što ako ga nije previdio?

“Dugotrajno zagađenje vode i tla….”

Nakon emisije na HTV-u Željka Karduma, gdje je dekan Agronomskog fakulteta, prof. dr. sc. Ivica Kisić, upozoravao da najgore posljedice požara u Osijeku tek slijede nazivajući to ekološkom katastrofom i o dugotrajnom zagađenju vode i tla… gospodinu Željku Kardumu sam poslao mail preko HRT-a. HRT me obavijestio da je mail proslijedio gospodinu Kardumu. Vjerujem da je gospodin Kardum vjerojatno previdio mail, jer na vjerujem da on, koji zna dijeliti lekcije urbi e orbi ne bi reagirao na upozorenje. A što ako nije previdio mail?

U mojoj naivi, zamišljam, da nakon što osječki požar nije i neće, jer nije niti mogao, izazvati ekološku katastrofu, da na primjer, gospodin Mislav Togonal pozove u Otvoreno katastrofičare i mene koji sam jedini (bio) na drugoj strani, i da ih pita na osnovu kojih činjenica, znanstvenih spoznaja i sličnog su davali katastrofične izjave i da li još uvijek treba proglasiti ekološku katastrofu za pola Slavonije?

Mogao bi pozvati i mene, ali mislim da previše očekujem. Kao uvod u Otvoreno mogao bi pustiti prilog s Osječke TV:

Kroma ima i u zelenoj salati

Inače, i ja, kao i alkemičari, znam da sve može biti u svemu. U cilju pokušaja da razunijemo svijet u kome živimo, da odagnamo strah od onih koji oduvijek stječu ugled na strašenju, pa stalno dobivaju pozornost u almedijima, u knjizi Zaštita okoline danas za sutra (M. Matas, V. Simočič, S Šobot – izdanje 1989.) i Zaštita okoliša danas za sutra (izdanje 1992. – isti autori samo je okolina postala okoliš) dali smo kemijski sastav: soka od jabuke, pečenih pilećih prsa, kuhane riže, mahuna, maslaca, zelene salate, ruskog dodatka salati (priznajem da ne znam što je to), pudinga od vanilije, kave i čaja.

Lijen sam prepisati sve, pa navodim samo sastav zelene salate: amino kiseline, kalcij, željezo, fosfor, natrij, kalij, riboflavin (vitamin B), niacin, askorbinska kiselina (vitamin C), lipidi, glukoza, piridoksin (vitamin B6), cink, mangan, tiamin (vitamin B1), saharoza, biotin, karoten (provitamin A), kro, fruktoza, kobalt, sumpor, pantotenska kiselina, bakar, magnezij, folna kiselina, klor,…

Zelena salata ima (i) kroma. Kroma ima i jedan od katatlizatora, za proizvodnju plastike koja je gorila, na što je urednika Gorana Flaudera emisije u kojoj sam gostovao na Osječkoj TV upozorio dr.sci Dinko Sinčić dipl. ing.

Isto kako nas liječnici ne odvraćaju od zelene salate jer ima kroma, tako i prosvijećena stručna zajednica ne pravi problem jer se PET, jednim dijelom proizvodi i s pomoću katalizatora koji sadrži krom, kako je navedeno u sigurnosnom listu za PET boce Material Safety data sheet (According to Regulation (EC) No. 1907/2006.

Slažem se s preporukom, kako je inače moj kolega Dinko dopis uredniku završio s preporukom: i mišljena stručnjaka uzimajte cum grano salis, jer to nikada nije nedostajalo dobroj domaćici…. Ne znam zašto mi je u kontekstu osječkog požara pao na misao rudnik soli u Tuzli, Solana u Stonu …… Kao da nekome treba?