Torba i vreća

Torba je stvar, savitljivi spremnik, namijenjen prijenosu spisa, pribora za higijenu, hrane itd. Nosi se o ramenu ili u ruci i u pravilu ima jednu ili dvije ručke

Igor Čatić

Svatko zna što su tórba i vrȅća i njihove umanjenice, deminutivi, tòrbica i vrȅćica. No znate li djetetu definirati te pojmove? Nije baš jednostavan zadatak.

Odgovor na pitanje potaknuto je sigurno danas najpopularnijom i u javnosti najomraženijoj stvari, plastičnoj vrećici. Toliko omraženoj, da ju stručnjaci za marketing namjerno zamjenjuju s torbom. Zato se pristupilo stvaranju novih definicija, temeljeno na određenom broju dostupnih domaćih i stranih definicija i autorovih znanja. Na temelju tih definicija analizirat će se sada dva nova proizvoda koji se jako reklamiraju.

Torba je stvar, savitljivi spremnik, namijenjen prijenosu spisa, pribora za higijenu, hrane itd. Nosi se o ramenu ili u ruci [putna torba; torba za spise, torba za hranu itd.]. U pravilu ima jednu ili dvije ručke. Torbica je umanjenica od naziva torba. Strani nazivi: torba – engl. bag, fran. sac, sack, bag, njem. Tasche. Torbica – engl. purse, cartridge pouch, fran. bourse, njem. Täschchen, kleine Tasche. Slika 1 prikazuje torbu načinjenu od proširene plastike, 100 posto recikliranog polipropilena (PP).

Na slici 2 reklamira se »jedina« vrećica s kojom se ide na tržnicu kako bi se bilo eko i šik, Foto: VL

Kako glasi definicija vreće, čije je deminutiv vrećica? Vreća je stvar, savitljivi spremnik, otvoren samo s gornje strane. U pravilu namijenjen je čuvanju ili prijevozu sipkih tvari ili materijala. Vrećica je umanjenica od vreća. Ona od smeđeg papira poznata je narodu kao škarnicel, škanicl ili škartoc. Strani nazivi: vreća – engl. bag, sack, fran. sac, njem. Sack. Nazivi za vrećicu su: engl. bag, fran. sac, njem. Beutel, Säckchen, Tüte.

Usporede li se slika 1 i 2, jedan naslov ne zadovoljava definiciju. U oba slučaja se radi o torbama. Pritom se nameću pitanja. Iz slike 2 proizlazi da su u bliskom dodiru novine i povrće. No nije vidljivo kako bi se u toj vrećici, zapravo torbi, nosio svježi sir, suhe šljive ili čvarci. Oni se nose u „škaniclima“. Samo to nisu ono klasični, koji se odmah zamaste, već suvremeni, plastične vrećice debljine manje od 15 mikrometara.

Osim toga nejasno od čega je načinjena ta jedina „vrećica“. Da je platnena, još ništa ne znači. Danas nema tekstila načinjenog od prirodnina, sirovina, prirodnih tvari i materijala pridobivenih iz prirode. Toj definiciji u tekstilstvu zadovoljava samo brnistra. Sve ostalo je od uzgojina iz polja ili sintetičnih materijala. Dakle umjetno. Danas je u tekstilstvu, udio plastike veći od 65 posto.

Još jedna pojedinost u slici 2 privlači pozornost. Reklamira se proizvodnja zdrave hrane. Kao da sva hrana ne mora biti zdrava. Naime, antonim za zdrav je nezdrav.

Zaključujući ovu raščlambu dviju reklama, treba naglasiti da su nadležni upozoreni na neopravdanost uporabe sintagme „jedina vrećica“ i da se radi o torbi. Treba pridodati, torbe se moraju prati.