Tko može odoljeti kolačima i slasticama?

Tko može odoljeti kolačima i slasticama?

Vjerojatno ne prođe ni jedan dan a da mnogi od nas ne pomisle Da mi je nešto slatko. Vikendima se veselimo, između ostalog,  jer onda imamo više vremena za pripremu kolača i deserata. U slučaju dijete ili nekog oblika odricanja od hrane, većini ljudi najteže se odreći slatkih namirnica. Iznenadni pad glukoze u krvi često dovodi do povećane želje za slatkim, primjerice kolačima. Iako prema nekim znanstvenim istraživanjima osobe s viškom kilograma su najmotiviranije za konzumaciju slatkiša i slatkih jela, jednako tako, vitke osobe u dobroj formi, stari i mladi, od najranijih dana vole slatko. I baš je neobično kad netko kaže da ne voli slatko.

SLASTICE SU BILE POZNATE U RANIM CIVILIZACIJAMA

Davnih dana, u prvim razvijenim civilizacijama postojala je navika pečenja kolača i spremanja slastica. Stari Egipćani su pekli razne vrste kruha, a to je ujedno bila i prva civilizacija koja je pokazala znanje pravljenja različitih oblika kruha, uključujući slatku varijantu pripremljenu s medom. Takav kruh zapravo možemo nazvati nekom vrstom preteče za tijesto za medenjake. Dakle, prve poslastice nisu uključivale previše sastojaka, med je bio osnovna namirnica. Tek kasnije počinje se koristiti mlijeko, jaja, mast….U početku je zapravo bilo teško razlikovati kruh od kolača jer su imali gotovo isti oblik i okus.

Stari Grci su rado i često spremali kolače od sira, a Rimljani voćne kolače s trešnjama, grožđem, bobičastim voćem, jagodama i lješnjacima. Europa kao razvijeni dio svijeta ima dugu tradiciju pripreme torti. Upravo su europski slastičari uveli maslac i čokoladu u pripremi torti i kolača.

Francuska je bila prva zemlja koja je u svoju špajz kartu upisala zasebno jelo, slatko jelo koje se poslužuju na kraju ručka ili večere – desert.

Francuska kuhinja ima dugu tradiciju pripreme slastica i uživanja u desertima. Zagrepčanke i Zagrepčani su također ljubitelji francuskih slastica. U zagrebačkim slastičarnicama nude se popularni makaroni koji se sezonski mijenjaju. Kad je riječ o francuskim kolačima, nemoguće je ne spomenuti čokoladne eklere (Éclairs au chocolat) koje su rado pripremale naše bake. Čokoladni ekler slovi za kralja francuske slastičarnice. Éclair znači munja, jer nestaje na tanjuru brzinom munje. Primamljivi francuski ekleri pojavljuju se još u 19. stoljeću, a neki povjesničari smatraju kako je prvi ekler napravio slavni francuski chef Marie- Antoine Carême.

Ekler kao klasik francuskog slastičarstva objedinjuje hrskavo tijesto i aromatičnu kremu od vanilije, u božanstveni zalogaj kojemu je nemoguće odoljeti. Tijesto za eklere najprije se kuha, pa peče, a nakon toga puni ukusnom kremom. Najpoznatiji su čokoladni ekleri, ali se dosta često može naći i eklere s kremom od kave. Ako ih pripremate sami kod kuće, ne bojte se dodati orašaste plodove poput lješnjaka, badema ili pistacija, savjetuju slastičari i kažu da to može biti samo točka na i ovoj vrhunskoj poslastici.

Melita Funda