Kandidati za gradonačelničko mjesto Grada Zagreba arhitektica Anka Mrak Taritaš, dr. sc. Sandra Švaljek, uvelike obilaze zagrebačke punktove, domove umirovljenika, vatrogasne zabave, tržnice, fejsaju i govore kakav će to Zagreb biti u njihovoj viziji. Gradonačelnik Milan Bandić – dela
Snježana Kratz
Bolje biti prvi u selu nego zadnji u gradu, poznata je izreka u narodu, jer u gradu to nerijetko znači glava u kontejneru ili ubiranje vrećica, u kojima dobri građani i oni koji se takvima žele pokazati, ostavljaju namirnice, točnije hranu. Ali samo oni koji je imaju, jer takvih je sve manje. A baš na takve, čini se zaboravlja gospođa Anka Mrak Taritaš jedna od kandidatkinja za gradonačelnicu grada Zagreba, na predstojećim nam lokalnim izborima u svibnju. Itekako simpatična likom, žena koja se ne voli šminkati jer joj je kako često navodi »dostatan samo crveni ruž, kako bi se pofriškala«, u jednoj se TV emisiji našalila na svoj račun kada je izjavila da kad dođe doma »prvo očima pojede vrata frižidera, a potom i ono u njemu«. Kako i neće jer događa se to (kao i mnogima) nakon radnog dana, gdje nema puno mjesta jelu. A želudac kasnije ne pita. No baš na takve, praznih želudaca, ali i praznih frižidera, nigdje u njenom programu za gradonačelnicu.
U slobodno vrijeme ljubiteljica skijanja, ali i jedrenja (sada nešto manje), simpatična i svakako »mrak«, ona uglavnom brine o zgradama, otpadu, prometnim gužvama… I to je OK, rekla bi Fani Čapalija, jer je gospođa Mrak Taritaš po struci arhitektica, pa ne čudi da su joj zgrade na prvom mjestu. I prometne gužve nisu nam drage, a posebice prazna vozila samo s jednom osobom u njima – onom koja vozi. Treba svakako i otpad rješavati govori ona i – u pravu je! Ali gdje su ljudi? Gdje su ljudi, gospođo Mrak Taritaš? Koliko slova njenog programa govori o osobama s invaliditetom, a u Zagrebu ih je oko 80.000, starijima – popularnijoj »gerijatriji«, populaciji kojoj u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj pripada svaki peti stanovnik. Što je s onih 14 posto teško siromašnih građana koje u svojoj realnosti Hrvatska na žalost već broji, kao i 68.000 blokiranih samo u Zagrebu? Ljudi koji su donedavno imali život, a danas strepe od odvjetničkih kandži i traže slikovito rečeno »pod koje će drvo«. Hoće li za takve ljude biti kakav zalogaj u gradskom frižideru pitanje je, jer njih se ne spominje.
Možda i zato jer bivša ministrica i arhitektica na takve u životu, čini se baš i nije nailazila, obzirom da potječe iz dobrostojće građanske obitelji iz Bjelovara. Kandidatkinja Mrak predstavlja se(be) prvotno kao osobu i nezavisnu personu, ali budimo iskreni – tko jest i tko danas u politici, a posebice našoj može biti nezavisan? Također, gospođa Mrak u gradonačelničkom skijaškom super Gi-ju, kaže kako » … ovu kampanju radim za građane,uz pomoć građana i ne želim biti dužnik nikome osim građanima«! »Donirajte ‘mrak’ kampanju on line!«, stoji tako na Facebook profilu sudionice gradske utrke.
Mantra o modernom Zagrebu
Mantru o nezavisnosti i ljubavi s građanima koji će dobiti sve što požele ponavlja i doktorica ekonomskih znanosti rodom iz Krapine, gospođa Sandra Švaljek. Ljepuškasta Zagorka stazu do gradonačelničkog ureda svojedobno je već bila prošla. I tamo joj se, čini se svidjelo. Ne sviđa joj se, međutim ono što dela gradonačelnik Bandić jer ona zna bolje, poštenije, iskrenije, odanije … A zaživjela je na političkoj sceni, držeći se uz Milana Bandića, zagrebačkog Batmana. Izronila je uvažena ekonomistica, dobitnica nagrade kao najbolja ekonomska analitičarka za 2016., s vjernim joj osmjehom koji je još nedavno izvirivao iza Bandićevih leđa. Kružio joj je i »ekonomski« pogled na Zagreb, i ispostavilo se, kada je po »slovu zakona« Milan Bandić, za kojega je plaćena golema jamčevina, načas otišao u pržun, brižna je gđa. Švaljek – zablistala! Zbrojila je što će sve učiniti za boljitak grada, ali vratio se svemogući Milan, Milanče, Bandinjo i kako ga sve ne zovu, i čini se osujetio joj planove. Ali ne toliko da se ne kuju novi.
I ona ponavlja »nestranački sam i neovisni kandidat«. Ali »… ako neka od stranaka u svom internom radu (ma što god to značilo op. a.) odluči podržati moju kandidaturu, vjerovatno ćemo razgovarati o tome«. Eto ti neovisnosti. Prije svega, moja su podrška građani, kaže poliglotkinja na svom Facebook profilu. Ljubiteljica književnosti, ali više brojaka, voli trčati, plesati, planinariti, a Zagreb vidi kao »moderan grad«. Ona mu tu modernost, odlučno tvrdi -»može izrealizirati«. Ma štogod to opet značilo. Jer živjet ćemo u realnosti od modernizma. S njenom plaćom kao i svih političara, o takvom se izričaju gotovo može razmišljati uz šalicu kave, čaja ili čega već. A gdje su i vama ljudi, gospođo Švaljek? Ne želite kao drugi, populistički dobivati glasove na programu za socijalu, ali ona prava i reklo bi se – poštena – čeka ruku spasa, koncept boljitka koji ćete pružiti njima i svim žiteljima grada.
Izdavali biste sportske vaučere, da se djeca više bave sportom. U pravu ste, to svakako trebaju jer djeca su nam sve deblja. A zašto? Zbog kruha i podriguše! Zbog roditelja koji jedva spajaju kraj s krajem, ostali su bez posla, primanja, s računima, ovrhama, kreditima, izdacima djeci za školu, vrtiće, život, blokadama… Pa su djeca prisiljena jesti jeftina peciva puna aditiva, koji napuhuju, debljaju. Ubrojite u to jeftine čokolade i eto debele djece. Ali ima i onih koji nemaju što za jesti. Što s njima? Koje su konkretno opisane aktivnosti za sve spomenute kategorije (su)građana u programu gospođe Švaljek, u naravi se zapravo ne zna ili ga još nije objavila. Što namjerava učiniti za školovanje gluhih, slijepih, pribaviti im koji brajev redak, informatički opremiti kakvu učionicu za takvu djecu (učenike) da ne snimanju predavanja, mole za pomoć druge i snalaze se …
Tu su i druge kategorije nemoćnijih, a stupanj razvijenosti i kvalitete života jednog društva, mjeri se spram odnosa prema najranjivijim kategorijama stanovništva u koje danas na žalost, spadaju i nezaposleni. Gdje su takvi ljudi? Ali zna se da Zagreb treba biti moderan grad. I treba, svakako! No grad čine ljudi, bez njih on je prazan, mrtav.
Ljudi na prvom mjestu
A ljudi nekako ipak iskaču kod tog politologa Milana Bandića iz Donjih Mamića. Kako? Pa čini se da su mu oni ipak na prvom mjestu. Tom »populistu«, »Hercegovcu«, »liscu«, »promućurnom liku«, »lopini« (jer i tako ga zovu) nekako su ljudi ispred svega. Populistički? Tko danas nije u nekoj vrsti populizma, poltičke trgovine? Tko je bez grijeha, a pogotovo u hrvatskoj politici, nek digne kamen prvi! Doduše, i fontane su drage Milanu Bandiću, ali njihov »graditelj« i ljudima daje. Potrebitima, a njih je za one neosviještene – sve više! S dvjesto kuna od Grada daje potrebitima, pomaže i umirovljenicima sa sto, dvjesto, tristo ili koliko već kuna ovisno o mirovinskom cenzusu. Populistički? Može se i tako zvati – ali daje!
Uveo je prvi čovjek grada niskopodne tramvaje, ali nije odradio kaže dio puka, žičaru, rotor, Velesajam kao poslovnu zonu i tko zna što još. Zar drugi jesu? Počevši još od nekada Sveučilišne bolnice u Blatu za koju je čak i Anka Mrak Taritaš u svojim profesionalnim počecima bilježila uratke. Spočitavaju se Milanu Bandiću zapošljavanja obitelji u ZG Holdingu, o čemu je on objavio listu. U duhu jednakih mjerila valja zato zaviriti i u druge gradske i državne institucije kada je o zaposlencima riječ, pa bi se (u)vidjelo štošta. Zaposlio je on svojedobno u Holdingu i supruga kandidatkinje Švaljek, također ekonomista, koji je dao otkaz tek kada je izbila afera. Jer kažu nije bilo javnog natječaja. Taj je čin Sandra Švaljek, čini se smetnula s uma, u ovim aktualnim predstavljanjima sebe, kao boljeg i poštenijeg izbora za prvo mjesto grada. Da je tome tako, iz časnosti i poštenja posao se taj već u startu nije trebao ni prihvatiti i gradonačelniku se na njemu valjalo ljubazno zahvaliti. Ali ipak nije, dok javnost nije na to zapuhala. A da nije? Pa koja je razlika? Spočitava se Bandiću da na socijali prikuplja političke bodove, a zašto bi kad nekadašnji ministrant zna o čemu potrebiti govore. Posebice, jer je u hercegovačkom kamenjaru otkud je potekao, kako mu mnogi vole istaknuti, hodao bosih nogu i raskrvarenih stopala.
Kućni ljubimci – ljute guje
Ali možda i zato jer mu kućni ljubimci nisu bili psi i mačke, već ljute guje. Nije se u njegovoj mladosti imalo previše, valjalo je raditi i školovati se pa je Milan u Zagreb na »škole«, došao uz teret studentskog kredita. Istovarivao je ugljen, vreće šećera, žbukao fasade i vraćao zajam pa zato iz prve ruke zna da »sit gladnom ne vjeruje«. Politički se angažirao, kao uostalom i svi gradonačelnički kandidati kako im stoji u biografijama. A kod nas bez politike teško možeš uspjeti. Kakogod, za razliku od dr. sc. Sandre Švaljek (tata ekonomist, majka profesorica hrvatskog i njemačkog) i arhitektice Mrak Taritaš, zagrebački Hercegovac ne potječe iz dobrostojeće obitelji, pa mu zato valjda i nije problem zagaziti u blato, puzati četveronoške po snijegu i istodobno se dizati, nositi se s divljim zvijerima…
Ne čudi jer atletika mu nekada bijaše odabir, a filozofija i matematika predmetne stavke u kojima je kaže povijest – bio jako dobar. Doduše imao je on svoje afere, uspone i padove (tko ih u životu nema), kandidirao se za predsjednika države i izgubio u drugom krugu, ali u gradonačelničkom je već u petom mandatu i – i dalje dela!
…nenade, slazem se s Vama… 🙂
I ne očekujem da ćete se složiti. Otkako je svijeta i vijeka siromašni govore bogatima da su lopovi, a bogati siromašnima da su lijene bitange. Naravno, ni jedno ni drugo nije točno. Svaki put kad vidim čovjeka u nevolji pitam se što je učinio da u nju ne upadne i što je učinio da iz nje iziđe. U većini slučajeva vidim da je taj nevoljnik učinio sve što je u njegovoj moći da se upropasti. Pa tko mu je onda kriv? Zar čovjek nije odgovoran za svoj život? Dao sam Vam nekoliko pozitivnih i nekoliko negativnih primjera, a znam ih toliko da bi se knjiga mogla napisati. Jedan naš mladi pjesnik htio je objaviti svoju prvu zbirku poezije. Otac mu je bio spreman sve platiti, ja sam bio spreman sve urediti i plasirati. I sve je propalo jer mladac nije bio zainteresiran da ih objavi. Ima naprosto takvih ljudi koji ništa ne mogu do kraja napraviti, ni u što uložiti trud, nego samo znaju živjeti na tuđ račun. I onda se ne mogu suočiti sami sa sobom nego uvijek nalaze krivca u nekome drugome.
Nije teško shvatiti da postoje ljudi koji se ne mogu samostalno brinuti za sebe. To je lagano uvidjeti kada je očigledno, kada postoji neki uočljiv deformitet kod osobe ali je znatno teže to shvatiti (imamo ovdje primjer g. Raosa) kada se deformitet nalazi u skrivenom djelu čovječjeg organizma a što ima veze sa nekim drugim vrstama bolesti ili stanja organizma a koja zahtijevaju pripomoć socijalne države. Tu svakako spada i defetizam raznih vrsta. I ako već napominjete suprotstavljene stavove između bogatih i eksploatiranih (ne spominjete siromašne koji nemaju ni šansu biti eksploatirani jer ne rade) onda je praktičnije napomenuti da bi bogati dali MANJE socijalnih prava a siromašni uzeli VIŠE. Kada dođe do kritične mase izbija revolucija (Seljačka buna, Oktobarska revolucija, socijalističke i komunističke revolucije, …). O nemjerljivim kategorijama kao što su lopovluk i lijenost primjerenije je govoriti u literaturi a izbjegavati u ekonomskom sistemu zemlje.
…gospodine nenade, Vi ste svijetli uceni primjer …ponikao iz socijalno nezahvalne situacije… i eto ocito uspjeli ste…. nitko ne zagovara nerad, niti parazitiranje koje ce u socijalnoj osjetljivosti davati grad… ali ima i onih koji su uceni, posteno zivjeli, ovrseni jer su im firme drugi pokrali a oni preko NOCI postali socijala i sirotinja… sto s takvima…? morate se malo zbrojiti… hoce li u programu dvaju dama – potencijalnih gradonacelnica biti mjesta za starije gradjane…i kakvih…? smanjene liste cekanja u domovima umirovljenika, vise ih izgradjenih…? hoce li niknuti centar na URIHO na kajzerici za osobe s invaliditetom, koliko ce se jos semafora ozvučiti za slijepe u gradu…? ili ce se oni koji nemaju tu nesrecu buniti kak su im preglasni…? sto to one nude ne onima koji su sve zapili ili se ponasali onako kako navodite… i ja imah prilike vidjeti takvih… ali kod ovih dvaju zena koje tvrde da su bolje od postojeceg prvog gradskog bića, nema nista… samo prazna prica… i dozvolite ,to je moje misljenje…vase je vase… i ok… tko ce biti u pravu, vidjet cemo …zar ne…? da je svim guzicarima, politicarima otic malo kopat kukuruz u podne ili kad sunce pripece… malo delat po polju ili bilo gdje ali delat… drukcije bi se ponasali …a i bili primjer mladima za nesto sto znaci rad, red… ovako trasiraju put buducim kriminalcima, lopovima, starletama…kratko poznatima i slavnima… eto.. u zdravlje nenade…
Pa to je upravo ono što hoću reći, svaki “socijalni slučaj” priča je za sebe. Netko je žrtva okolnosti, a drugi svoje lijenosti i gluposti. No bez obzira na to, mladi bi se ljudi bi trebali naučiti da je život borba i da se za sve u životu trebaju sami izboriti. A ne da gradonačenlnika, šefa itd. doživljavaju kao nekakvog taticu koji će se za sve pobrinuti. Ako čovjek ima u životu jasne ciljeve i ne žali napora da ih ostvari, uvijek će do njih doći.
i da nenade, zavezite si oci nekom maramom pa krenite u grad… samo krenite, dajte – pješice, tramvajem…kakogfod… pa kad vam na raskrizju ne bude zvucno “titrao” semafor , dajte predjite cestu … ili cekajte dok vam netko rpidje …a ljudi kako ko… pa odite na raskrizja kod Zagrepčanke primjerice predjite sami cestu … ha…? probajte kao pokus… pa cete se onda i vi pitati stro ce grad uciniti po pitanju ozvucenja semafora u gradu … uvodjenja jos niskopodnih tramvaja za one koji ne mogu u one stare, trojka recimo… srto ce uciniti sa spustanjem rubnjaka (plocnik) pa kada netko u invalidskim kolicima stoji pred tih deset ili koliko centimetara, nemocno… i ceka milost sugradjana da ga ili ju pogura… to nije pracvovaljano pitanje jel…gdje su takvi ljudi kod svaljek i mrak taritas…ha? kaj to nisu pitanja iz domene grada…?ma nemojte nenade…vama jos u zivotu nije bilo lose … i ne treba… daj boze da svima bude dobro i lijepo…tako bi trebalo biti, tome treba teziti… i nemojte se drzati tih latinizama…da se malo kukuruz okopava u podne kad sunce zažari, eh da vidim tko bi se sjetio latinskog…ako bi i ime spoznali u takvo delu , bilo bi divno…
Samo mi nemojte govoriti o socijalnoj osjetljivosti! Ta sam sam živio pet godina u ruševnom stanu, 30 kvadrata, jedna soba, kuhinja, zahod bez vodovoda i kupaonice (dakako). Svako malo sam išao u dvorište da pumpam i na drugi kat nosim kante vode. Usto sam nezaposlen, sa nezaposlenom ženom i malim djetetom. Ali se nisam dao, nego sam radio, učio, štedio i nadao se boljemu. Tako se rješavaju problemi a ne plakanjem za ljudima koji kopaju po kontejnerima. U Americi sam upoznao milijunaša koji je u SAD došao sa 10 dolara u džepu. Imao sam kolegu na poslu kojem je otac bio kronični alkoholičar, a majka krpala kraj s krajem. Uz rad je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Sada radi u PLIVI i živi kao mali bog. Na Trnju sam pak upoznao “socijalni slučaj”, čoveka koji je uspio zapiti cijelu kuću. Socijala ne vodi nikamo, samo u još veću bijedu.
nenade, ako netko ne moze razumjeti covjeka kako ce razbrati drustveni problem … kao i spoznati kad netko prodaje maglu i nema nikakav program za grad… ili se pak nista ne razlikuje od vec postojecih…grad dakako treba biti lijep,funkcionalan, moderan,rjesen promet, otpad… u tom gradu zive i zaposleni, nezaposleni, zdravi, bolesni, oni koji vide i oni koji su slijepi, ćopavi, gluhi, i oni koji nisu, stari, djeca, majke rodilje itd… i oni u tom gradu za razliku od onih koji to sve nisu , trebaju znati sto ce taj grad- gradonacelnik uciniti za njih…i za one po PS-u… nisu svi imali srece roditi se kao anka mrak taritas… sa tri stana, vikendicom, zemljistem, garazama, umjetrninama, meercedesom… a u zivotu se stekla i jedrilica… ok…nasljedjem je puno dobila …imala je srecu … ali naravno da kako kaze sit gladnom ne vjeruje,,,,
I još bih nešto dodao za Oliveru. Ako netko ne može razumjeti značenje poslovice kako može razumjeti društvene probleme?
Opet me krivo razumijete! Ne velim da sve o čemu govorite nisu društveni problemi, i to ozbljni, ali ne možete očekivati od gradonačelnika da sve rješava. Što gradonačelnik ima s bankama, nasljednim pravom, dugovima građana? Pa valjda u ovoj državi ima i drugih institucija koje se s time bave ili trebaju baviti. Ne mislite li valjda da bi gradonačelnik trebao upravljati bankama, donositi zakone, voditi upravne i sudske postupke. Ako napravi od Zagreba lijep i funkcionalan grad, on će privući strana i domaća ulaganja, turiste itd., pa će biti i manje sirotinje. Tako se problemi rješavaju, a ne socijalom. Uostalom, svaki socijalno ugrožen čovjek priča je za sebe.
Netko je žrtva okolnosti, a netko svoje lijenosti i lakoumnosti.
Ako ćemo pravo, privlačenje investicija je tek u domeni države koja mora osigurati kvalitetne (i dugotrajne) zakone, stabilno pravosuđe i adekvatnu poreznu politiku. Ulaganja ne donosi sama ljepota grada ni zemlje, u što smo se dosad već imali prilike uvjeriti.
kak se nenade latinski kaze “gradjani kopaju po kontejnerima”?
Zovu se “faex urbi”.
Ispravak: nije “faex urbi” nego “faex urbis”.
…kakva povrsna interpretacija…vas cini se to zasmeta, a ni slova o kradljivcima…sacuvaj boze nenade…daj zamisli pogresna interpretacija latinske izreke… a tko je po vama postao sirotinja? vecina sirotinje postade zbog kobaca odvjetnickih i te klike – vi ocito razmisljate ko im kriv…pa cekaj …kad vama iskopaju kakav dug otprije par godina, od neke vase babe, tetke a vi o tome pojma nemate… e, onda cete se medju ostalim upitati , kak , sta? necete se uspjet sjetit latinizma…vec cete kopat po slovu zakona kak se to dogodilo… jer i to moze u ovoj lijepoj nasoj… izuzev ako niste jedan od onih iz grupe ove fine gospode… e, pjevajte vi nenade dok jos mozete i bavite se latinskim….
Kada se govori o budućem gradonačelniku treba se držati teme. Grad kao grad treba funkcionirati, a to znači da mora imati sve sadržaje modernoga grada i to sadržaje u funkciji. Zbrinjavanje socijalno ugroženih skupina nije posao gradonačelnika nego socijalnih službi. Svi gradovi imaju bogate i siromašne četvrti, bogate i siromašne stanovnike – zašto bi Zagreb u tome bio iznimka? I još nešto: autorica površno interpretira “narodnu” poslovicu, koja je zapravo prevedena Cezarova izreka “Melius primus in Gallia quam secundus Romae”, što hoće reći da je najvažnije biti prvi, pa ma gdje to bilo.
Izvrstan članak gospođe Snježane Kratz. Podsjetila me na jednog uglednog sveučilišnoga profesora koji me je pitao gdje sam to vidio da netko prekapa po smeću. Dame imaju izvrsne planove za bolji Zagreb. Ali nisam čuo od čega će Zagreb bolje živjeti, a osobito siromašniji. Lijepo je plesati i jedriti, ali neki nemaju za koricu kruha. Čestitka autorici.