Titov Galeb još čeka na bolje dane

Titov Galeb još čeka na bolje dane

Godine su učinile svoje i brod sve više i više propada. Brod Galeb, na kojem je Tito kao predsjednik nekadašnje Jugoslavije, zajedno sa svjetski poznatim političarima i glumcima uživao, danas treba nečiju pomoć

Tekst: Marko Sladić i Boris Jagačić

tito-brodNakon što ga je na javnoj dražbi u svibnju 2009. kupio Grad Rijeka, jugoslavenski školski vojni brod Galeb koji je Josip Broz Tito rado koristio za svoja putovanja i dalje propada u brodogradilištu Viktor Lenac.  Podsjetio, Rijeka je brod kupila od grčkog brodovlasnika za 150 tisuća dolara.  Ministarstvo kulture je brod proglasilo kulturnim dobrom još 2006. godine i za njega su postojali razni planovi. Grad je planirao da ga se uredi u brod muzej s komercijalnim sadržajima, a gradonačelnik  Rijeke Vojko Obersnel čak je govorio i o mogućnosti da se Galeba uredi za plovidbu kako bi bio iznajmljivan kao luksuzna jahta.

No sve je ostalo na pričama, a Galeb koji bi zasigurno mogao postati jedna veoma zanimljiva turistička atrakcija još uvijek strpljivo čeka na svoje bolje dane. Budući da je sve ostalo na pričama, donosimo vam još uvijek aktualnu reportažu s broda.

Koliko puta ste samo, preko medija, čuli i čitali o ovom brodu!? Piše se o njemu sve i svašta, uporno se kopiraju razne priče, a zadnja vijest govori o tome kako će Galeba dati u koncesiju. Zaboravite sve ono što ste čuli do sada te se, preko sljedećih slova, zaputite u pravu avanturu.

Brod je imao dvije kuhinje. Jedna velika se nalazila u potpalublju broda u kojoj su se pripremali obroci za posadu dok je predsjednik Tito imao svoju, posebno odvojenu, kuhinju s privatnim kušačem hrane

Brod Galeb već se godinama nalazi na vezu u remontnom brodogradilištu Viktor Lenac u Rijeci. Godinama ga izjeda sol, udara surovo more, ljeti prži sunce, a zimi oplakuje tmurna i hladna kiša. Svu patnju koju ovaj brod proživljava svakim danom, s mukom u srcu gleda stari kapetan Matejčić. Ovaj stari morski vuk brine se o brodu zadnjih nekoliko godina, čuva ga i održava koliko je to u njegovoj moći.

galeb_vez

No, ne može više on uraditi mnogo, godine su učinile svoje i brod sve više i više propada. Brod Galeb, na kojem je Tito kao predsjednik nekadašnje Jugoslavije, zajedno sa svjetski poznatim političarima i glumcima uživao, danas treba nečiju pomoć.

Morska neman

Na ulazu u brodogradilište dočekala me stroga kontrola zaštitara koji su me pristojno pozdravili i uputili odgovornoj osobi koja me zatim odvela do broda. Prije nego  sam uopće došao do Galeba, u glavi mi se stalno motala misao kako taj brod uopće nije ništa posebno, kako je potpuno običan kao i svaki drugi brod na moru. Naravno, ova moja pretpostavka bila je  kriva, što se i dokazalo ubrzo kada sam stigao i upoznao se sa 120 metara dugačkom i 15 metara širokom, morskom nemani. Stao sam podno nje i čudio se toj veličini, dužini i brojem palubi. Ja sam, nasuprot broda, bio toliko malen i sitan da me simpatični, stari kapetan Matejčić, zamalo nije niti vidio!

Mahnuo mi je s drvene palube na koju sam se, starim i nagnutim mostićem, popeo kako bih se upoznao s njim. Njegov osmijeh na licu i čvrst stisak ruke dali su mi do znanja koliko je sretan što sam stigao, sretan iz razloga jer je jedva čekao da mi ispriča pravu priču o Galebu koju, eto, danas čitate i vi.

Drveni pod palube, na kojoj smo se upoznali, jako je oštećen, a takvi su i čelični zidovi, ružne smeđosive boje s puno ruzine koja nagriza i uništava i preostalu farbu. Stropovi su krcati raznim oštećenim instalacijama, a maleni, okrugli brodski prozorčići, puni su vlage, prašine i razne prljavštine.

Galeb_Bombay

Galeb u Indiji

Kapetanu sam izrazio želju kako bih obilazak broda volio početi s najviše palube, s komandnog mosta. Popeli smo se na komandni most s kojeg je pogled na provu broda jednostavno prekrasan! Na provi sam ugledao stare špage uredno složene u košare, ali i nove zelene špage koje brod čvrsto drže privezanim za obalu. Ušli smo u kormilarnicu u kojoj kao da je vrijeme stalo. Imao sam osjećaj kako se ovdje, prije samo pola sata, nalazio i sam predsjednik Tito, koji se, s kapetanom broda Markom Orhanovićem i članovima posade, vratio sa svojeg prvog putovanja iz Velike Britanije. Naime, taj pomorski pothvat dogodio se 7. ožujka 1953. godine, a započeo je u luci Zelenika u Boki Kotorskoj. To veliko putovanje zbivalo se u vrijeme kada je Tito prekinuo sve odnose sa SSSR-om i Staljinom pa je postojala opasnost i od atentata. Baš iz razloga atentata, u Veliku Britaniju putovalo se morskim putem.

Oplovio svijet

Doček Nove 1955. na Galebu

Doček Nove 1955. na Galebu

Nakon povratka iz Velike Britanije, Tito je Galebom putovao još 14 puta i posjetio 18 različitih zemalja na čak tri kontinenta – Afrika, Azija, Europa. Na tim velikim putovanjima brod je sveukupno prešao oko 85.000 nautičkih milja (157.420 km), što u trajanju iznosi oko 478 dana. Naravno, na svim tim putovanjima brod je morao imati i pratnju, veliku pratnju. Tako je Galeba dugi niz godina pratio Združeni odred Jugoslavenske ratne mornarice s admiralom Josipom Černyem na čelu. Taj specijalni odred Titove pratnje mnogi su još nazivali i „Titovom eskadrom“, a sastojao se od niza razarača poput Triglava, Učke, Durmitora, Biokova, Splita, Kotora i Pule koji su se često izmjenjivali. No, u pratnji nisu sudjelovali samo vojni brodovi JRM-e, već i trgovački brodovi Jugolinije poput Triglava, Dinare i Avala.

Galeb_Calcutta

Zanimalo me još gdje je ova velika morska neman sagrađena, zanimala me njezina povijest na što je kapetan Matejčić, s oduševljenjem počeo sipati podatke kao iz rukava.

Brod je izrađen 1938. godine u talijanskom brodogradilištu Ansaldo, a najprije je plovio pod imenom RAMB III te je služio za prijevoz banana talijanskog poduzeća Reggio Azienda Monopolio Banana nakon čega je prešao u službu talijanske ratne mornarice. Nakon talijanske službe prelazi u službu Njemačke te mijenja ime u Kiebitz. Njemačkoj je prvo služio kao pomoćna krstarica, a kasnije kao minopolagač. U jednoj njemačkoj misiji brod se, po prvi put, našao u Rijeci gdje je potopljen od strane savezničkog bombardiranja. 1946. godine  izvađen je s morskog dna, a  tri godine poslije predan je Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Brod mijenja ime u Galeb i odlazi u Pulu gdje se preuređuje i dobiva sljedeću namjenu: Luksuzna rezidencijalna krstarica Josipa Broza Tita.

Duhovi prošlosti

tito i sofija lorenS komandnog mosta spustili smo se palubu niže. Kapetan je otključao vrata kako bi me uveo u glavni salon, tj. u veliku salu za sastanke gdje se i danas mogu osjetiti duhovi prošlosti. Duhovi velikih političara, znanstvenika, umjetnika i glumaca poput egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nasera, grčkog kralja Pavla, marokanskog kralja Hasana II, engleskog premijera Winstona Churchilla, predsjednika SSSR-a Nikita Hruščova, Moamera el Gadafija, generala Abuda, Modiva Keita, slavne Elizabethe Taylor, Sophie Loren i ostalih. Svi oni boravili su u ovoj velikoj i raskošnoj sali u kojoj sam se nalazio i ja. Nevjerojatno! Ovo je stvarno trenutak za pamćenje.

Na glavni pregovarački stol kapetan Matejčić je, kako bi ih sačuvao, uredno posložio mnogobrojne pomorske karte iz cijeloga svijeta kao i jelovnike za uzvanike. Što su jeli ti Titovi slavni gosti!?

Jelovnik je bio bogat, svakodnevno se mijenjao i u njemu se moglo pronaći raznih vrsta rižota, ribe pripremljene na razne načine, mesa, slastica… Interesantno, brod je imao dvije kuhinje! Jedna velika se nalazila u potpalublju broda u kojoj su se pripremali obroci za posadu dok je predsjednik Tito imao svoju, posebno odvojenu, kuhinju s privatnim kušačem hrane.

Osim kuhinja, na brodu se nalazila i pekarnica, zatim slastičarnica, frizerski salon, učionica, oružarnica, blagovaona za oficire, blagovaona za posadu, kabine za posadu, toaleti itd. Najveći interes zadala mi je oružarnica koja se nalazila u potpalublju. Naravno, sada je  bila prazna, ali prazna nije bila makina broda, tj. strojarnica. U strojarnici su tankovi za gorivo veličine jednog metra te uredno očuvani veliki fiatovi motori od 2500 konja koji su brodu davali izuzetnu snagu i nadmoć na morima diljem svijeta.

tito_strojarnica

Prošli smo skoro sve kabine, toalete, blagovaone, sale, no nigdje predsjedničke kabine! “Gdje je predsjednik najčešće boravio?” upitao sam kapetana.

Idemo do predsjedničke kabine

„Predsjednička je kabina na krmi broda, a tamo te vodim za kraj!“ ponosno je odgovorio.

Oprezno hodajući dugim mračnim hodnikom, stigli smo do predsjedničke kabine. Bila je zaključana. Ispred kabine danonoćno je stajao predsjednički čuvar kojemu je bio zadatak spriječiti ulazak eventualnih nenadanih posjetitelja.

Kapetan je otključao vrata, ušao u kabinu i razmaknuo stare, prašnjave zastore kako bi svjetlost mogla ući u prostoriju. Prostorija je bila velika i, nasuprot ostalim kabinama na brodu, veoma prostrana. Na početku kabine, s lijeve strane, nalazio se veliki drveni okrugli stol za sastanke, a malo podalje tog stola plavi kauč s polukružnim drvenim stolićem i sjedalicama oko njega. Ovaj kutak kabine je, pretpostavljam, služio za jutarnje ispijanje kave, druženje, čitanje… Interesantno je to kako je predsjednička kabina imala i dvije odvojene spavaće kabine. Jedna je bila namijenjena Titovoj supruzi Jovanki, koja je brodom po prvi put putovala daleke 1955. godine, a druga je, naravno, pripadala Titu. Obje su spavaće kabine velike i luksuzno uređene – zidovi obloženi drvetom, veliki kreveti, noćne lampice, komode… No, ovdje raskoši nije bio kraj!

galeb_soba

Toalet, u kojem su obavljali higijenu sjajno je dizajniran. Njime prevladava ogledalo, zidovi su obloženi plavim mozaikom, a kada za kupanje toliko je velika da je zasigurno pružala velik užitak i opuštanje. Izašli smo iz toaleta i ušli u Titovu radnu sobu. Uredna je i očuvana, a sačuvane su i karte Afrike i Europe koje se nalaze na zidu.

Predsjednik je imao i svoju vlastitu palubu, terasu na kojoj je za lijepog vremena često boravio gledajući more i razmišljajući o Jugoslaviji, zemlji mnogih naroda i vjera. Kako je često boravio na brodu tako su na njemu nastali i mnogi, za cijeli svijet važni, planovi. Izdvojio bih plan za osnivanje Pokreta nesvrstanih koji je, 1956. godine, na Brijunima i finalno formiran.

Predsjednička kabina bila je zadnji dio broda u kojem smo se zadržali i tako je, nažalost, mojoj posjeti stigao kraj. Šteta!

galeb_unutrasnjost

Sretan iz razloga što sam vidio i doživio ovaj brod, ali tužan zbog toga što ga napuštam, pozdravio sam se sa starim kapetanom Matejčićem. Srdačno sam mu zahvalio i obećao kako ću sve što sam danas doživio ispričati mnogima, a sve zbog jednog jedinog cilja!

Volio bih da Galeb napokon nađe svoje vlasnike, vlasnike koji će ga voljeti i zauvijek čuvati jer je on, svojom bogatom prošlošću, uistinu to i zaslužio!

Interesantna stranica o brodu Galeb:

http://www.croinfo.net/vijesti-regija/6376-sve-o-brodu-ramb-iii-kiebitz-galeb.html

(crckarije.com)

Komentari su zatvoreni