“… ti” troznamenkastu logiku

“… ti” troznamenkastu logiku

Neprihvatljivo visokim izdvajanjem za vodoopskrbu (i postupanje s otpadom) posebno osiromašujemo najugroženiji dio stanovništva. Kako će oni do vode unatoč slavini u stanu, ako se na njih primijeni 3 % kućnog budžeta bogatih?

dr. sc. Viktor Simončič

Ne vjeruj ničemu, neovisno o tome gdje si to pročitao ili tko je to rekao, čak ni ako sam ja to rekao, ako se ne slaže s tvojom prosudbom i tvojim zdravim razumom. (Buda)

Viktor Simončič

Na nedavnoj konferenciji o otpadu Expo 8, u panel raspravi prvi puta sam čuo ovo: »ako su računi za vodu, struju i grijanje troznamenkasti, logično je da to bude i račun za gospodarenje otpadom«. Još prije godinu dana to nije bio slučaj. Tada je sve bilo skoro besplatno«. »… ti logiku«, kako završava jedna pjesma od Balaševića.

Ministar Ćorić je na jednoj drugoj konferenciji izjavio kako će se sljedećih nekoliko mjeseci integracijom vodnouslužnih područja kreirati nova slika Hrvatske. Na pitanje hoće li ta ulaganja utjecati na cijenu vode ministar je odgovorio da cijena ne bi trebala prelaziti razinu priuštivosti koja je tri posto neto raspoloživog dohotka kućanstva. Cijenu vode treba, po logici stvari, odrediti na način koji omogućuje dobavljaču vode da pokrije svoje troškove. Uz to, cijena treba biti postavljena tako da obuhvaća socijalni element i potiče potrošače na učinkovito korištenje vode.

Samo Bugari u lošijoj situaciji od nas

U cijenu vode uračunat je visoki fiksni dio koji pokriva troškove za vodovod i kanalizaciju. Fiksni troškovi (crpljenje, priprema, dobava do mjesta potrošnje, …) su gotovo neovisne od potrošnje i za isti standard ovise zanemarivo malo od lokalnih uvjeta. U Ženevi za potrošnju između 0 i 100 m3 godišnje fiksni dio za opskrbu pitkom vodom je 275 CHF i 260 CHF za kanalizaciju. Na to se dodaje porez od 44 CHF za korištenje sekundarne mreže. Korisnik plaća samo za kubne metre koji prelaze prag primijenjen na njih.

Na primjer, za potrošnju iznad 100 m3 primjenjuje se stopa od nekih 5 CHF/ m3. Za potrošnju ispod 100 m3 korisnik plaća samo fiksnu stopu. Preneseno na diskusije oko troškova zbrinjavanja otpada i vodoopskrbu znači da i vikendaši moraju cijelu godinu plaćati fiksne troškove. S obzirom na aktualnost oko »mikro čestica« u moru vrijedno je spomenuti iznos od 0,11 CHF / m³ kojeg plaćaju svi korisnici za uklanjanje mikro zagađivača iz otpadnih voda. Ovisno od socijalnog statusa i potrošenih količina cijena vode se na primjer u Grenobleu kreće od 2,17 €/m3 do 4,77 €/m3, a u Bruxellesu 2,06 i 7,95 €/m³.

Kao nevjerni Toma, malo sam sumnjičav spram obećanja, ali i kritičan prema stvarnosti. Možemo li si mi priuštiti visoke standarde? Mogu li si ih svi priuštiti? Danas za mjesečne troškove vode trebamo raditi nešto više od pola radnog dana – 4,76 sati. Više rade samo u Bugarskoj – 5,69 sati. Susjedi Slovenci rade za vodu tri puta manje (1,36 h) , a u Švedskoj skoro sedam puta manje (0,71 h) od nas.

Ako su 4,76 sata prosjek, onda u bogatom Zagrebu, s prosječnim izvornim prihodom po stanovniku (svjestan sam da izvorni prihod ne znači i prihod domaćinstva) iznad 6000 kuna rade neka 2 sata, a u Brodsko-posavskoj županiji, s prosječnim dohotkom od nekih 1500 kuna, skoro 20 sati.

Neodrživo EU načelo – svi prema istim standardima

Može li se trošak postupanja po matrici najrazvijenijih podnijeti u svakom našem kućnom budžetu. Načelo Europske unije svi prema istim standardima, znači jednostavno gotovo iste fiksne i jako slične operativne troškove od Švedske do Bugarske. Pola iznosa od nekih 500 €, koji je tu negdje među razvijenima za potrošnju od 0 – 100 m3, je za vodoopskrbu, a pola za zbrinjavanje otpadnih voda. Prevedeno na naš kućni račun za vodu, uz pretpostavku da domaćinstvo godišnje ne potroši više od 100 m3, prosječni račun za vodu bi kod nas račun trebao iznositi nekih 300 kuna mjesečno.

Po principu da taj iznos ne smije biti veći od 3 % neto raspoloživog prihoda domaćinstva, svaka obitelj od jednog do više članova bi morala imati prihod od najmanje 10 000 kuna. Utopija?

Neprihvatljivo visokim izdvajanjem za vodoopskrbu (i postupanje s otpadom) posebno osiromašujemo najugroženiji dio stanovništva. Kako će oni do vode unatoč slavini u stanu, ako se na njih primijeni 3 % kućnog budžeta bogatih?

Kako piše Slobodna Dalmacija čak 1,01 milijun ljudi u Hrvatskoj živjelo je lani u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. U obiteljima koje teško ili vrlo teško spajaju svaki mjesec kraj s krajem živi 1,75 milijuna ljudi ili gotovo 43 posto. Zimi se u svojim domovima smrzava čak 314.760 ljudi – 7,7 posto građana ne može si platiti grijanje. Mjesečni prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo je 2485 kuna, a za četveročlanu obitelj 5218,50 kuna.

Hrvatski »švicarski« standard

I unatoč tolikim siromašnima uvjeravaju nas kako se EU standard mora platiti, jer ništa nije vrednije od EU okolišnog standarda. I ja sam za taj standard. Dapače, ja bih najradije da imamo standard kao u hollywoodskim filmovima, standard kojeg su nam obećavali kada smo išli na referendum za osamostaljivanje.

Kako je voda iz hollywoodskih bazena iscurila, Predsjednica nam je prije pet godina obećala »švicarski standard«. Nažalost, uz sve silne napore Predsjednice, valjda jer je bila zauzeta doktoratom, na putu do Švicarske nismo napredovali čak niti do granice sa Slovenijom. Dapače, kao da smo išli u suprotnom pa smo stigli na granicu s Bugarskom. Nakon neuspjelog puta do Švicarske, Predsjednica je upravo obećala minimalnu neto mjesečnoj plaću od 7500 kuna. Nema druge nego vjerovati Predsjednici, iako je naša prosječna plaća tri puta niža od EU prosjeka, negdje na 5000 kuna. S minimalnom plaćom od 1000 eura bit ćemo ne samo ispred Švicarske, već i Luxembourga, gdje je danas prosječna (ne minimalna!) plaća nekih 3000 eura.

I naravno da uz takvu plaću trošak odvoza otpada može biti troznamenkasti, a neće problem biti niti izdvajanje od 3 % neto raspoloživog dohotka za vodu, iako ne vidim zašto 3 %, kada građani Njemačke izdvajaju za vodoopskrbu samo 0,9 %! Jedino me ipak malo kopka da i poslije najnovijeg obećanja ne nastavimo u pogrešnom smjeru i ode sanak pusti i iza Bugarske.

Komentiraj

*