Teško onima koji dugo pamte

Teško onima koji dugo pamte

(Foto: Vlada RH)

Nakon 520 dana u Makarskoj, prije gotovo 60 godina, nije više bilo znakova potresa. Prije suvremene mehanizacije, prije interneta, prije magistrale, prije turizma. Danas, uz sve novce svijeta koje ne znamo čak niti potrošiti, nije učinjeno – ništa

Dr.-Ing. Viktor Simončič

“Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži.” (Albert Einstein)

Viktor Simončič

Teško je onima koji dugo pamte. Oni mogu ocijeniti sadašnjost uspoređivanjem s već viđenim i na osnovi iskustva. Među njima je najgore onima kojima iskustvo šutjeti ne da, kako kaže crnogorska poslovica, koju sam prije koju godinu čuo od Vuje. Takvi su nevoljeni jer prepoznaju kada je car gol. Svjesno pamtim od ranih 60-ih prošlog stoljeća. Pamtim i uspoređujem. I što je veći odmak od onog vremena, sve mi je jasnije da naše nazadovanje nije slučajno. Ono je logično. Programirali smo stvaranje društva umanjene vrijednosti. Iako je svakim danom car sve više gol, mi uporno idemo istim smjerom.

Od potresa u Zagrebu prošle su skoro dvije godine. Od potresa na Baniji više od godinu dana. Nije još izgrađena nijedna nova kuća. Tko ne pamti, njemu je normalno da je tako. Oni koji pamte znaju da su potresi na ovim prostorima bili i ranije: 1962. u Makarskoj, 1963. u Skoplju, 1964. u Banja Luci…

Boris Dežulović je podsjetio koliko je trebalo u ona vremena, 17 godina nakon onog strašnog rata, u tada siromašnoj državi, da se stvari dovedu u red u Makarskoj, pogođenoj s dva jaka potresa – 7. siječnja 1962. godine magnitude 5,9 stupnjeva po Richteru, a četiri dana kasnije magnitude 6,1 po Richteru. Slično kao na Baniji 28. prosinca 2020. potres magnitude 5 po Richteru, a dan kasnije, 29. prosinca potres magnitude 6,2 prema Richteru.

U pola godine obnovljeno više od 700 stanova

Svega šest mjeseci poslije potresa na području Makarske (makarskog kotara) obnovljeno je više od 700 stanova. Otprilike još toliko bilo je u procesu obnove, 500 novih stanova nalazilo se u izgradnji, a pripremala se i izgradnja još 1000 novih. U Slobodnoj Dalmaciji je 8. lipnja 1963. godine – petsto dvadeseti dan od potresa! – objavljena je kratka vijest kako »na obali u Makarskoj nema više tragova prošlogodišnjeg potresa«.

Nakon 520 dana u Makarskoj, prije gotovo 60 godina, nije više bilo znakova potresa. Prije suvremene mehanizacije, prije interneta, prije magistrale, prije turizma. Danas, uz sve novce svijeta koje ne znamo čak niti potrošiti, nije učinjeno gotovo ništa. Ma čemu uopće ovo »gotovo« – zapravo nije učinjeno ništa. Svjedok sam da moj Sisak nakon potresa izgleda za još godinu dana zapušteniji, jadniji i prazniji.

Onima koji nisu odličnoga zdravlja preporučujem da ne pročitaju cijeli članak: https://www.portalnovosti.com/zemljotres-mozga

Svakom imalo slobodnomislećem mogao bi izazvati izljev bijesa, a neki bi pomislili i na bacanje jaja, što baš ne bih preporučio.

Jer u članku piše: Niti sat i pol nakon potresa općinski je štab donio odluku o evakuaciji Makarske, i dvadeset vojnih i Jadrolinijinih brodova – Jadranske magistrale još nije bilo – cijeli dan je prevozilo ljude u Split. Do kraja dana brodom Istranka stiglo je tisuću i pol šatora, pa su izvan grada podignuta dva velika kampa i organizirana četiri opskrbna centra: do navečer je u cijelom gradu ostalo samo dvjesto ljudi. Iz cijelog kotara evakuirano je ukupno devetnaest hiljada ljudi, a iz same Makarske šest hiljada, smještenih u Splitu, Zagrebu i ostalim gradovima, gdje su djeca iz nastradalih obitelji odmah uključena u školsku nastavu.

Brže smo gradili 1946. nego danas

Mislim da je obnova Skopja bila još spektakularnija. Za obnovu su bili angažirani vrhunski svjetski urbanisti. Da ne pretjeram…. Molim da me nitko pogrdno ne naziva »jugonostalgičarom«. Ja to i postajem, a nisam htio to postati.

I kako ne bih jugonostalgičaru bio sve bliži kada se dičimo najvećim željezničkim infrastrukturnim objektom u Lijepoj Našoj, izgradnjom drugog kolosijeka pruge Dugo Selo – Križevci u dužini 36,4 kilometra. Radovi započeli 25. srpnja 2016. godine. Završetak je prolongiran za ljeto 2023. Brzina izgradnje, uz svu tehniku, uz postojanje jednog kolosijeka za dovoz materijala, bez tunela i mostova – 0,4 km/mjesečno. I onda se pitam čemu hvaljenje, goli care.

U ožujku 1946., manje od godine dana nakon onog strašnog rata, donijet je nalog za izvođenje radova na izgradnju pruge Brčko – Banovići, dužine 92 kilometara, s tri tunela dužine 667 m i 22 mosta dužine 455 metara. Radovi počeli 1. svibnja, a prvi vlak je prugom prošao 7. studenog, te iste, 1946. godine. Dobro ste pročitali. Ni ja nisam mogao vjerovati. Brzina izgradnje je tada bila 15 km/mjesečno. Dakle, 1946. se s lopatama, u onoj gotovo nezamislivoj neimaštini, gradilo 30 puta brže nego danas, kada smo EU članica. Ima li to veze s činjenicom da smo tada imali omladinu, a danas mladež i podobne poduzetnike?

Detalj s omladinske akcije gradnje pruge Brčko-Banovići (Izvor: www.radiosrebrenik.ba)

Organizacija Ministarstva: 166 šefova na 3,5 radnika

Zašto stvari ne mogu funkcionirati, gotovo bolno se vidi iz upravo objavljenog novog prijedloga organizacije Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ministar na vrhu, a ispod red državnih tajnika, pa red 9 velikih tijela, pa ispod redovi 25 zasebnih sektora, 73 službe i 59 odjela i 166 šefova koji u prosjeku šefuju na 3,5 radnika. Kladim se da niti jedan nije bez ispravne stranačke iskaznice.

Pitam se, što na primjer radi načelnik Odjela za turističko zemljište na kojem su izgrađeni kampovi Sektora za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove Uprave za upravljanje i raspolaganje nekretninama Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i imovine. Zamišljam uspješnu koordinaciju između Odjela za turističko zemljište na kojem su sagrađeni hoteli, turistička naselja i ostalo građevinsko zemljište, s Odjelom za turističko zemljište na kojem su izgrađeni kampovi i Službom za neprocijenjeno turističko zemljište.

Iz izvora unutar ministarstva sam saznao da treba proći barem 15 dana da bi ministar Horvat potpisao jedan gotov dopis. Dug je put od djelatnika, preko odjela, službi i sektora, preko velikih tijela i tajnika do ministra. Mene ne čudi da obnova ne ide. Pa kako bi, kada operativne poslove vodi čovjek s idejom ovakve organizacije.

S vremena »svemirskih brodova« vratili smo se na »taljige«

Sjećam se mog vremena u ministarstvu. Odgovor na neki predmet je morao napustiti ministarstvo u tjedan dana. Svi su sve predmete morali držati na stolu. Kada se počela gomilati hrpa s neriješenim predmetima išlo se na zapošljavanje novog djelatnika. Svi smo učili i imali smo hrabrost brzog odlučivanja. Htjeli smo pokazati da je u novoj državi birokracija u funkciji društva samo kada je brza. Sada zazivam da se vrati birokracija iz vremena Makarske ranih šezdesetih. Ono je bilo vrijeme svemirskih brodova u odnosu na današnje »taljige«.

Banija je trebala pravi plan obnove i to odmah. Sada polako svaka mjera pada na sve praznije tlo. Opet povrat na obnovu Makarske. Zamislite koju su veličinu imali ondašnji političari i urbanisti. Vidjevši razrušena, već i tada dijelom napuštena sela, donijeta je odluka da se sela s par stanovnika ne obnavljaju. Stanovnicima su dane pogodnosti za izgradnju kuća na obali. Odlučeno je da se privremeni smještaj osigura i preko gradnje paviljona, koji će kasnije postati turistički objekti. I preko noći je u Makarskoj i Tučepima izgrađeno 600 budućih turističkih kreveta, a u Podgori, Igranama i Živogošću po 400. Možete li zamisliti da netko danas kod nas zna tako razmišljati? Nemoguća misija.

Stigao odgovor od predsjednice EK Ursule von der Leyen

PS: Poslao sam molbu predsjednici EK Ursuli von der Leyen da zamoli Povjerenicu za koheziju i ribarstvo gospođu Elis Ferreira i Povjerenika za okoliš, oceane i ribarstvo gospodina Virginijusa Sinkevičiusa da odgovore na moja mnogobrojna upozorenja vezana za štetnost projekata izgradnje regionalnih centara gospodarenja s otpadom u Hrvatskoj. Hvala predsjednici. Stigao je odgovor. Onako birokratski, ali je stigao. Sada tražim da mi i odgovore na više nego očite promašaje JASPERS-a, zbog čega postoji opasnost da izgubimo značajna sredstva. O svemu obavještavam sve do premijera. Izgubiti 100 – 200 milijuna eura njima nije važno. Meni jest.

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni