Tehnički muzej udomio proizvod zagrebačke tekstilne industrije “Tekstilstroj”

Tehnički muzej udomio proizvod zagrebačke tekstilne industrije “Tekstilstroj”

(Savjetnik za izgradnju tekstilnog stroja Filip Jagačić [stoji u sredini] pored tekstilnog stroja zagrebačke kompanije / Foto: Privatni arhiv Borisa Jagačića)

S ukupnom proizvodnjom od približno 1600 strojeva na godinu Tekstilstroj je bio glavni opskrbljivač jugoslavenskih tekstilnih tvornica tkalačkim strojevima

Boris Jagačić

Tehnički muzej »Nikola Tesla« danas je na svom Facebook profilu objavio vijest o novom eksponatu u svom fundusu – stroju tvrtke Teskstilstroj iz Zagreba, što nas je osobito razveselilo.

»Zahvaljujući ustrajnosti prof. dr. sc. Željka Knezića i kolegama sa Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u našem fundusu je odnedavno vrijedan artefakt TEKSTILSTROJ-A, Tvornice tekstilnih strojeva Zagreb. Radi se o listovnom tekstilnom stroju sa čunkom proizvedenom 1960. godine. Interesantno je i da mehaničke dijelove pokreće elektromotor tvrtke Rade Končar, a stroj je donedavno još bio i u funkciji«, stoji u objavi u kojoj se TMNT zahvaljuje Fakultetu na ovoj vrijednoj donaciji.

NOVO U NAŠEM FUNDUSU – zahvaljujući ustrajnosti prof. dr. sc. Željka Knezića i kolegama sa Tekstilno-tehnološkog…

Objavljuje Tehnički muzej Nikola TeslaSrijeda, 3. veljače 2021.

Objava nas je razveselila stoga jer je nekadašnji član naše najuže obitelji, točnije djed urednika portala ZG-magazin, Filip Jagačić (27. 4. 1906. – 30. 3. 1980.) svojedobno bio važna figura u Tekstilstroju. On je tamo radio kao savjetnik za izgradnju tekstilne mašine.

Filip Jagačić je osmislio i patentirao rješenje za tkalački stroj kojim je značajno povećana produktivnost i smanjena proizvodnja otpadnog materijala (tekstila s greškom, odnosno škarta). Za patent je dobio popriličnu nagradu, dovoljnu za kupnju dijela vrijedne nekretnine na atraktivnoj lokaciji u Zagrebu, iako su mu iz Njemačke nudili još i značajno više novca. Ali u ono doba, bilo je to 1950-ih godina (po sjećanju mogla bi to biti 1953. g.) domaća pamet je morala biti u službi domaće industrije, a naš Filip se ionako nikad nije odlučio na rad u inozemstvu.

No tvornici se svaki uloženi dinar isplatio, sagleda li se enormno smanjenje gubitaka na materijalu, vremenu i angažmanu radnika u proizvodnji. S primjenom patenta porasli su produktivnost i kvaliteta.

Nije Filipa Jagačića zanimala ni ponuđena mu visoka politička funkcija, već je samo htio raditi svoj posao u čemu je bio vrlo predan.

Filip Jagačić 1954. godine

Razvoj MTT-a

Deda Filip je svoje iskustvo stjecao i dijelio duž cijele bivše države, Jugoslavije. Rođen u Trnovcu kraj Varaždina nakon rada u Čakovcu seli u Maribor. Ondje je započeo svoj rad u nekoć vrlo propulzivnoj tekstilnoj branši zaposlivši se u  Mariborskoj tekstilnoj tovarni (MTT), koja je prema pisanju Večera do svog raspada zapošljavala 5500 ljudi. MTT je nakon Drugoga svjetskog rata zapošljavao 3800 radnika, a njihov je broj 1960-ih godina porastao na 6500, što je iznosilo između 10 i 15 % tadašnje ukupne gradske populacije (više na: https://nonument.org/nonuments/mtt-maribor-textile-factory)! 

Filip Jagačić uz stroj “Prezident” (Foto: privatni arhiv Borisa Jagačića)

No nešto prije tog MTT-ovog poslovnog zenita, nakon lijepog staža u Mariboru gdje je dogurao do poslovođe, seli u Zagreb. Isprva radi u Tekstilnom kombinatu Zagreb (više na: https://tehnika.lzmk.hr/tvornica-tekstila-trgovisce-d-o-o), da bi svoj radni vijek nastavio u Tekstilstroju gdje je postigao i najzapaženije uspjehe, među kojima je i ovaj gore spomenuti (a radio je i za Oroteks iz Oroslavlja).

U Hrvatskoj tehničkoj enciklopediji (https://tehnika.lzmk.hr/tekstilni-strojevi) navodi se da je godine 1953. Tekstilstroj počeo proizvoditi automate za bojenje tkanina, pletiva i vune u tri izvedbe. Početkom 1960-ih specijalizirao se za proizvodnju strojeva za tkanje pamučnih i vunenih tkanina.

Po licenci belgijskoga poduzeća Picanol počeo se 1961. proizvoditi čunkovni tkalački stroj za tkanje pamučnih, sintetičnih i vunenih tkanina tipa Prezident, a tvornica je razvijala i stroj s utkivnim šipkama. S ukupnom proizvodnjom od približno 1600 strojeva na godinu, Tekstilstroj je ubrzo postao glavni opskrbljivač jugoslavenskih tekstilnih tvornica tkalačkim strojevima; od 1990-ih u tvornici se više ne proizvode tekstilni strojevi.

Zgrada nekadašnje tvornice strojeva “Braća Ševčik”, na uglu Grahorove ulice i Ulice grada Mainza u kojoj se razvio Tekstilstroj, većim je dijelom srušena u siječnju 2014. i sada se tamo nalazi stambena zgrada, a u istom kompleksu je i trgovina “Spar”.

Osoba čije se mišljenje sluša (i primjenjuje)

Filip Jagačić je bio čovjek koji se razumio u svoj posao i čije se mišljenje slušalo. Tako je primjerice išao u nadzor rada novog tekstilnog postrojenja na Kosovu. Putovao je diljem Europe gdje je pratio trendove iz tekstilne industrije. Povremeno bi s vodstvom tvornice (TKZ) išao na poslovna putovanja kako bi predlagao kakvu mehanizaciju i strojeve nabaviti, koje sirovine, odnosno materijale kupiti (npr. prilikom posjeta Indoneziji, Egiptu), a njegova se riječ, iako nije bio direktor, uvažavala. Štoviše, bila je često presudna. Tadašnje vodstvo, točnije barem njegov dio, imao je toliko mudrosti da se ne miješa u posao ljudi koji znaju.

Filip Jagačić (prvi slijeva)

U svakom slučaju, jako nas raduje da je i proizvod Tekstilstroja našao svoj stalni dom kao eksponat Tehničkog muzeja »Nikola Tesla«. Svaki obilazak tog sjajnog zagrebačkog muzeja bit će prilika da se još jednom podsjetimo na dragog nam dedu Filipa, koji je, moguće kraj njega prošao, a možda čak i nešto radio upravo na stroju koji od danas stanuje na novoj adresi.

Komentiraj

*