„Taksi priče (I)“

I.

Vozi!
Kad kažem da staneš, stani.
Ništa ne pitaj,
Ne čudi se pozi,
Uživaj u ulozi
I znakove čitaj.

Znam ja vas taksiste,
Sve biste htjeli znati.
A kao
Radoznali niste
Jer vam se
Radoznalost ne isplati

Najbolje da šutiš
I voziš dalje.
Ako i slutiš,
Zategni žvalje.
Svrbi te, ha,
Gdje sam bio,
Što sam radio,
Koliko sam pio,
Čiji sam dio …
Na jeziku pitanja stoje,
A ja šutim.
Čekam
Da se riječi upristoje
Da me,
Ne daj, Bože,
Ne doživiš uvrnutim.

Jezik ti ko motor radi,
Od priče se ne odvaja.
Ne znam
Kakvi te to muče jadi
Kad ti odmaraš,
A taksimetar zbraja.

Zanima te tko sam,
Pitanje ti na nosu stoji.
Bedastu glavu dam
Da ti se i odgovor
U svijesti kroji.

Prošao sam velike škole,
Obišao i fakultete.
Slušao sam istine gole,
Da bi na kraju rekli:
„Nije to za tebe, dijete“.

Nakon toga sam se,
Razumiješ,
Malo provodio:
Barovi,
Ženske …
Mislio sam
Da sam se preporodio.
Vraga,
Nisu to bili darovi,
Ni dnevnice terenske.
Pojavila su se i sumnjiva lica
I uloge kretenske.
Krenula je karta, kocka …
Početak odličan, potom crkavica,
A želja te i dalje bocka.

E, moj drug,
Zapao sam u dug.
I tu nije bilo problema.
Nova je naišla „krema“
S brdom love.
Pomislio sam:
Ako karta krene,
Vratit ću dugove ove
I one od nevjenčane žene.
Mora se i meni
Sreća jednom osmjehnuti.
Kao da sam upravo to htio
U sebi čuti …
Posudio sam lovu,
Kamate nisam gledao,
Veselio sam se unutrašnjem zovu
Kad sam ponovno
Za zeleni plišani stol sjedao.

I sad bježim, moj frajeru.
Glava mi je u loncu,
Jaja na fenjeru,
A život na koncu.
Gone me kamatari,
Strvinari,
Lihvari,
Zaštitari.
Hoće me skratiti za glavu
Zbog pišljivoga duga.
Još bih i prihvatio
S vragom rastavu,
I bio bi sluga,
Ali oni hoće više …

Vidi ovo.
Ovo su bile čeljusti,
Usta
I zubi gusti.
Sve je nestalo
Kad su me dohvatile
Divljačke gorile.

Od tada se skrivam,
Sanjam utjerivače.
S komarcima uživam,
Spavam kraće.
Zdravo, kažeš.
Priuštio bi ja tebi takvo zdravlje
I uz tako dopadljivo slavlje.
Oni me jure, gone,
I zato vozi i ne govori ništa.
Zaobiđi kolone
I vozi do prvog smetlišta.

Ladislav Prežigalo

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni