Svjetski dan zaštite okoliša obilježen novim nemarom

(Foto: Peter Fischer / Pixabay)

Svakih osam godina raspoložive resurse potrošimo mjesec dana ranije. Ako tako nastavimo, negdje 2070. godine sve raspoloživo za tu godinu potrošit ćemo već na prvi dan te godine

Dr.-Ing Viktor Simončič

Čovječanstvo se divi samo onima koji ga vode u propast. (Émil Cioarn)

Na jučerašnji dan, prije pedeset i jednu godinu, 5. lipnja 1972. godine, održana je UN-ova konferencija posvećena zaštiti okoliša. Mi, koji smo tih godina postajali svjesni kamo bi nas mogao dovesti dotadašnji razvoj, za tu konferenciju smo upotrebljavali atribut, jedna od najznačajnijih UN konferencija ikada. Nažalost, sve je počelo i do danas ostalo samo na klasičnom obećanju bogatih, kako će oni, samo što nisu, učiniti sve da dođe do potrebnih promjena.

Uoči te konferencije trošili smo manje svjetskih obnovljivih resursa od onoga što nam je bilo na raspolaganju. Danas, mi Europljani to potrošimo već prije svibnja. Svijet je u boljem položaju i svoj dio svi zajedno potrošimo negdje do početka kolovoza, pa ostatak godine bogati i dalje troše od siromašnih i na račun naše djece i unuka.

Svakih osam godina raspoložive resurse potrošimo mjesec dana ranije. Ako tako nastavimo, negdje 2070. godine sve raspoloživo za tu godinu potrošit ćemo već na prvi dan te godine. Kao opomenu, svako malo objavljujem istu sliku.

Bogate zemlje snose najveću odgovornost za klimatske promjene

Spominjem bogate jer su oni glavni krivci za promjene koje se događaju. Bogati još od industrijske revolucije troše resurse siromašnih. Krčenje šuma se vidi golim okom, a ono malo suptilnije se pokazuje kroz klimatske promjene. Dosadašnjem povećanju koncentracija plinova koji izazivaju klimatske promjene najviše su doprinijele emisije iz SAD-a s 28 %, pa Kine s 9 %, Rusije (8%), Njemačke (6,9 %) … Bogati su tako »ušli u posjed« kapaciteta atmosfere siromašnih.

Na jeftinoj i »prljavoj« energiji, bez mjera zaštite okoliša, bogati su postali bogati. I dobro im je. Zašto da nešto mijenjaju!? Na 27. konferenciji u Egiptu bogati su se 27. puta dogovorili kako će se dogovoriti, da se treba dogovoriti o dogovoru i kako će to sigurno napraviti, samo što nisu. Nikada nismo imali nesposobnije političare, političare spremne na nužnu ozbiljnu promjenu smjera, pa nastavljamo po onome – “gdje ja stadoh, ti produži”. https://zg-magazin.com.hr/zemlja-uz-farizeje-nema-sanse/

Nakon prije i nakon osamostaljenja u Hrvatskoj smo 5. lipnja znali obilježavati vrlo svečano. O tome su pisali mediji, dodjeljivale su se priznanja najzaslužnijima. Pravili su se planovi. Danas toga više nema. 5. lipnja smo zamijenili s 22. travnja, Danom planeta Zemlje. Ima li među njima razlike. Mislim da ima. Svjetski dan okoliša je trebao potaknuti na uspostavu učinkovitih državnih mehanizama upravljanja resursima.

Više cvijeća, manje smeća

Dan planeta Zemlje smo sveli na više cvijeća, manje smeća, kada entuzijasti jednodnevnim akcijama čišćenja preko godine ostakljene prljavštine u prirodi ukazuju na rastući problem. U zadnje vrijeme priključuju im se, s ciljem skupljanja političkih poena pojedini političari, koji državničku nebrigu o okolišu, pred kamerama uljepšavaju čišćenjem smeća i traženjem lonaca po šumarcima https://zg-magazin.com.hr/briga-o-okolisu-svedena-na-ministrov-lonac/

O okolišu se, nakon poklanjanja brige za okoliš gospodarstvu, koji ga koriste kao resurs u stjecanju kapitala, umotanog u održivi razvoj, ne brine nitko (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja).

Koliko dugo treba čekati na državne poticaje?

Evo više nego dobrog primjera kašnjenja za brigu o okolišu. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u listopadu prošle godine raspisao hvalevrijedan natječaj za potporu postavljanju solarnih panela na privatne kuće. Mi smo se na to odlučili godinu dana prije nego je Fond raspisao natječaj. Priprema projekta je zahtijevala vrijeme. Nakon par mjeseci smo dobili dozvole, pa čak uplatili izvođaču i 30 % sredstava. Elektra nam je nedavno promijenila i brojilo, kakvo je potrebno ako se priključujete na zajedničku mrežu. Kako je u međuvremenu najavljen natječaj Fonda, zaustavili smo montažu, jer smo htjeli iskoristiti moguću potporu preko Fonda. Vjerovali ili ne, od Fonda, još od lani, nema odgovora.

Raspitivao sam se kod onih koji kao znaju što se (ne)radi. Kažu da treba čekati jesen, a možda i zimu. Radio sam u administraciji i kašnjenje s odgovorom stvarno ne razumijem. Projektom je bila predviđene određene suma. Cijene materijala bi po logici stvari mogle porasti zbog galopirajuće inflacije. Ili možda i ne. Da Fond ne čeka stalni pad cijene instaliranog kilovata iz elektro-panela? Prije desetak i koju godinu bila 2 €/kWh, da bi zbog razvoja u Kini zadnjih godina pala na nekih 17 € centi(kWh. Negdje sam pročitao da se zbog razvoja i široke primjene panela u Indiji cijena još smanjuje.

U šest mjeseci koliko se kasni s potvrdom projekata, Hrvatska gubi veliku količinu energije koja je mogla biti proizvedena. Tko si je uzeo pravo da nas zakine za taj dio, kojeg nadoknađujemo uvozom? Koji interes ima Vlada da dozvoljava ovaj nemar?

Čudi li još nekoga da smo po dobivanju električne energije iz elektro-panela, unatoč činjenici da smo na vrhu po sunčanim danima, predzadnji u EU? Mene i premijera ne.