Svijetu treba nezavisna Europa

Svijetu treba nezavisna Europa

Neisporučivanje cjepiva je dokaz da se EU ne uvažava kao ravnopravni, pa čak ni dostojni partner. Smije li tako biti i ostati?!

Branko Holzer

Branko Holzer, dipl. ing.

Kako doći do nezavisnosti i samostalnosti Europske unije, pa onda i do njene nepristranosti, prevažna su pitanja opstanka i razvoja. No nedostaje rasprava na tu temu. EU sve više djeluje nesamostalno i zavisno. Njemačko ugovaranje izgradnje plinovoda sjeverni tok 2 s Rusijom, koji treba i Uniji, dobar je primjer za Njemačku i EU kako djelovati za sebe i druge za zajedničku budućnost.

Potpisivanje trgovinskog sporazuma s Kinom u prosinca 2020. dobar je primjer koraka prema samostalnosti. Ali opet ima jedan loš primjer, u vezi navodno ugovorene isporuke cjepiva za EU koje se ne isporučuje, kao neprimjereni i omalovažavajući odnosa drugih prema EU-u. Čak jedne velike firme iza koje vjerojatno stoji »neka« država.

To je dokaz ne uvažavanja EU-a kao dostojnog partnera. Smije li tako biti i ostati?!

Njemačka to čini u vrijeme »ratovanja« u Ukrajini, izdvajanja Krima iz nje i uvođenja valjda najdužih sankcija Zapada, pod vodstvom SAD-a i V. Britanije prema Rusiji. Osim osamostaljenja EU-a postoji i drugo pitanje iste važnosti. Za nju je najvažnije vanjskopolitičko pitanje drugačiji odnos prema Rusiji, kao i prema Kini. Možda su danas ova pitanja »naivna«, ali za njih će biti sutra kasno. Pustimo ta razmatranja za drugu priliku.

Uvidom u temeljno svojstvo asocijacije EU država vidimo ekonomsku i gospodarsku snagu u vrhu svijeta, uz oko 450 milijuna ljudi! Što još nedostaje da EU krene samostalno u svijet međunarodne politike s pravima i obvezama? Ima li se ovome nešto prigovoriti? Politika nekada učini i dobre stvari lošima zbog nekih interesa. Ljudski je razumjeti da je Kancelarke »dosta«, ali da bar mi imamo jednu u Hrvatskoj i nadalje u EU-u! Ne znam spada li g. Macron spada ovamo, ali vjerujem u njega, mogao bi to biti.

Zašto tako promišljati?

U prošlosti EU-a nije bilo ozbiljnijih, niti »dobrih« pokušaja osamostaljenja. Vjerojatno zato što je EU tek 2014. završila proširenja broja država i građana i time se postiglo ojačati pozicije u svijetu. Američki predsjednik Trump je neke velike i male teme »bacio« pod noge, ali nije sve to bilo loše. Sada treba povlačiti nove poteze, za budućnost. Budućnost svijeta ovisi svakako i o djelovanju EU-a kao samostalne asocijacije država. Usmjereni procesi samostalnosti, nezavisnosti i nepristranosti moraju započeti.

Drugi razlog je odlazak Velike Britanije, koje nije pozitivnost. Prije je to negativnost s kojom EU treba računati. Ali, dolazak J. Bidena na čelo SAD-a i izvršeni Brexit imaju još nejasne i nepoznate učinke i smjerove kretanja. SAD može biti partner u mnogim stvarima, ali EU mora stvarati nove odnose u tome, kao i s Britanijom.

Potpisani trgovinski sporazum s Kinom iz prosinca 2020.g., gotovo u isto vrijeme nastanka prethodnih razloga, sve u mjesec dana 2020.g., zanimljiva su koincidencija. To su veoma dobri razlozi i argumenti za odlučni i konačni potez administracije i EU vođa da nas povedu u novu važnu odlučujuću fazu razvoja EU-a, u određenu nezavisnost!

Opstanak EU-a – razmatranja

Pitanja današnje EU i njezinog razvoja kao nužne evolucije pogurane imperativima djelovanja nastalih i promjenama čitavog svijeta,vidljivi su sada i skoro »opipljivi«. Ako je ovo strateški važno za EU, a svakako da jest i za njen opstanak, navedeni argumenti i jesu strateške odrednice. Njih jedino i može donositi samo EU i ne smiju ovisiti o nečijoj volji van nje. Trump je iskorištavao nesamostalnost EU-a, ignorirao ju, ponekad negirao, čak i napadao.

Odnos prema EU-u, baš onih u koje se imalo najviše povjerenja, promijenio se. Je li uzrok tome vidljiva naiva i dobronamjernost ugovaranja cjepiva ili nedovoljna sposobnost EU vođa? Ili pak nisu bolje niti mogli učiniti u postojećoj situaciji? Moguće ova anegdota to objašnjava. Kad plače neko majčino dijete, majka gleda prvo njega. Tako je bilo i uvijek će biti s majkama. EU mora biti uvijek prvo majka svojoj djeci!

Danas EU nema svoje dovoljno vrijedne strateške odrednice za budućnost. Kako ih stvoriti?

Slobodno izričem: Osnovati Sjedinjene Države Europe

Sadašnja EU demokracija, onih malih i velikih država jednako, ne znači puno mnogima. Pokušaj »nekog« ujedinjavanja Europske unije prije više godina je propao, jer su okolnosti i polazišta bile »nezgodne«. Naime, tada i danas također, vodstvo i čelna administracija nije imala i nema onaj demokratski legitimitet kakav se mora izgraditi. Svi znamo da EU čelnike biraju čelnici država članica određenim dogovorima. To je zapravo »dogovaranje« samo čelnika svih država oko ključnih pitanja. Slijepi smo ako ne vidimo da jači imaju prednosti i to koriste, a da slabiji iz toga »izvlače« određene koristi na drugi način i na drugim poljima.

Neki čelnici manjih država i po cijenu lošijih odraza na svoju zemlju i njezine građane daju podrške jakima. Za takve poteze se zna, jer za primjer time se »kupuje« mjesto u administraciji za »uhljebljene«, kad »zaslužni« odu s vlasti u svojoj zemlji. To nije usamljeni model samo čelnika EU članica i to se zna! A najlošija je pri tome činjenica, da građani države uhljeba ne mogu u tome uopće sudjelovati ili odlučivati. Tu nema demokracije ni za »lijek«!

Budućnost EU-a valja pokrenuti snagom ekonomije i gospodarstva njezinih članica, kojom se mora i može demonstrirati moć za ostvarivanje samostalnosti u vezi svih odnosa sa svim državama svijeta.

Zajednička ekonomska politika

O temi ovog eseja i drugim povezanim sadržajima je govorio Njemački Hrvat u Bundestagu, Njemačkom saveznom parlamentu, i članom Socijaldemokratske partije Njemačke – SDP-a. U Večernjem listu od 24. 1. 2021. u razgovoru s novinarom Tomislavom Krasnecom, on izjavljuje da zastupa ideju sjedinjenih država Europe. O tome se mora razmišljati, jer taj gospodin Juratović nije postao članom Njemačkog parlamenta načinom koji smo mi navikli gledati. Njegov status ima neusporedivo veće podloge i značenje od nekih drugih članova nekih parlamenata na području EU-a, a njegovi interesi nisu sigurno »balkanske kvalitete«. On i njegovi principali znaju što i o čemu govori.

Prethodno rečeno može biti jedan temeljni princip koji bi se trebao riješiti i odnositi na nivo »sjedinjene Europe«, koji pokriva unutarnje odnose i djelovanja EU-a pri međusobnim odnosima i veza članica.

Drugi princip je vanjska politika kao društveno i političko usmjerenje, i zajednička ekonomska i gospodarska politika prema van i odnosi sa svim državama svijeta. Obrana EU-a od »nekoga«, a svi znamo od koga se misli, ne može biti odbačena, ali to je druga tema.

Taj drugi princip ima svoje dobre i loše strane. Na lošem je pao pokušaj koji se ovdje spominje, ali je on ključni interes svih EU članica i ostatka Europe. Za budućnost koja je već tu i to je dobra strana. Lošija strana su primjeri Mađarske i Poljske i manjih država u kojima vlada tzv. demokracija, a građani zapravo ne mogu izraziti svoje htijenje postojećom demokracijom, jer institucije ne rade svoj posao. Ovo nisu jedine pojave u EU-u.

Zbog oba principa koje spomenuti g. Juratović razumije i poznaje do »srži« i navodi još, da u sjedinjene države Europe neće ući svih 27 država EU odjednom. Ali da bi RH mogla biti jedna od onih prvih!

Postoje li podloge za ovu ideju?

Ujedinjenje nije ideja ovog autora. Ali stajališta V. Britanije, koja je prije 4 godine izglasala Brexit, referendumom na engleski način, bile su vjerovanje da EU ne može provesti tranziciju u savez država, ali se to sve više probija kao imperativ Unije i ne samo mogućnost. Zapravo, Britanci ne žele takvu EU tranziciju, a za to imaju više razloga. Tim više, što su se oslanjali na podršku SAD-a prema djelovanjima D. Trumpa, koji nije podržavao EU, a pogotovo njezin razvoj i osnaživanje. O tome se u V. Britaniji ne raspravlja javno, o tome nema niti riječi nigdje! Ali, sada su neke stvari jasnije dolaskom J. Bidena na vlast i iščekivanja što će on ponuditi svijetu.

Za V. Britaniju se znam da je ona SAD-u na prvom mjestu, kažimo to sada. U tim okolnostima je možda ne oportuno od EU čelnika, navodno, nuditi određeni novi i veliki »pakt« s SAD-om. To bi bio pakt u stanju i procesima današnje EU, ne one za budućnost i dugotrajnost. To bi sigurno veoma umanjilo mogućnosti ustrojavanja snažnije i efikasnije ali samostalne EU za budućnost na novim principima, o kojima se ovdje nešto i govori.

Pozitivnost iz EU-a je učinjena »dodjelom« milijardi Eura svim članicama kao potpora oporavku od štetnosti pandemije, kao prvi realni korak za ovu ideju. Potpisivanje ugovora s o trgovini s Kinom još i više. Za osamostaljenje EU-a je veoma važan primjer plinovoda iz Rusije preko Baltika za Njemačku, ali i za budućnost EU-a. Energetika je najvažnije pitanje svakog gospodarstva, a razvoja nema bez energetike i sigurnih izvora energije.

To će rezultirati boljim pozicijama u početnim i kasnijim razgovorima sa svijetom kao Rusijom, Indijom pa i SAD-om, a jednako tako i sa Kinom također i uz potpisani sporazum o trgovini iz prosinca 2020. godine.

Komentiraj

*