Svi za jednoga, jedan za sve

Svi za jednoga, jedan za sve

Mi, vjernici 21. stoljeća, trebamo biti povezani i izaći ususret potrebama naše braće i sestara, pomagati im koliko god možemo, prema svojim mogućnostima i s dostupnim nam sredstvima

Saša Zavrtnik

Nedavno su mi djeca po povratku iz vrtića pričala da je jedan njihov prijatelj imao bliski susret s mravima… Osim nekoliko ujeda, s malo pretrpljene boli i straha, sve je jednostavno i dobro prošlo. No, ne bi bilo zgorega da se malo zastane i prouči život tih posebnih životinjica koji ne samo da zauzimaju ogroman postotak u biomasi prašuma već su zaslužniji za kruženje određenih tvari u tlu od primjerice u toj ulozi dobro poznatih gujavica odnosno kišnih glista.

Naravno, i ovaj primjer stvaralačke mudrosti možemo pretočiti u duhovni primjer života u zajednici to jest zajedništvu. Pisac novozavjetne knjige Djela apostolskih ukazuje nam na taj važan dio života rane kršćanske duhovne obitelji. Luka je zapisao: „Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama.“ (Djela apostolska 2:42). Iz ovoga nam je očito da je jedna od četiriju osnovnih karakteristika rane duhovne zajednice, prve Crkve bila postojanost u “zajedničkom životu”.

Prvi kršćani bili su postojani u zajedništvu. Oni su dijelili, poticali se, međusobno si pomagali. Kroz to očit je partnerski međuodnos kršćana koji proizlazi iz partnerskog, prijateljskog odnosa svakog pojedinog vjernika sa samim Isusom. On je glava svog tijela Crkve, a pojedinci su udovi jedni drugima (Poslanica Rimljanima 12:4-5, 1. poslanica Korinćanima 12:12-14,18-20,27). Oni se trebaju podržavati i potpomagati si odražavajući zajedništvo na koje su pozvani. Ovaj lijepi primjer iz Novog zavjeta proširimo, ili bolje reći, približimo si tako da razmotrimo jedan slikoviti primjer iz Starog zavjeta vezan u naše gore spomenute malene prijatelje.

Život mrava

Zavirimo u život mrava. Njih spominje mudri Salomon, pisac starozavjetne knjige Izreka. Zapisao je: „Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika, ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga? Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak, i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.“ (Izreke 6:6-11). Cijeli je ovaj biblijski tekst upozorenje protiv lijenosti. Također nam upućuje i poziv na mudrost. Zato promotrimo i osvrnimo se na putove i staze mrava. Idemo ih zajedno istražiti. Razmišljajmo o njima i naučimo nešto iz njihovog života.

Svaki je od nas, barem kao dijete, imao prilike vidjeti mravinjak (nadam se ne samo kao dječak s početka teksta kojemu je to, zasad, možda samo bolno i neugodno iskustvo). Kao djeca, bili smo znatiželjni, a uz to smo imali i dovoljno slobodnog vremena za utaživanje te znatiželje. Istraživali smo vrtove, polja, livade, šumarke i tamo smo sigurno puno puta naišli na mravinjak. Bilo da je u zemlji, ispod nekog kamena ili u trulom drvu, on predstavlja mravlje gnijezdo, mravlju nastambu. Tu žive pripadnici mravlje kolonije kod kojih, slično kao i u pčela, razlikujemo maticu ili kraljicu, radnike i vojnike. Zajedno tvore visokoorganiziran sustav koji besprijekorno funkcionira. Ako stvarno još od djetinjstva nismo vidjeli mravinjak, hajdemo zaviriti unutra.

Način na koji mravi funkcioniraju nije taj da njima netko stalno visi nad glavom, pa im govori što trebaju činiti. Oni, poput ostalih životinja, imaju svoje unutarnje instinkte koji ih upućuju na ono što im je činiti. To je divno stvoriteljsko čudo. Lijepo je to starozavjetni hebrejski pisac uočio: „on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika“.

Zar ne bi i kršćani, kao Božja stvorenja i kao Božja djeca, isto trebali funkcionirati prema unutarnjem nahođenju od Boga? Bog nam je poslao svog Svetog Duha da nas uvodi u svaku istinu (Evanđelje po Ivanu 16:13), da nas potiče na dobra djela i da nas vodi kroz raznorazne životne situacije. Trebamo samo biti poput malih mrava – ponizni i pripravni slijediti taj glas u sebi. Tako ćemo zasigurno znati što se od nas očekuje i što trebamo uraditi (Evanđelje po Ivanu 14:26).

Ustroj mravlje zajednice

Nadalje pogledajmo građu mravinjaka. Iz prikaza ustrojstva mravlje zajednice i podjele rada među njezinim članovima možemo nešto naučiti. Mravi u tlu, pod kamenom, crijepom, daskom ili u drvu imaju cijeli sustav međusobno povezanih hodnika i komora. Imaju hodnike za ulaz i izlaz kroz koje unose hranu ili iznose neupotrebljive ostatke hrane ili otpad od čišćenja i kopanja. Imaju i spremište hrane u koje spremaju sjemenke, dijelove plodova, meso drugih životinjica. U mravinjaku se nalazi i komora s maticom koja leže jajašca i radnicima koji se o njima brinu. Tu su još i komore za mravlje ličinke i kukuljice, komore za biljne uši ili uzgoj gljivica, hodnici koje mravi produljuju…

Princip je da sve ima svoje mjesto, sve se drži u redu i uvijek se u svakom kutku nešto radi. Postoji organizacija. Budimo time i mi ponukani da u svojoj zajednici prepoznamo svoje mjesto sukladno svojim sposobnostima i mogućnostima. Služimo jedni drugima i budimo na blagoslov svijetu, radimo za Božje kraljevstvo.

U osmom retku promatranog teksta Izreka čitamo da se mravi brinu za sebe – „ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo“ – no oni nisu sebični i ne priskrbljuju samo za sebe nego za cijelu zajednicu. A kad to oni čine? U pravo vrijeme. U vrijeme koje je određeno za pojedini posao – „u doba žetve“. Mravi su tijekom toplijeg dijela godine aktivni. Grade gnijezdo, brinu se za potomstvo, održavaju čistoću i red, brinu se za zalihe hrane. Zatim u hladnijem dijelu godine, kad su vani nepovoljni uvjeti, kad nema hrane i sve se smrzava, oni su u svojoj nastambi sigurni i zbrinuti.

U knjizi Izreka također stoji: „Četvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca: mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu…“ (Izreke 30:24-25). Naučimo nešto iz ovoga. To je očit primjer mudrosti i razbora na djelu. Svi smo pozvani da budemo pravovremeni, da svaki posao obavljamo u vremenu koje je za njega određeno. Nije dobro odgađati obaveze jer će ili proći njihovo vrijeme ili ćemo ih morati obavljati u puno težim, za nas nepovoljnim uvjetima. Puno je bolje učiniti nešto u za to predviđenom vremenu, nego ostati bez ploda ili rezultata.

Mravi krojači

Zanimljivo je spomenuti mrave krojače. Oni svojim jakim čeljustima režu lišće, kroje ga, i odnose u svoja gnijezda. Tamo na njemu rastu gljivice o kojima se mravi brinu i uzgajaju ih za hranu. Evo nam jednog lijepog primjera radinosti, proizvodnosti i kreativnosti.

Zanimljiv je i odnos mrava i biljnih uši. Mravi se, naime, za njih brinu. Čuvaju ih, brane ih od neprijatelja, premještaju ih po biljci na kojoj se one nalaze i iz koje sišu sok. Biljne uši predstavljaju njihove krave. Krave?! Pa nije valjda da ih mravi muzu? Ne, stvarno ih ne muzu. Ali te biljne uši tako sišu biljni sok da ga ni ne stignu dokraja probaviti, već ga kao slatkastu tekućinu ispuštaju na svoj stražnji kraj van. Taj njihov produkt mravi piju. Mudro, zar ne? Trud im se na kraju ipak isplati. Svaka osoba u sebi može pronaći nešto u čemu će se moći najbolje prepoznati i snaći te osloboditi svoje kvalitete i njima doprinijeti zajedništvu u kojem se nalazi.

Kroz deveti, deseti i jedanaesti redak 6. poglavlja Izreka lijenčinama je upućen ukor. Opomena onima koji su bez samokontrole. Ima onih kojima nije ni do čega i ni do koga stalo te radije spavaju nego rade. Vrijeme im prolazi bez da nečemu doprinose. Međutim, takvi bi trebali paziti da im ne bude prekasno kada se jednom suoče s posljedicama takvog načina života.

Mudri kralj Salomon piše: „Lijenost navlači čovjeku dubok san, i nemarna duša gladuje.“ (Izreke 19:15). „Lijenčina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema.“ (Izreke 20:4) Siromaštvo, bilo ono materijalne – prolazne naravi ili one duhovne – vječne, takve će ljude iznenaditi kao pljačkaš. Nenadano će ih snaći nevolja. Ostat će neispunjeni, bez roda, rezultata, blagoslova. „Lijena ruka osiromašuje čovjeka, a marljiva ga obogaćuje. Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrče o žetvi, navlači sramotu.“ (Izreke 10:4-5).

Svaki je kršćanin pozvan raditi za zajednicu

Međutim, naši mravi rade. Nisu besposličari i zato će u doba nevolje i nepogode imati zalihe. Bit će blagoslovljeni. Na to je i svaki kršćanin pozvan, ma svaki pojedini čovjek, da radi za svoju zajednicu, a ne da gubi vrijeme prekriženih ruku čekajući na nešto ili nekog drugog. To nas može i hoće stajati blagoslova. „Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih.“ (Izreke 13:4)

Prebacimo se sad opet u Novi zavjet, na tekst blizak onom s kojim smo započeli. „Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko. Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima. Među njima, dakako, nitko nije oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljišta i kuća to prodavali te novac od prodanih stvari donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama.“ (Djela apostolska 4:32-35). Izuzetno jak i dobar primjer istinskog zajedništva u duhovnom zajedništvu, u kršćanskoj zajednici. Izvucimo pouku iz njega na dosadašnjem primjeru mrava. Oni su toliko povezani i složni u zajedništvu da čak i rade mostove preko prepreka – rupa, vode, grana… sve da bi zajedno napredovali i stigli do određenog cilja.

Vjernici su u 1. stoljeću, kada je ovaj novozavjetni tekst nastao, shvaćali da ništa nije njihovo, već sve pripada Bogu – „jer moja je zemlja i sve što je ispunja.“ (Psalam 50:12). Ono čime su raspolagali, njegov je dar – „zemlju dade sinovima čovječjim.“ (Psalam 115:16). Zato su se osjećali dužni pomoći bratu i sestri u potrebi s onim što su posjedovali. Davali su apostolima kako bi oni pravedno raspodijelili potrebitima. Mi, vjernici 21. stoljeća, trebali bismo shvaćati isto. Trebamo biti povezani i izaći ususret potrebama naše braće i sestara, pomagati im koliko god možemo, prema svojim mogućnostima i s dostupnim nam sredstvima.

Apostol Pavao je prije gotovo dva tisućljeća upozorio kršćane u Filipima: „Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!“ (Poslanica Filipljanima 2:4). To je suprotno od sebičnosti i gledanja samo vlastitih interesa. Hodimo kroz ovaj život u zajedništvu jedan s drugim prema vječnom cilju sjedinjenja s našim Stvoriteljem i Spasiteljem.

Nikoga ne ostaviti na cjedilu

Osim podmirenja materijalnih potreba, dan nam je primjer brige i za duhovne stvarnosti. Apostoli su hrabro svjedočili za Isusa i njegovo uskrsnuće koje svima donosi nadu, život i vječnost s Bogom. Svjedočili su Božju Riječ vječnoga života, a prema Psalmu 119 ona je slađa od meda na usnama (Psalam 119:103). Milost – slatka, nježna, okrepljujuća, bila je nad svima. To je bilo unutar zajednice, ali zasigurno se taj divan duhovni miomiris širio i na one koji nisu poznavali Boga i vjerovali mu. Bio im je to divan primjer, ali i poziv.

Približimo si ovo slikom australskih mrava zvanih „medni lonci“. Oni se u povoljnim uvjetima toliko nasisaju vode ili nektara da njihov zadak izgleda poput balona ili mješine. Onda u mravinjaku, u zajednici čuvaju slatku tvar kako bi je u vremenu oskudice podijelili s drugima. Budimo i mi ti koji će slatkoću Božje riječi i njegove milosti i istine dijeliti s drugima u zajednici i svijetu koji je za njom danas, možda više nego ikad, u tako velikoj oskudici.

Što su ljudi mogli, donijeli bi u zajednicu i bilo bi to zajedničko dobro. S obzirom da je sve Božje, pa i sami vjernici pripadaju Bogu, tako sve pripada svima. Naravno da se tu ne radi o nekoj komunističkoj kampanji ili sektaškoj komuni gdje bi svi trebali sve rasprodati i razdijeliti. Mislim da to tu ne stoji. Braća i sestre po duhu prodali su i dali na raspolaganje ono što su mogli dati, a dijelilo se prema određenoj potrebi. „Nije nakana da se drugima pomogne, a vi zapadnete u nevolju, već da bude jednakost“ (2. poslanica Korinćanima 8:13). Princip je taj da se nikoga ne ostavi na cjedilu kad postoje oni koji imaju mogućnosti pomoći. To nam ilustriraju ranije spomenuti mravi krojači koji donose lišće u gnijezdo kako bi namirili potrebe čitave zajednice.

Razmislimo o tome, molimo u tom smjeru, dopustimo da nas Bog pokrene. Dajmo i mi ono što možemo, a da bi bilo na pomoć i blagoslov bližnjemu u konkretnoj potrebi.

Pravedna raspodjela

Stavljalo se pred apostole kako bi se pravedno podijelilo. Predočimo si ovo kroz dijeljenje hrane, odnosno vode između dva mrava kako to oni često čine. Nemojmo se ustručavati biti na raspolaganju Božjem Duhu i njegovom poticaju ljubavi koja se mora očitovati kroz dobra djela unutar duhovne obitelji, rođene obitelji, među prijateljima, ali i šire. Mnogo je mogućnosti osobnog i praktičnog služenja razgovorom, slušanjem, savjetom, bliskošću, utjehom, dijeljenjem radosti i suza, nošenjem bremena jedni drugih, poticanjem, ohrabrivanjem, podržavanjem, darivanjem…

Mravi u pravednoj raspodijeli “plijena”

Jednostavno provedimo vrijeme jedni s drugima, podružimo se, popijmo kavu ili čaj, prošećimo se… Mogućnosti su nebrojene. Ali budimo tu za bližnjega. Nemojmo nikad podcijeniti veliku moć nečeg samo naizgled malog poput osmjeha. Kada je to iskreno i od srca, tada je i jedan topli i srdačni osmjeh jako silan i može pokrenuti stvari na bolje.

Vjerujem da kroz ovaj divan primjer mrava iz prirode i iz Biblije možemo uvidjeli njihov značaj. Očito mravlje ustrojstvo, radinost i predanje zajedništvu opravdava te malene i samo naočigled nevažne stvorove kao najuspješniju skupinu životinja na Zemlji. Tako mali, a opet tako snažni i daju tako veliku i upečatljivu pouku. Dragi moji, nisu mravi slučajno našli svoje mjesto u Bibliji. S Bogom ništa nije slučajno. Ovo je jedan krasan izraz Božje providnosti koji nam je i kroz ovaj djelić svog stvorenja otkrio tračak svoje mudrosti za naš povezaniji i produktivniji život kršćanskog zajedništva.

Poziv je upućen svima – budimo orni i revni u zajednici s Kristom – našom glavom, i jedan s drugim – udovima njegova tijela. Istina je da smo različiti i da bismo vrlo brzo i lako našli neke zamjerke i probleme zašto baš ne bismo željeli ili mogli biti i raditi s ovim ili onim. No, mi, baš kao i mravi, ne trebamo gledati samo na sebe ili drugog pojedinca, već i na cjelinu – na zajednicu. Nađimo svoje mjesto i uprimo pogled u našega začetnika i dovršitelja, u Krista i njegove poruke. Prepustimo se njegovom unutarnjem glasu i vodstvu Duha. Tako ćemo ići naprijed, bez obzira na prepreke.

Kada sljedeći put ugledate malog mrava, prije nego ga zgazite, poprskate ili slijepo prođete kraj njega, sjetite se ove poruke. Prisjetite se Božjeg poziva na marljivost i zajedništvo. Ne kaže se kod nas uzalud – „marljiv kao mrav“! Uputite svoje dijete ili unuka na to kad budete imati priliku gledati mravinjak ili mravce koji nešto kidaju, nose, grade. To je Božji otisak u njegovom stvorenju.

© Saša Zavrtnik, dr.med.vet., mag.theol.


*Izvorno objavljeno u knjizi „Stvoriteljeva ostavština – Božja objava u Knjizi Prirode“ autora Saše Zavrtnika, 2013. godine, pretisak: Redak, Split, 2018. godina, dostupno na: http://www.webknjizara.hr/knjige/religija-i-duhovnost/stvoriteljeva-ostavstina-bozja-objava-u-knjizi-prirode-sasa-zavrtnik