Svi koji se bavite otpadom – pod hitno u Mostar!

(Foto: Grad Mostar)

Veliku satisfakciju za moje tvrdnje oko mogućnosti izdvajanja svega korisnoga iz mješovitoga otpada sam dobio ovih dana u Mostaru

Dr.-Ing. Viktor Simončič

„S Mostarom je drugačije, s njim se nikad ne opraštam. Jer, Mostar možeš napustiti, al on ne napušta tebe. Uvuče ti se pod kožu, protiče ti kroz vene i sjedini se s tobom, a da nisi ni svjestan toga. I onda je kasno, nostalgija te zauvijek vuče ka gradu rođenom na obalama Neretve“ (A. Šantić)

O više nego problematičnom postupanju s otpadom sam se stvarno napisao. Mogao bih dati poveznice na barem 50 poučaka. Prozvao sam sve i svakoga, ali nema vajde. Nema pomoći.

Žaliti se kod nas nema kome, a vrhu EU je uzaludno. Dozvoljavaju mi čak i vrijeđanje, koje koristim u nemoći. Nakon jednogodišnjeg dopisivanja, tek nakon osobne intervencije predsjednice EU komisije Ursule von der Leyen, u ljutnji i razočarenju na odgovor ministrice Elisa Ferreira, zapitao sam se laže li ona ili pak državni tajnik Mile Horvat, jer jedno od njih dvoje laže: https://zg-magazin.com.hr/tko-to-tamo-laze/

Vrlo izravno, na moguću korupciju povjerenicu Elis Ferreira upozorava i dopis Ivana Vilibora Sinčića. Od upozorenje prošla skoro tri mjeseca, a povjerenica šuti. Ne smeta ju što, po svemu sudeći korupcijom kontaminirani, postupak izgradnje centara za gospodarenje otpadom ide dalje. U međuvremenu su potpisani ugovori za Babinu Goru, Piškornicu i Lećevicu…… Nastavlja se priprema dokumentacije za centre Zagreb, Šagulje….. https://zg-magazin.com.hr/zaustavimo-sagulje-kada-vec-nismo-mariscinu-kastijun-babinu-goru-lucino/

Tko te pita za studiju izvodljivosti

O kakvom apsurdno financijski napuhanom konceptu se radi, dobro pokazuje primjer Piškornice. Taj centar se planira već dvadeset godina. Konačno je odabran izvođač. Za obradu nekih 110 000 tona otpada godišnje, investicija od blizu 100 milijuna eura, bez PDV-a. Centar Marišćina, što god mislio o tome, za preradu 100 000 tona je koštao tri puta manje.

Iz nekih razloga, zakonodavac je odlučio da se na Piškornicu treba voziti i otpad iz Bjelovarsko-bilogorske županije. Ne da mi se istraživati, ali mislim da Piškornici, planiranoj za 110 000 tona godišnjeg kapaciteta, nedostaje otpada. A ako je tako, treba mijenjati projekt, a onda je upitno i EU financiranje. Lakše je pripojiti još jednu županiju. Tko te pita za studiju izvodljivosti. Ruku na srce, odustajanje od Piškornice bi za sve županije, a i za Hrvatsku i bilo najbolje. Graditi Frankensteina, sličnog dosadašnjim centrima, koji su pokazali sve moguće slabosti, za 100 milijuna mi se ne čini pametnim.

A Bjelovarsko-bilogorskoj županiji se ne ide na Piškornicu. Svjesni su mogućih sutrašnjih financijskih posljedica. Oni su, ne čekajući Piškornicu, riješili i sortiranje i kompostiranje županijskog otpada za samo 15 milijuna eura. Uz to, Bjelovarci su izgradili najmoderniju kompostanu i sortirnicu, kojoj ono na Piškornici neće biti niti do koljena.

O špagetima na papiru

Kako vidim, u Bjelovaru se radi o sortirnici MO-BO-TO Tehnix za na izvoru izdvojeni dio otpada. Tehnologija TEHNIX omogućuje puno više. Ona omogućuje i izdvajanje korisnog dijela otpada iz mješovitog otpada. To je nešto u što kod nas odgovorni ne žele (po)vjerovati.

Glavni argument protiv mogućnosti izdvajanja pojedinih vrsta korisnog dijele otpada iz mješovitog otpada je, kako je nemoguće iskorištavanje papira na kojem »ostaju zalijepljene špagete«. Uzalud sam upozoravao kako se u Tehnixovoj tehnologiji, u rotacionom situ papir i špageti osuše i otpadnu s papira: https://zg-magazin.com.hr/spagetima-protiv-tehnoloskog-napretka/

Veliku satisfakciju za moje tvrdnje oko mogućnosti izdvajanja svega korisnoga iz mješovitoga otpada sam dobio ovih dana u Mostaru. Iako jedu iste špagete kao i mi, njima na Tehnixovoj liniji, na kojoj sortiraju samo mješoviti otad, uspijeva izdvojiti i prodati papir i druge sirovine. Istini za volju, cijena tog papira zna biti i do 30 % niža, od papira koji nije bio u dodiru sa špagetima.

Gorivo iz komunalnog otpada

U Mostaru, iz mješovitog otpada u rotacionom situ, po inovativnosti (inače srcu Tehnixove tehnologije) izdvoje biootpad, a onda na sortirnoj liniji izdvajaju sve ono za što postoji materijalna upotrebne vrijednost. Ono za što nema upotrebne materijalne vrijednosti, predstavlja praktički gorivo iz otpada. Nažalost, iako u BiH cementare imaju manje predrasuda oko korištenja goriva iz otpada od nas, gorivo iz komunalnoga otpada većinom uvoze, za što im se bogato plati.

Vjerujem da će susjedi problem iskorištavanja domaćeg goriva iz otpada uspješnije riješiti od nas. Sve ovisi samo želi li država zaštiti svoje građane ili ne. Molim samo bez priče o djelovanju slobodnog tržišta. Od pojave korone, pa do rata u Ukrajini, države određuju djelovanje tržišta kontrolom cijena, subvencijama… Pa kada je moguće regulirati cijenu plina i ulja, zašto ne bi i goriva iz otpada.

Tehnixova sortirnica u Mostaru stara je dobrih 10 godina. Osoblje, u relativno skromnim materijalnim uvjetima, na njoj radi mala čuda. Ukupni trošak sortiranja i odlaganja u Mostaru iznosi samo 25 KM – 12,5 Eura – nešto oko 100 kuna. Za nas, zapadno od Une i sjeverno od Save nezamislivo smiješan mali iznos.

Tko bi sve trebao biti u autobusu za Mostar?

Kod nas je samo trošak tone obrade otpada na centrima berem 10 puta viši i to trenutno, kada se još ne obračunava amortizacija na skupa postrojenja. Predlagao sam da u Mostaru povećaju doista nezamislivo mali iznos, barem za 2-3 puta, kako bi se tehnički dotjeralo postrojenje i stimulirali radnici, čime bi se sigurno postigli još bolji rezultati.

Kod nas su izgrađene ili su pred dovršetkom sortirnice u Rijeci, Varaždinu, Bjelovaru,…. Predviđene su samo za na izvoru prethodno izdvojeni otpad. Predlažem studijsko putovanje na deponiju u Mostar.

U autobusu bi trebali biti predstavnik Ministarstva, Fonda, Hrvatske udruge gospodarenja s otpadom, profesori koji predaju nešto vezano za okoliš, projektanti i – naravno predstavnici EU i JASPERSA (oni su glavni sukreatori izgradnje regionalnih centara), da dođu i pogledaju kakva čuda su moguća kada imate dobru sortirnicu i naravno, motivirano stručno osoblje. Studijsko putovanje predlažem još dok traje e-savjetovanje novog Plana gospodarenja s otpadom. Vidjeti, znači više od zamišljati, kamo su špagete nerazdvojive od papira.