Svi bruje o plastici, a kako na okoliš utječe digitalizacija?
(Foto: Souvik Banerjee / Pixabay)
Do kolovoza 2022. Na Netflixu je samo film Ne gledaj gore imao registriranu potrošnju od 322 milijuna sati gledanja, što je (preračunato u ECD) ekvivalent od 2,92 milijarde vrlo laganih plastičnih vrećica
Prof. emeritus Igor Čatić
Snažan razvoj svih znanosti u posljednjih sedam desetljeća, pretvoren je u novi materijalni svijet. Zahvaljujući proizvodnoj tehnici. Sa svim prednostima i nedostatcima.
Dalek je put od ideje do pohrane preostatka. Nekoliko podataka. Od sredine 20. stoljeća broj stanovnika je porastao od 2,6 na više od 8 milijardi stanovnika. Svi trebaju hranu, odjeću, obuću itd. Pribroje se naši kućni ljubimci (PET), u kućanstvima živi više od 10 milijardi živih bića. Nastaje velika količina svekolikog materijalnog otpada. Nisu uračunate biljke.
Osobito od devedesetih godina prošlog stoljeća, važnim čimbenikom postao je i informacijski otpad. Simbol – digitalizacija. Primjer. Na Netflixu se započelo 24.12.2021. prikazivati uspješnicu Ne gledaj gore (Don’t look up). Koja traje 138 minuta. Prema raspoloživim podatcima, Europljani troše prosječno 55 do 56 grama ekvivalenta ugljikovog dioksida (ECD) po satu gledanja videa ili ukupno 129 grama ECD za taj film. Jedan gram plastike ima 5 grama ekvivalenta ugljikovog dioksida. Dakle, za jedno gledanje filma Ne gledaj gore moglo se načiniti 9 plastičnih vrećica mase od 3 grama.
Od premijere filma do kolovoza 2022. samo taj uradak ima registriranu potrošnju od 322 milijuna sati gledanja. Ekvivalent od 2,92 milijardi vrlo laganih plastičnih vrećica. Slično stvaranje informacijskog otpada vrijedi za digitalizaciju, društvene mreže, internet, igranje (gaming), „rudarenje“ za kripto valutama itd. Informacijski otpad je relativno novi pojam, uveden 2022.
Kemijski utjecaj lijekova na okoliš
O jednom drugom i to vrlo opasnom otpadu saznao sam nešto tek 30. listopada 2023. Urednica ugledne TV emisije Prometej (HRT2), dr. sc. Jasna Burić vodila je razgovor s prof. V. Vrčekom. Time je ispunjeno moje traženje staro dvadeset godina, da on piše i govori o svom području djelovanja, a ne o plastici.
Najprije nekoliko riječi o kemičaru, dr. sc. Valeriju Vrčeku. Redoviti je profesor u trajnom zvanju i predstojnik Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Treba istaknuti da je bio stipendista vrlo ugledne Zaklade Alexander von Humboldt. Plodan je autor, a u javnosti osobito se ističu njegovi popularni prilozi u Glasu koncila. Gdje piše o raznim temama, pa se povremeno bavi s plastikom. Nedavno se vrlo aktivno uključio u prikaz nedavnog požara plastičnog otpada u Osijeku.
U njegovim biografijama naglašava se da se bavi kemijskim utjecajem lijekova na okoliš. U razgovoru s Urednicom prvenstveno je govorio o tom problemu. Iz njegovog izlaganja je proizašla ključna riječ zahod. Ljudi tijekom životnog vijeka troše lijekove koji djeluju na bolesno živo biće, ali dio odlazi u oceane. Kako riješiti taj problem? Hoćemo li prestati upotrebljavati lijekove? Na to pitanje nema jednostavnog odgovora. Rubno dotakao se i požara u Osijeku, proglasivši ga opravdano, incidentom. Riječ katastrofa bila je suvišna, što pokazuju sva do sada provedena ispitivanja.
Hvala Urednici emisije Prometej što nas je upoznala s tim važnim područjem rada prof. V. Vrčeka.