Susret s dobrim znancem Luisom Bonillom oduševio Gorgonu

Susret s dobrim znancem Luisom Bonillom oduševio Gorgonu

(Foto: Marija Štilinović / HRT)

L. Bonilla vrlo je iskusan i uspješan skladatelj i solist. O tome govori i lista vrhunskih jazzista s kojima je surađivao. Samo neka imena. Dizzy Gillespie, Tony Bennett i McCoy Tyner

Igor Čatić

U okviru jazz ciklusa ovomjesečni nastup Jazz orkestra HRT-a, bio je u znaku susreta sa znancem koji voli suradnju s hrvatskim jazz glazbenicima. U srijedu, 6. studenoga 2019. gostovao je u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti (MSU) kalifornijsko-kostarikanski trombonist, skladatelj, aranžer i pedagog Luis Bonilla. Već dokazano, uz uspješnu suradnju s orkestrom L. Bonilla mogao je dostojno prikazati svoj glazbeni opus. A u brojnim solo dionicama dokazao se svoju vrsnost kao trombonist. Izvrsno se slagao s orkestrom i kao dirigent. Zato je publika u popunjenoj dvorani, izvedeni program koji je bio kombinacija njujorškog jazza s latinoameričkim korijenima vrlo toplo pozdravila izvođače.

L. Bonilla vrlo je iskusan i uspješan skladatelj i solist. O tome govori i lista vrhunskih jazzista s kojima je surađivao. Samo neka imena. Dizzy Gillespie, Tony Bennett i McCoy Tyner. Tijekom dugogodišnje karijere stekao bogato iskustvo koje danas prenosi mladim naraštajima glazbenika. Osim što održava glazbene radionice i seminare, predavao je na Manhattan School of Music, Konzervatoriju New England, Philadelphia University i drugim američkim sveučilištima, a od 2018. redoviti je profesor na odjelu za jazz Sveučilišta u Grazu. Posebnu je povezanost ostvario s hrvatskim glazbenicima, osobito u suradnji s Hrvatskom glazbenom mladeži. Naime, voditelj je Ljetne jazz škole Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu i Svjetskog orkestra Glazbenih mladeži.

Sve skladbe izvorno su pisane za veliki jazz orkestar, ali i s mnogobrojnim mjestima gdje su izvođači mogli izvesti solo dionice. Atmosfera je bila vrlo zabavna, jer takvom je čini skladateljski rad L. Bonille. Samo jednu skladbu napisao je Emilian Sampaijan, a izvedena je u Bonillovom aranžmanu, Another Visions. Sve skladbe publika je vrlo srdačno nagradila. Osobno, najuspješnija bila je zadnja skladba Elis.

Istaknut doprinos orkestra

Skladbe piše u pravilu jedna osoba. Uspješno to radi L. Bonilla. Međutim skladbe se provjeravaju njihovim, posebno, izvođenjem pred publikom. A tu je uvijek veliki doprinos glazbenika. Jazz orkestar HRT-a uživa visoki ugled kod gostujućih umjetnika. Ovom zgodom istaknuli su se članovi orkestra svojim solističkim doprinosom. To valja zabilježiti.

Svojim solističkim nastupom istaknuli su se svi članovi saksofonske linije: Mario Bočić Vojkan Jocić, Mihael Gyoerek, Miro Kadoić i Damir Horvat. Svoj zapaženi doprinos dali su trubači Davor Križić i Valdemar Kušan te trombonist Luka Žužić. U glazbi koja sadrži elemente latino glazbe iznimno je važan doprinos ritam sekcije. To su bili Elvis Penava na gitari i Saša Borovec na kontrabasu. Posebno dojmljiv bio je Joe Kaplowitz na klavijaturama. No treba naročito istaknuti doprinos Marka Lazarića na bubnjevima te Hrvoja Rupčića na udaraljkama. Njemu je vrlo komunikativni L. Bonilla dao nadimak Octopus (hobotnica).

Svi nazočni zadovoljno su napustili dvoranu. Bila je to večer koju će mnogi pamtiti po doprinosu L. Bonille, ali i glazbenika našeg orkestra.