Stvarna i medijska slika uspješnosti

Povijest s pritiscima se ponavlja na sličan način i u slučaju izgradnje novog gradskog središta predviđenog na prostoru Zagrebačkog velesajma i Hipodroma. Izgleda kako je otpor iz manje-više istih krugova postao i ostao nit vodilja opstanka na političkoj sceni određenih interesnih skupina

Žarko Delač

Prolazeći nedavno zagrebačkom Kajzericom još sam se jednom uvjerio što znači urbanistički nered ili samovolja u građevinskom području. Očigledni nedostatak pješačkih i biciklističkih zona, parkirališnih mjesta, ali istovremeno neuredno zbijenih zgrada može se još naći i na dijelovima Trešnjevke. Time je arhitektura koja bi trebala omogućiti humano stanovanje i suživot pala na ispitu ili bolje rečeno pojedinci su svojom samovoljom uništili pojedine kvartove. Dobar je to primjer kako se popuštanjem pred zahtjevima i pogodovanjem pojedincima događaju pogreške koje je vrlo teško, a ponekad i nemoguće ispraviti.

U tom kontekstu svjedoci smo beskrupulozne devastacije pomorskog dobra, nekontroliranog odlaganja smeća, korištenja pesticida ili recimo sječe šuma. Stoga je vrlo jednostavno zaključiti – ukoliko bi se svatko prema svom subjektivnom stavu ponašao prema okolini i na neki način krojio zakone kako bi ubrzo došlo do rasula. U tome je i zamka ili vječito pitanje do kojeg je stupnja demokracija konstruktivna. Primjer teroriziranja bahate i nasilne manjine nad većinom slučaj je ne tako davnih organiziranih prosvjeda u zagrebačkoj Galjufovoj ulici. Tada su pojedini stanari gledajući samo svoj interes potpomognuti vječitim bukačima protestirali jer im je ulica postala prohodna. Temeljni razlog su našli u zaštiti ili očuvanju jednog ili nekoliko stabala. Danas o tome više nitko ne govori, a prometno rješenje pokazalo se vrlo korisnim i funkcionalnim.

Slično je bilo i s uređenjem Cvjetnog trga i podzemne garaže, Britanskog trga, izgradnje fontana i sličnih zahvata na uređenju grada koji su zauzimali veliki medijski prostor.

Pritisci na Gradsku upravu

Povijest s pritiscima se ponavlja na manje ili više sličan način i u slučaju izgradnje novog središta grada Zagreba predviđenog na prostoru Zagrebačkog velesajma i Hipodroma. Izgleda kako je otpor iz ponovno manje-više istih krugova postao i ostao nit vodilja opstanka na političkoj sceni određenih interesnih skupina. Njihov je pokretač da u svemu promatraju samo negativnosti, ali unatoč brojnim aktivnostima i performansima njihova borba vrlo rijetko završi otvaranjem predmeta u institucijama. Možda bi bili efikasniji i snažnije utjecali na aktualnu političku situaciju kada bi slijedili originalni primjer promjene vlastitih imena i prezimena. I to ne samo u hrvatskoj metropoli jer opravdanih razloga za tako nešto ima u svim sredinama.

U međuvremenu u zagrebačkoj su Gradskoj upravi svjesni kako se provalija ne može preskočiti u dva mala skoka već jednim velikim pa i nadalje rade na kapitalnim projektima. Stoga se uskoro očekuje i završetak uređenja rotora, izgradnje sljemenske žičare i Spomenika domovini. Pri tome će vrijeme kao i u mnogim drugim slučajevima do sada pokazati tko je bio u pravu.