Stvaraju masovnu histeriju 2.0

»Društvenim ili državnim novcima (dodatak – sada znamo i onima iz inozemstva), svejedno je, skupine građana objavljuju javno plakate sa sloganima: „Ne plastičnom otpadu“, „Ne plastici“ ili emitiraju pjesmuljke „Plastika je mrska, jer je drska“. Vrhunac toga je bilo prikazivanje plakata s navedenim sloganima tijekom TV emisije posvećene „Danu planeta zemlje“ 22. travnja.

Nažalost, za takve građane je najblaža moguća klasifikacija da su neobaviješteni. Takvima valja postaviti jednostavna pitanja: „Jeste li spremni ukloniti iz vaših ormara svu plastičnu i gumenu odjeću i obuću? Ali i sve proizvode od tih materijala iz kuhinje, računala, audio i video uređaja, športa i konačno vjerojatno iz vašeg ljubimca, osobnog vozila? Ako jeste, moguć je produbljeniji razgovor. U suprotnom može se sažeti sve u iskaz: Bez plastike i gume civilizacija bi bila naprosto drugačija. To imajte na umu svi vi kojima je „plastika mrska, jer je drska“ i koji trošite teško stečeni novac hrvatskih proizvođača, među njima upravo i onih koji rade plastične i gumene proizvode. Za stvaranje masovne histerije za koju uopće nema opravdanja.

Ljudi koji znaju svoj posao, postavili su si pitanje: „Što ako ukinemo plastično pakovanje?“ Ništa, treba „samo“ 404 % više pakovanja, obujam otpada porastao bi za 256 %, a obujam ukupno prikupljenog otpada za 213 %. Za pravljenje neplastičnih pakovanja treba 213 % više energije. Troškovi proizvodnje porasli bi za 212 %. Na vašu žalost, nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog. Možda još jedan primjer. U Indiji na jednom području izvrsno rode jabuke. Međutim, za pakiranje uroda u drvene sanduke uz njihovu peterostruku uporabu, s površine od 1 hektara jabučnjaka, treba posjeći drva s površine od deset hektara.

Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovno upotrijebiti (materijalno recikliranje) razložiti na početne sastojke, plin ili ulje (kemijsko recikliranje) ili ako ništa drugo, mogu se takvi proizvodi spaliti (energijsko recikliranje, sada energijska oporaba). Gore izvanredno i pri dobrom vođenju procesa izgaranja, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuje okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda. A to je bitna razlika.

Umjesto da prouče o čemu pričaju, neobaviještene skupine pojedinaca troše oskudna sredstva za krivu promidžbu. Taj novac može se korisnije upotrijebiti, npr. za poziv pučanstvu da ne baca plastenke ili stare autogume u okoliš, već da ih pohranjuju na za to predviđena mjesta.

Ne može se organizirati javno uništavanje tzv. „PVC najlonskih vrećica“ i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od polietilena. Pravi ih se od polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda. A polietilen gori poput svijeće, bez ostatka i štetnih sastojaka i izuzetno je kalorično gorivo.

Zainteresirana industrija i stručne udruge trebali bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javnosti. Jedna takva akcija je upravo u pripremi.

Od 15. do 18. lipnja 1993. održat će se u Zagrebu, „11. dani Društva plastičara i gumaraca“. Jedna od središnjih tema je recikliranje plastike i gume. Pozivamo sve koji viču „Ne, plastičnom otpadu“, „Ne plastici“ da se jave Društvu, rado ćemo ih pozdraviti kao naše goste na tom savjetovanju. Ako treba, objasniti ćemo im da je ekološki aspekt samo jedan od vrlo brojnih kriterija razvoja uspješnog proizvoda, pa i onog od plastike ili gume. Postoje mnogi drugi, važniji, npr. blagostanje pučanstva, razvoj ličnosti i kvaliteta društva. Opisanim akcijama ne pridonosi se ni blagostanju, ni razvoju ličnosti i društva, upravo suprotno.«

Vjesnik, 6. svibnja 1993.