Stvara skulpture koje “lebde” u vodi

Stvara skulpture koje “lebde” u vodi

Razgovor u povodu: Akademski kipar Petar Popijač

Roneći u podmorju modeliram iz ovog materijala bez doticaja sa fiksnim uporištima te stvaram razvedene kiparske forme slobodne kompozicije bez opterećenja da bi se forma urušila pod vlastitom težinom

Razgovarao: Miroslav Pelikan

Akademski kipar Petar Popijač (rođen je u Varaždinu 1988.), istaknuti je pripadnik, mlađe, dolazeće generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Diplomirao je na zagrebačkoj ALU, doktorand je poslijediplomskog studija kiparstva. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama.

Petar Popijač

Autor ste neuobičajenog opusa, zanimaju vas oblici koji lebde u vodi, skulpture neutralne plovnosti. Što je njihova poruka, njihova bit?

Ovdje me prvenstveno zanimala nova kiparska forma koja nastaje u uvjetima bestežinskog stanja i način na koji će se odvijati kiparski proces modeliranja forme izvan konvencija statike. Ovaj rad predstavlja moj mikrokozmos kroz koji promišljam krajnje relacije prostora i materije te poimanja apsolutnog uporišta u odnosu na bezdan svemira. Glavni motiv koji oblikujem ovdje je Kozmičko stablo kao metafora za naš svijet koji lebdi u neograničenoj praznini opažanog univerzuma. Ova serija radova je moje umjetničko doktorsko istraživanje na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi red prof. art. Petra Barišića, a uskoro ću braniti disertaciju ovog istraživanja pred komisijom ALU.

Uobičajeni element s kojim se kipar susreće pri modeliranju je statika koja proizlazi iz sile gravitacije, što uvelike diktira kompoziciju i karakter forme pri oblikovanju. Kako bih otkrio karakter kiparske forme i oslobodio je utjecaja gravitacije posegnuo sam za metodom simuliranja bestežinskog stanja. To su uvjeti neutralne plovnosti u tekućem mediju gdje uronjeno tijelo prividno gubi na težini. Materijal iz kojeg radim ove forme je podvodni epoxy »Aquamend« firme Polymeric systems inc., a koji je za potrebe ovog istraživanja načinjen da mu je specifična težina jednaka morskoj vodi te on pluta unutar vode bez da tone ili ispliva na površinu. Materijal se može modelirati, a nakon sat vremena postaje čvrst.

Roneći u podmorju modeliram iz ovog materijala bez doticaja sa fiksnim uporištima te stvaram razvedene kiparske forme slobodne kompozicije bez opterećenja da bi se forma urušila pod vlastitom težinom. Ovdje sam izbjegao primjenu armature, potpornjaka i u konačnici samog postolja kao uporišta za skulpturu. Karakter kiparske forme je rizomatičan tj. razgranat u svim smjerovima a same skulpture odlikuju “antigravitoprizmične” karakteristike koje je definirao Eduardo Katz u svom tekstu o Umjetnosti u nultoj gravitaciji.

Tu je i serija grimasa. Znamo koliko čovjek danas zanemaruje i potiskuje svoju intimu, svoju osobnost.

U svakom slučaju živimo u složenim društvenim okolnostima. Namjera je pojedinca da zadovolji norme i ispuni kriterije kvalitete koje se poštuju kao vrednote. Naša su stremljenja dakako ispravna u tom pogledu no ne smijemo pretjerano kritizirati sami sebe ili jedni druge. Ipak smo ljudska bića obdarena slobodom volje i misli te si ne smijemo uskraćivati izražavanje emocije i osjećaje. Potrebno je dopustiti emotivnom ekspresijama da progovaraju iz nas, spontanom grimasom ili riječima, pogotovo kada pričamo s nekim o emocijama ili međuodnosima.

Ovim radom stavljam naglasak na neverbalnu komunikaciju koja priča univerzalnim jezikom i vidi se na licu sugovornika čak i kada on šuti. Emocije su esencijalni element naše svijesti i humanosti te ih je potrebno artikulirati i u komunikaciji međusobno izmjenjivati.

“Grimase”

Njegujete i produkciju izvanvremenskih formi.

Promišljanje umjetničkog djela često seže u različitim smjerovima likovnog izraza. Mnogo je misli i osjećaja vezano za pojedinu umjetničku ideju. Proces promišljanja može trajati duže ili kraće vrijeme no u jednom trenutku sve se objedini u cjelinu ili sublimiranu jednostavnost. Najčešće je to univerzalni ili izvanvremenski motiv koji sadrži niz mogućih interpretacija ili simbolizama te komunicira opće pojmove ili arhetipove. Takav tip motiva intuitivno je prepoznatljiv bez obzira u kojoj se varijanti pojavljuje u stvaralaštvu te je neiscrpan izvor inspiracije kako za umjetnika tako i za promatrača.

Nazovimo vaše motive apstraktnim.

U mom stvaralačkom pristupu, koji odlikuje širok dijapazon tema, stilova i likovnih tehnika, moguće je njegovati objektivan pogled na umjetnički rad bez obzira na motiv ili priču koju on tumači. Gledajući vizualnu kompoziciju rada, njegovu likovnu dinamiku i intuitivni dojam, bez daljnje sugestije, poput naslova rada ili sličnog, umjetnički rad ima vlastitu vitalnost i snagu koja opstaje bez obzira na kontekst koji mu čovjek pripisuje. Ako pogledamo figurativni kip kao oblik materije, bez opterećenja što on prikazuje, možemo prepoznati njegovu apstraktnu dimenziju koja univerzalnim jezikom komunicira jednostavnost i čistoću vlastite pojave u situaciji susreta promatrača sa radom te evocira intuitivni unutarnji dojam.

Bliska vam je i figuracija, posebice se ističe izvanredni akt?

Veliko je zadovoljstvo za umjetnika stvarati naturalistički prikaz ljudskog tijela ili prirode. Postizanjem vizualne sličnosti stvara se zrcaljenje vanjskog vizualnog opažanja ali i unutarnjeg umjetnikovog svijeta koji se na djelu očituje kroz maniru ili ekspresivnost. Poželjno je da svaki umjetnik na svoj način savlada umijeće mimesisa tj. figurativnog stvaranja jer je ljudsko tijelo polazišna točka u likovnom sagledavanju vanjskog svijeta. Akt je lirski motiv i metafora za vitalnost i veličanje života te mi je posebno drago kad on ispadne uspješan jer ipak je ljudsko tijelo najizazovniji likovni motiv i neiscrpan je izvor inspiracije.

Izveli ste i radove u prostoru?

Pa, ovdje bih istaknuo nekoliko radova, iako sam još mladi umjetnik i tek me čekaju ozbiljni izazovi. Mogu spomenuti rad »Ralje megalodona«, iz 2019. postavljen u Prirodoslovnom muzeju Papuk, zatim iste godine seriju skulptura »Motivi Istre« za Valamar resort u Funtani Istra. Godine 2014. postavio sam skulpturu arkanđela Rafaela za župu Vugrovec blizu Sesveta u Zagrebačkoj županiji, potom tri skulpture iz serije »Unifforma« u atriju firme Regeneracija u Zaboku, te jedna takva skulptura u parku studentskog doma Ante Starčević u Zagrebu. Godine 2011. postavio sam skulpturu »Borer« u Tomas Batta institutu u Zlinu (Češka), zatim »Golman« i »Rep s očima«. U dvorištu Osnovne škole Veliko trojstvo u Bjelovaru. Trenutno je aktualan projekt za postavljanje skupine skulptura »Odijelo« na području grada Zagreba.

Što je ključ za razumijevanje vašeg likovnog izraza?

Posežem za širokim dijapazonom tema i motiva koje interpretiram klasičnim ili suvremenim kiparskim materijalima i likovnim tehnikama. Eksperimentiranje mi ide od ruke, a radovi su tad nabijeni kreativnom energijom. Protumačivi su s različitih aspekata poput relacijske estetike, egzistenconalističke retorike, kozmogonijske i kozmologijske spekulacije, svjetonazorski produhovljenih religijskih uporišta, sociološko etimoloških stajališta, empiričko znanstvenih pristupa ili autorefleksivno psiholoških intuitivnih poimanja. Kroz umjetnost kiparstva on nastojim proniknuti u strukturu stvarnosti i materijalno uobličenim objektom redefinirati njeno poimanje u umjetnički odgovor.

Tko su vaši uzori?

Uzori umjetničkog svijeta su mi umjetnici Biafre poput Mire Vuce i Stjepana Gračana, zatim moji mentori od kojih bi izdvojio pokojnog Slavomira Drinkovića, nadalje slavni kipari poput Rudolfa Valdeca, Frangeša Mihanovića te Vojina Bakića i Ratka Petrića, zatim multimedijalni umjetnici performansa poput Marijana Crtalića te konceptualni umjetnici poput Siniše Labrovića i Vlaste Delimar. Od stranih umjetnika tu su Marcelle Duchamp, Ai Wei Wei, sir Anthony Gormley, Jan Fabre, Damien Hirst, Erwin Wurm, Anish Kapoor, Joseph Boeuys, Jonathan Messe, Geza Soloshi i slični.

Na čemu trenutno radite?

Pripremam instalaciju »Hibernacija« za izložbu »Situacija« najesen u Galeriji Karas u Zagrebu. Prijavljujem se na aktualne natječaje te pripremam obranu svog umjetničkog doktorata na ALU. Konstantno radim u svom atelijeru u Zagorju (Risvica 69, 49295 Kumrovec) zajedno sa svojim ocem Izidorom Popijačem – Žigom. Odrađujem povremene umjetničke narudžbe, radim u prirodi u vrtu, oko jezera ili oko kuće u vanjskom ateljeu, a ujedno i živim i djelujem sa svojom djevojkom u Zagrebu. S obzirom da me glazba privlači kao medij artikulacije unutarnje energije, sviram akustičnu gitaru u nedavno oformljenom bendu »Vurma«.

Kako doživljavate suvremenu umjetničku produkciju?

Kada čovjek zaista pogleda koliki su projekti načinjeni u proteklih godina na području kulture u domaćoj pa i stranoj umjetničkoj sceni stvarno se može steći impresivan dojam. Umjetnicima ne fali hrabrosti i domišljatosti iako fali medijske eksponiranosti i popularizacije kulturno-umjetničke scene. Silna energija i trud uloženi su od strane svakog autora u produkciju vlastitog projekta i zaslužuje više pažnje. Iako državni kulturni proračun kontinuirano raste proteklih godina on je trenutno tek na 0,99 % ukupnih izdvajanja. Kultura i umjetnost su ozbiljan i odgovoran poziv i od vitalnog su značaja za civilizaciju a ujedno su neraskidivi dio našeg identiteta i životne filozofije. Stoga smatram da suvremena umjetnička produkcija treba uživati veću potporu institucija i javnosti.

Planovi za budućnost?

Nastaviti s dosadašnjim projektima, natječajima, izložbama, okončati postdiplomski studij na ALU, javiti se na natječaje za posao na Likovnoj akademiji, pokrenuti umjetničke likovne radionice na očevom rodnom imanju u Bednji i kod kuće u Zagorju, organizirati budući obiteljski život, oformiti mrežnu stranicu, pronaći vanjsko tržište, educirati se i kontinuirano unaprjeđivati vještine i postojeće znanje… Korak po korak, s vremenom i uz trud vjerujem da će se sve lijepo oblikovati.

Objavljuje Zg-magazinUtorak, 25. kolovoza 2020.

Komentiraj

*