Strpljenje i briga

Pčelica učiteljica – pouka strpljenja i poziv za brigu

(Foto: Saša Zavrtnik)

Mislio sam da će pčela već pri dolasku kosilice s prisutnom bukom i smradom izgaranja goriva jednostavno odletjeti, no to se ipak nije dogodilo. Pčelica se nije dala smesti. Nastavila je sa svojim radom, a to je trajalo 20 sekundi

Pčele su Dar. U legendama ih se spominje kao „male Božje pomoćnice“. Prema misli koja se pripisuje Albertu Einsteinu – kada nestane pčela, ljudima ostaje još četiri godine. Je li to u godinu točno, ne znam, ali činjenica jest da pčele oprašuju oko 70 % kultura kojima se hrani čovječanstvo. Ne treba nikakvo posebno znanje, samo zdrav razum i malo logike koji nalažu da nam se gadno piše kada pčela više ne bi bilo ili kad bi im se broj zamjetno smanjio, što se u svijetu posljednjih desetljeća i događa.

Kosio sam travu oko kuće u kojoj ima dosta bijele djeteline. Cvjetovi su joj medonosni i zato rado posjećivani od pčela koje držim u neposrednoj blizini. Kosim, ali pritom pazim da ne bih samo projurio kosilicom (što ionako nije moguće jer bi se ili zaštopala travom ili pak bi iza nje ostali buseni nepravilno pokošene trave) i tako ubio pčele koje tu pasu. Da, pčele izlaze na pašu i – pasu (ne, nisu to malecne kravice s krilcima 🙂 ).

Eto mene desetak centimetara ispred takvog bijelog cvjetića na kojem pčela marljivo i predano srče slatki nektar. Mislio sam da će pčela već pri dolasku kosilice s prisutnom bukom i smradom izgaranja goriva jednostavno odletjeti, no to se ipak nije dogodilo. Pčelica se nije dala smesti. Nastavila je sa svojim radom sve dok očito sama nije procijenila da je završila. A to je trajalo ni više ni manje nego 20 sekundi. Toliko sam ja s kosilicom, koja je bučila, stajao, čekao i odbrojavao sve dok se mali kukac nasitio i obavio potrebno.

Poruka nesebičnosti

Nakon toga sam se zamislio… Da li bih i ja bio tako uporan u svome poslu i predanju nečemu određenome kao ta neometana pčela? Jesam li ja takav u svom radu? Mogu li bez obzira na okolnosti (poput „buke“ i „smrada“ drugih ljudi) biti ustrajan u svojoj zadaći kao ta mala Božja pomoćnica koja je ovim činom nehotice postala moja mala životna učiteljica? Ona se trudi, ali ne samo za sebe, nego ponajviše za svoju zajednicu za koju je skupljala cvjetni sok. Tu je i poruka nesebičnosti. Ustrajati, ali ne samo za sebe nego već i za bližnje, kao i za neki veći cilj.

Nakon toliko godina obožavanja živoga svijeta, s posebnim naglaskom na pčelama, i dalje ostajem iznenađen i zadivljen koliko je sam taj život poseban, kompleksan i koliko nam blizak i poučan može biti u našoj svakodnevici u najneočekivanijim trenucima. Nadam se da ćemo i kroz naš projekt „Pčele spasi da se život na Zemlji ne ugasi“ potaknuti, razvijati i širiti svijest i o ovakvom njihovom značaju.

Inače, jedna u ovo vrijeme itekako primjenjiva metoda pomaganja pčelama u smislu njihova opstanka jest upravo košnja u ono doba dana ili po vremenu kada one baš ne izlaze iz košnice i kada ih nema puno na paši. To je ili rano izjutra, u predvečerje ili po oblačnijem, ne toliko toplom vremenu.

Kako pomoći pčelama?

Postoji i alternativa, naravno. Jednostavno možete s kosilicom čekati da pčele obave svoje pa sigurno nastaviti s košnjom 😉 . Osobno nemamo strogo kultivirani travnjak s jednom vrstom trave (što mi je drago), već je kroz godine, pošto smo okruženi livadama, postao obogaćen mnogim drugim biljkama poput maslačka, bijele i crvene djeteline, ivančica, malih mrtvih kopriva, ljutića… Dođe mi žao i teško kada ih moram pokositi. Navedene preporuke za košnju u tome olakšavaju.

Pčelama možemo pomoći i sadnjom biljaka koje luče slatki cvjetni sok, nektar, i daju pelud. To možemo činiti na oranicama i međama, u vrtu, voćnjaku, cvjetnjaku, ali i na terasi, balkonu, u cvjetnim loncima na prozorima.

Na primjer, dio vrta koji bi ionako obrastao korovom, zasadio sam lavandom. Ona prelijepo izgleda, dugo cvate, ne traži posebno kvalitetno tlo i trajnica je. Krasne je boje … pa boje lavande (!), divno miriše i pruža obilje hrane medonosnim pčelama, pčelama samicama, zemnim bumbarima, leptirima poput golupke (takozvani kolibrić), kupusovog bijelca, običnog žućka, malog plavca, danjeg paunčeta, crvenog admirala, lastinog repa i drugih vrsta koje se naslađuju na tom okrepljujućem nasadu. Krasota njihovih boja i oblika, lepršavog leta i umirujućeg zujanja opušta i krijepi.

Pomor pčela u Međimurju kao upozorenje

Općenito, sadnja medonosnog bilja pomaže u sprečavanju širenja invazivnih korovnih vrsta koje ionako oprašuje vjetar i pčele na njima ne nalaze hranu. Ako nismo u mogućnosti saditi, možemo barem održavati, a ne uništavati već rastuće cvjetnice bilo da olako ne srušimo neko drvo ili posiječemo neki grm odnosno da ih njegujemo i zalijevamo.

Ne tako davni pomori pčela u susjednom Međimurju još su jedan pokazatelj na što itekako trebamo obratiti pažnju. Treba se pridržavati dozvoljenih zaštitnih sredstava u kemijskoj zaštiti poljoprivrednih kultura. Također, potrebno ih je koristiti u dozvoljenim koncentracijama te na dozvoljen način. To se odnosi na vrijeme prskanja koje ne bi smjelo biti u vrijeme cvatnje i trebalo bi se prskati kada pčele nisu na paši – rano izjutra ili kasnije navečer. Upozoriti, tj. najaviti prskanje obližnjem pčelaru svakako je hvale vrijedan čin i pomoć u zaštiti ovog radišnog kukca.

Pčelama samicama, koje su isto tako važni oprašivači, možemo pomoći tako da im se napravi prostor u kojem mogu praviti gnijezda. To može biti nekakva manja drvena kutija ili cijev većeg promjera u koju se narežu i jedna na drugu gusto poslažu grančice mekog drveta ili pak trske. U njima će solitarne pčele izdubiti rupice i u njih nanositi pelud te tamo položiti svoja jajašca.

Čuvanje prirode i okoliša

Sve što činimo u svrhu smanjenja utjecaja na klimu i izazivanja klimatskih promjena također indirektno pomaže pčelama jer promjene klime uzrokuju promjene u staništima (kojima direktno doprinosi i čovjek krčenjem šuma, sadnjom monokultura, širenjem urbanizacije, industrijom…) pa to utječe na bioritam pčelinjih zajednica i količinu dostupne im hrane.

Čuvanje naše prirode i okoliša od raznoraznih onečišćenja isto je korak naprijed u zaštiti pčela. Naime, sve što kroz vodu i tlo završi u biljci ili putem zraka na njoj, posljedično može završiti u pčelinjim proizvodima. Tu su opasni teški i toksični metali koji ovako mogu dospjeti u med, propolis, vosak, u nezamjenjive i visokokvalitetne prirodne proizvode u hrani čovjeka.

Indikativno je što se još u starini za pčelu nije govorilo da je uginula i crkla, za pčelu se reklo da je umrla. Sama njena vrijednost i posebnost za prirodu i čovjeka u ovome je neupitno istaknuta. Ne dajmo da naše pčele umiru, budimo odgovorni, brižni i empatični u odnosu spram tih malih, a toliko važnih i velikih pomagačica.

Saša Zavrtnik, dr.med.vet., M.Th.