Što sve može zrela demokracija

Što sve može zrela demokracija

Dojmio me se rezultat nedavnoga referenduma u Sloveniji. Narod odlučivao o tri zakona. Najvažniji je, kako čitam, za većinu bio Zakon o radio-televiziji Slovenije. Na referendum izašlo 42 % birača. Gotovo toliko koliko kod nas izlazi na parlamentarne izbore. Povezao sam to s referendumskom inicijativom Mosta, kada je prikupljeno gotovo 400 000 potpisa za referendum. I od referenduma – ništa

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Sve je skupo; samo patnja svijeta je jeftina; patnja svijeta je besplatna. (Viktor Hugo)

Ponavljam: to je ljudska sudbina. Otkad smo izbačeni iz Raja, ili patimo, ili tjeramo nekoga da pati, ili promatramo patnju drugih. (Paulo Coelho)

Viktor Simončič

Na putu sam već tjedan dana. Idem ranijim stopama. Susrećem drage stare drugove i upoznajem nove. Sve uživo! Danas je to sve rjeđe slučaj. Usput, s jedne strane gomila mi se tisuću ideja za poučak, a s druge je premalo vremena. A opet, imam stalnu potrebu da nešto napišem.

Počnem li preskakati pisanje poučka, moglo bi mi prijeći u naviku. Nije mi strano ljenčarenje, pa bi pisanje moglo postati sve manji izazov. A opet, ako ne napišem što mislim, ako to ne podijelim s vama, budem li skupljao sve to u sebi, mogao bih puknuti. A ne puca mi se, niti za stvarno, niti figurativno. Je li to moguće?

Dojmio me se rezultat nedavnoga referenduma u Sloveniji. Narod odlučivao o tri zakona. Najvažniji je, kako čitam, za većinu bio Zakon o radio-televiziji Slovenije. Narod se, pojednostavljeno, odlučio za veću samostalnost RTV i micanje dnevne politike iz slobode informiranja. To je već samo po sebi bila velika stvar, ali još me više iznenadila izlaznost. Na referendum izašlo 42 % birača. Gotovo toliko koliko kod nas izlazi na parlamentarne izbore. Slovenija kao Švicarska? Je li to moguće?

Povezao sam to s referendumskom inicijativom Mosta, kada je prikupljeno gotovo 400 000 potpisa za referendum. I ništa od referenduma. Hrvatska kao….? Dvije države, jedna do druge, a dva svijeta. Je li to moguće?

Je li to moguće?

Na konferenciji u Glasgowu, na COP26 prije godinu dana, proizvođači nafte i plina su bili neželjeni negativci. Na konferenciji COP27 u Egiptu, najpoželjniji partneri – skoro pa heroji. Oni koji su zahtijevali smanjenje proizvodnje nafte i plina 2021. godine, 2022. se ulizuju i moljakaju veću proizvodnju. Je li to moguće?

Proizvođači nafte i plina postaju sve interesantniji partneri i glede obnovljivih izvora. Imaju i obilje sunca i velike površine za solare. Što više treba? Čitam da su Njemačka i Saudijska Arabija dogovorile dobavu zelenog amonijaka i izgradnju terminala za njegov prihvat u luci u Hamburgu. Hoće li do toga doći, od jednom postalo nesigurno.

Saudijci se boje zaključiti ugovore, jer kažu, kako da to naprave bez straha, kada je Njemačka s lakoćom, samo onako, (pre)uzela (otela?) rusku plinsku i naftnu infrastrukturu. Boje se Saudijci da bi se i njima to moglo dogoditi, ako se Nijemcima ne bi, zbog zaštite njemačkih vrijednosti, sviđalo nešto što rade Saudijci. Nijemci su, kako navode Saudijci, uzimanjem tuđega, samo onako, izgubili ili barem poljuljali povjerenje. Je li to moguće?

Amonijak nije samo jedna od najčešće proizvedenih kemikalija, već je pogodan i za skladištenje energije. Ako se vodik potreban za njegovu proizvodnju proizvodi isključivo uz pomoć zelene električne energije i u daljnjem procesu koriste samo obnovljivi izvori energije, riječ je o zelenom amonijaku. Amonijak ima značajno veću energetsku gustoću od vodika, zbog čega ga je još lakše transportirati i skladištiti.

Europa bez rata

Sjećam se, da sam krajem osamdesetih, s vršnjacima slavio činjenicu, kako ćemo eto mi biti prve generacije koje će u Europi živjeti bez rata. Tek pomislio i otrijeznio me rat. Prije manje od godinu, zakuhao se baš veliki rat. Samo onako. Znam da stalno ima ratova, ali mi Europejci računamo samo patnje i stradanja, kada se dogode kod nas. Ona negdje drugdje i ona koja mi potaknemo, ne računamo kao patnju, samo kao vijest na TV-u.

Iz mira, vremena suživota i miroljubive koegzistencije u mržnju i ratna stradanja. Samo onako. Zato najava zime kod mene stvara danas drugačiji osjećaj od jučer. Ni traga jučerašnje pomisli na skijaške staze, kuhano vino i šetnje uz pahuljice. Samo pomisao na one koji se odlaze grijati u organizirane centre utopljavanja. A poslije malo topline natrag u sobe s ledenim ružama na prozoru. Je li to moguće?

Naš um ne može niti izdaleka dokučiti što je sve moguće, odnosno za što smo sve sposobni…

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni