Što je to “građanski odgoj”?

Izgleda kako ovaj eksperiment ima samo političku svrhu kojom se zamagljuju osnovni gospodarski i socijalni problemi i povlađuje neoliberalnim skupinama i pojedincima koji žele biti veći pape od samoga pape

Žarko Delač

Najava uvođenja građanskog odgoja u pojedinim zagrebačkim osnovnim školama potaknula je ponovno žustru medijsku raspravu i političke razmirice. No gledajući trezveno i bez ideoloških predispozicija može se zaključiti kako je to jalov posao. Naime, nigdje u svijetu nisam uspio pronaći korištenje termina građanski odgoj u školama. Je li to zbog toga što se zakonodavci nazivom ne žele konfrontirati sa seljacima ili ih više cijene i poštuju? Ili smatraju kako su teme dovoljno uključene u druge školske predmete ili jednostavno ne vide svrhovitost takvog jednog školskog programa.

Zbog toga izgleda kako ovaj eksperiment ima samo političku svrhu kojom se zamagljuju osnovni gospodarski i socijalni problemi i povlađuje neoliberalnim skupinama i pojedincima koji žele biti veći pape od samoga pape. Realnost je, nažalost, potpuno drugačija i stanje u društvu zasigurno ne može promijeniti jedan ili dva sata neobaveznog predmeta pod nazivom građanski odgoj. Umjesto toga sigurno bi bilo kvalitetnije poraditi na obiteljskom odgoju koji traje 24 sata dnevno i roditeljima omogućiti da budu pozitivan uzor i primjer svojoj djeci.

Kako drugačije objasniti sve veći broj pušača i konzumenata alkohola i droge među mladima, pandemiji pretilosti i ovisnosti o kocki i igricama osim u zapuštenosti u odgoju. U stvari, sve više i više internetskom odgoju i utjecaju na mlade i povodljive naše sugrađane koji su da bi bili viđeni u stanju izvesti i pogibeljne videouratke ili fotografije.

Savjest prema okolišu

Poseban je problem odnos prema okolišu i prirodi koji je potrebno svakodnevno promovirati i pobuditi savjest kod školske populacije umjesto opterećivati jeftinim i kratkoročnim populističkim programima. Umjesto toga gradski oci u Zagrebu mogli su se posvetiti radije predškolskom odgoju i smanjiti broj djece u grupama, omogućiti kvalitetniju didaktičku opremu i formirati grupe prema uzrastu. Iznenađuje činjenica kako nitko, ili mi barem to nije poznato, ne reagira na formiranje grupa u kojim su djeca uzrasta od jedne do šest godina.

Pitanje je kako je moguće jednom odgajatelju provesti aktivnost i organizirati radni dan u grupi u kojoj se nalaze djeca koja još ne znaju niti hodati pa sve do onih koji čitaju i pišu. Volio bih znati koja bi to bila predškolska aktivnost? Možda odgovor postoji, a to je YouTube, ali tada nije riječ o predškolskom odgoju! Stoga odgoj, bio on kulturni, predškolski, školski, vjerski, sportski ili bilo koji drugi, treba prepustiti stručnjacima i praktičarima, a nikako teoretičarima i još manje političarima. Osobito ne onima koji ne znaju što je to roditeljstvo i ljubav prema djeci i obiteljskom okruženju.

Najnovija informacija o uvođenju cjelodnevnog školskog programa u osnovnim školama pozitivan je primjer potrebnih promjena. Naime, tako će učenici za vrijeme dok im roditelji rade biti pod stručnim nadzorom. Dobra je to prigoda da škole kao odgojno-obrazovne institucije pojačaju odgojnu komponentu u svojim programima ali ne na način jednostranog uvođenja ili kao u Zagrebu jedino ponuđenog građanskog odgoja.