Štite li zakoni žene žrtve nasilja?

Štite li zakoni žene žrtve nasilja?

Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb nije se složila s mišljenjem Sobol kako su zakoni dobri. Ona je kao problematično istaknula ukidanje članka 215a iz Kaznenog zakona, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine. Riječ je o članku, koji se odnosio na nasilničko ponašanje u obitelji, nasilje, zlostavljanje ili drsko ponašanje, koje drugog člana ili članice obitelji dovode u ponižavajući položaj.

Žene žrtve obiteljskog nasilja u prosjeku ostaju u obitelji s nasilnikom i do 10 godina, rekla je predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Gradske skupštine Grada Zagreba Margareta Mađerić. Ona je ustvrdila kako osim fizičkog i verbalnog nasilja žene danas trpe i ekonomsko nasilje u obiteljima i na radnom mjestu. „Žene o tome ne govore da bi se osjećale sigurno u obitelji“, rekla je Mađerić. Ona je prozvala Vladu Republike Hrvatske zbog činjenice kako Hrvatska još uvijek nije ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je popularno nazvana Istanbulska konvencija.

O tome da li novi zakoni štite žene od nasilja u obitelji ili ih dodatno strukturalno viktimiziraju bilo je riječi na današnjem okruglom stolu u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, koji se održao povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Organizator ovog okruglog stola je Autonomna ženska kuća Zagreb.

Odvojiti prekršaje od kaznenih djelaGordana Sobol

Pomoćnica ministra pravosuđa Sanja Nola izrazila je zadovoljstvo činjenicom kako je psihičko nasilje već usvojeno u prvom čitanju novog Kaznenog zakona. Ona je nabrojala kako Ustav Republike Hrvatske, ali i brojni drugi zakoni poput Obiteljskog zakona, Kaznenog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nastoje suzbiti obiteljsko nasilje. „Uvijek se možemo pitati da li smo mogli učiniti više“, naglasila je Nola te dodala kako će se u budućnosti morati poraditi na jasnom odvajanju prekršaja od kaznenih djela, posebno u slučajevima obiteljskog nasilja gdje se neka djela istovremeno tretiraju kao prekršaj, ali i kao kazneno djelo.

Saborska zastupnica i predsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol rekla je kako je Hrvatska zrela za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ona smatra kako su zakoni, koji se odnose na obiteljsko nasilje dobri, no kako je najveći problem tumačenje zakona u praksi.

Sporno ukidanje članka 215a iz Kaznenog zakona

Neva Tolle iz Autonomne ženske kuće Zagreb nije se složila s mišljenjem Sobol kako su zakoni dobri. Ona je kao problematično istaknula ukidanje članka 215a iz Kaznenog zakona, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine. Riječ je o članku, koji se odnosio na nasilničko ponašanje u obitelji, nasilje, zlostavljanje ili drsko ponašanje, koje drugog člana ili članice obitelji dovode u ponižavajući položaj. Podsjetimo, članak je uveden 2000. godine u materijalno kazneno zakonodavstvo, a 2006. godine je dodatno pooštren tako da je kaznena sankcija povišena sa zakonske kazne od tri mjeseca do tri godine, na kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora.

„Novim Kaznenim zakonom u kojem je taj članak izbrisan, cijeli niz nasilnih radnji više ne ulazi u kazneni zakon nego se rješava na prekršajnim sudovima“, rekla je Tolle.

Odvjetnica Bezbradica Jelavić za promjenu Obiteljskog zakona

Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica koja zastupa i brojne žene smještene u Autonomnoj ženskoj kući Zagreb posebno se osvrnula na novi Obiteljski zakon. „On je već do sada izazvao niz kontraverzi i kritika, a na snazi je nepuna tri mjeseca.“

Bezbradica Jelavić je spomenula odredbu u novom zakonu o poticanju djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s drugim roditeljem, za koju je predlagatelj zakona predvidio i kazne za roditelja koji „ne surađuje“. Odvjetnica se osvrnula i na odredbu o mirenju kao preduvjetu za razvod i na činjenicu kako ta odredba dovodi žene žrtve nasilja do stresnih situacija. Prema novom Obiteljskom zakonu žrtva nasilja ne može odvesti djecu iz obiteljskog doma bez pristanka drugog supružnika, osim u slučaju sudske odluke. „Na takvu se odluku u prosjeku čeka i do tri mjeseca“, zaključila je Bezbradica Jelavić i dodala kako je potrebno početi raditi na promjeni Obiteljskog zakona.

(V.V)