Sprečava li birokracija razvoj?

Sprečava li birokracija razvoj?

Skriva li se iza rasprava o urbanističkom planu zapravo sprečavanje razvoja grada, kolizija s važećim zakonskim okvirima ili sukob subjektivnih, interesno potaknutih mišljenja, nije lako dokučiti

Žarko Delač

Žarko Delač

Prolazeći nedavno zagrebačkom Kajzericom još sam se jednom uvjerio što znači urbanistički nered ili demokracija na građevinski način. Toliki nedostatak pješačkih i biciklističkih zona, parkirališnih mjesta, ali uredno zbijenih zgrada može se još naći i na dijelovima Trešnjevke. Očigledno je arhitektura koja bi trebala omogućiti humano stanovanje i suživot pala na ispitu, ili bolje rečeno pojedinci su svojom samovoljom uništili pojedine kvartove. Ili možda bolje rečeno – popuštanje pred zahtjevima investitora u konačnici dovodi do pogrešaka koje je nemoguće ili vrlo teško ispraviti.

No s druge strane imamo i primjere uskogrudnih i parcijalnih interesa stanovništva koji vrlo često također nisu sretno rješenje. U tom kontekstu u sjećanje navire prosvjed u Galjufovoj ulici kada su stanari protestirali jer im je ulica postala prometno prohodna, a razlog je bila navodno zaštita jednog ili nekoliko stabala. Ili s vremenske distance, komocija uživanja u slijepoj ili prometno izoliranoj ulici. Danas o tome više nitko ne govori, a provedeno arhitektonsko rješenje pokazalo se vrlo korisnim. Slično je bilo i s uređenjem Cvjetnog trga i podzemne garaže, Britanskog trga, izgradnje fontana i sličnih zahvata na uređenju grada.

Povijest se ponavlja

Povijest se ponavlja na manje ili više sličan način u slučaju prihvaćanja ili odbijanja aktualnog GUP-a i osobito izgradnje novog središta grada predviđenog u Novom Zagrebu. No ponovno se javlja otpor iz manje-više istih krugova kojima je izgleda kritika jedina nit vodilja i opstanak na političkoj sceni. Ovog puta ipak mogu zabrinuti primjedbe iz stručnih krugova jer znanstvenici se ipak ne mogu tako lako uvući u politikantske igre i zakulisne radnje. Unatoč tome, u Gradskoj upravi su izgleda svjesni kako se provalija ne može preskočiti u dva mala skoka, već jednim velikim pa su započeli kapitalne radove poput uređenja rotora, izgradnje sljemenske žičare i Spomenika domovini.

Radi li se stoga u raspravi o urbanističkom planu o sprečavanju razvoja grada, koliziji s važećim zakonskim okvirima ili sukobu subjektivnih, interesno potaknutih mišljenja, nije lako dokučiti. Stoga će i gradskim zastupnicima u Gradu Zagrebu biti vrlo teško razlučiti dobrobit ili štetnost ovog urbanističkog dokumenta za budućnost, a još manje svima udovoljiti. Simpatično je pri tome kako su pojedinci u borbi za svoju istinu i skretanje pozornosti na nečasne radnje u hrvatskoj metropoli mijenjali čak svoja imena i prezimena. Za očekivati je stoga kako će se trend preuzimanja imena hrvatskih političara s ciljem ukazivanja na njihovu upetljanost u kriminal i korupciju nastaviti. Razloga za to ima mnogo i to, nažalost ne samo među političarima, počevši od lokalne pa sve do državne sredine.

Komentiraj

*