Sportski rečeno – izgubili smo na domaćem terenu

Sportski rečeno – izgubili smo na domaćem terenu

Nažalost, možemo samo konstatirati kako nam je Vučić u svim segmentima očitao lekciju poput uručivanja matičnih knjiga iz Dvora na uni, od nazočnosti skupštini srpskog narodnog vijeća u dvorani Lisinski do unošenja razdora između branitelja i predsjednice i saborskih prepucavanja i svađa

Lazar Grujić

Glavni politički događaj ovog tjedna i mjeseca, a može biti i godine dolazak je predsjednika RS u Hrvatsku. Pri tome je ovaj posjet rasvijetljen s različitih aspekata , o njemu su svoje mišljenje izrekli mnogi znani i neznani, a mediji su pri tome odigrali značajnu ulogu. Ipak nakon što se manje više euforija stišala, interesantno je ipak još jednom ponoviti ili primijetiti nekoliko stvari.

U prvom redu ne možemo se oteti dojmu kako održani prosvjedni skup nije imao pravu svrhu, cilj i motivacijsku sinergiju. Potpuno razumjevši udovice i ratne veterane koji su ogorčeni dolaskom, kako kažu, »četnika« u Hrvatsku, nije nam jasno što se željelo postići podsjećanjem predsjednika Srbije na davno održani govor. Kao da on ne zna što je radio, a dodatno je samo javno potvrdio kako nije ponizan i spreman na isprike. Stoga je energija uložena u taj skup uzalud uložena i postojalo je daleko boljih, efikasnijih i suvremenijih načina da se čuje glas udovica i branitelja. No o tome su trebali voditi brigu i naši domaćini te recimo u protokol uvrstiti predstavnike ovih najranjivijih skupina iz Domovinskog rata.

Bila je to prilika da se gostu na civiliziran i dostojanstven način uruči prigodna monografija, ratni trofej ili znanstveno potkrijepljeni povijesni osvrt i činjenice o uzrocima i posljedicama Domovinskog rata. Ovako, zahvaljujući našim političarima koji su po tko zna koji puta pokazali nejedinstvo i partikularne interese, potpuno smo izgubili početnu poziciju i prednost domaćeg terena. Upravo zbog njih danas smo suočeni s demografskom katastrofom i s druge strane oduševljenjem mladog Vukovarca koji je dobio posao za 3 200 kuna.

Vučić ili netko drugi nije nam kriv što smo ponovno pokazali političko nejedinstvo i egoizam ili što nam pojedinci u vrhu vlasti pripadaju različitim lobističkim skupinama. Nije nam kriv i što mu njegovi novinari postavljaju unaprijed pripremljena pitanja dok kod nas to nije moguće. Nije dovoljno pri tome samo iskazivati hrabrost jer morali bi imati više hrabrosti i mudrosti u korištenju diplomacije u interesu Republike Hrvatske.

Ovako, nažalost možemo samo konstatirati kako nam je Vučić u svim segmentima očitao lekciju poput uručivanja matičnih knjiga iz Dvora na uni, od nazočnosti skupštini srpskog narodnog vijeća u dvorani Lisinski do unošenja razdora između branitelja i predsjednice i saborskih prepucavanja i svađa. Osvrt možemo zaključiti konstatacijom kako moramo shvatiti da nam je susjedna Srbija ipak važnija od recimo Danske ili Finske, ali isto tako moramo imati na umu i uvijek aktualna predviđanja Brune Bušića iz 1975 godine.

Lazar Grujić, dipl.oec.

predsjednik Stranke umirovljenika