“Soybean Car” – Fordov plastični automobil

“Soybean Car” – Fordov plastični automobil

Automobilski mogul Henry Ford je 13. siječnja prijavio patent za neobičan prototip plastičnog automobila pod imenom “Soybean Car”, koji je bio 30 % lakši od konvencionalnog auta. “Soybean Car” zapravo je bio automobil s plastičnom karoserijom koji je predstavljen javnosti 13. kolovoza 1941.

Naime, početkom 1940-ih Ford eksperimentirao je s izradom plastičnih dijelova za automobile. Ovi eksperimenti rezultirali su nečim što je opisano kao “plastični automobil napravljen od zrna soje”. Iako ovaj automobil nije sačuvan te ga se ne može naći u n nijednoj muzejskoj zbirci ostao je zapamćen kao jedan inovativan primjerak.

Na okvir izrađen od čeličnih cijevi pričvršćeno je 14 plastičnih ploča. Automobil je bio težak nešto više od 900 kilograma (907 kg), odnosno 450 kg lakši od čeličnog. Točni sastojci plastičnih ploča nisu poznati jer danas ne postoji zapis o njihovom sastavu. Jedan članak tvrdi da su napravljeni od kemijske formule koja, među mnogim drugim sastojcima, uključuje soju, pšenicu, konoplju, lan i ramiju, dok čovjek koji je bio ključan u stvaranju automobila, Lowell E. Overly, tvrdi da su to bila “…vlakna soje u fenolnoj smoli s formaldehidom korištenim u impregnaciji”.

“Soybean Car” u fazi izrade

Na čelu razvoja ovoga projekta isprva je bio E.T. (Bob) Gregorie iz Fordovog dizajnerskog odjela, ali Henry Ford nije bio zadovoljan kako se stvari odvijaju te je prebacio projekt u Laboratorij za soju u Greenfield Villageu povjerivši ga Lowellu E. Overlyju, koji je formalno bio izučen za konstruiranje alata i kalupa. A od velike pomoći u izradi prototipa bio mu je njegov nadzornik, kemičar Robert A. Boyer.

Zašto je Ford htio napraviti ovaj automobil?

I danas se u SAD-u postavljaju pitanja zašto je Henry Ford želio izraditi ovaj automobil. Za to je postojalo nekoliko razloga.

Naime, Ford je tražio je projekt koji bi spojio industriju s poljoprivredom, a tvrdio je i da plastični paneli čine automobil sigurnijim od tradicionalnih automobila načinjenih od čelika te da bi se takav auto čak mogao i prevrnuti a da se ne prignječi. Drugi razlog bio je nedostatak metala u to vrijeme. Ford se nadao da bi njegov novi plastični materijal mogao zamijeniti tradicionalne metale koji se koriste u automobilima.

Međutim, izbijanje Drugog svjetskog rata obustavilo je svu proizvodnju automobila, a time i eksperiment s plastičnim automobilima. U vrijeme izbijanja rata upravo se radilo na drugom primjerku, ali prioriteti su se onda promijenili te je projekt napušten, a do kraja rata ideja o plastičnom automobilu pala u vodu.

Zanimljivo je da je u vrijeme predstavljanja projekta “Soybean Car” objavljena fotografija. H. Forda kako sjekirom udara u automobil. No, na fotografiji nije automobil od soje već njegov osobni automobil s plastičnim poklopcem prtljažnika. Ford je volio demonstrirati čvrstoću plastike.

Fordovi zaposlenici užasnuto gledaju kako Henry Ford zamahuje sjekirom prema prtljažniku vlastitog automobila. No, nije posrijedi gubitak samokontrole i ispad bijesa. Ford je u stvari demonstrirao je svojstva plastičnih dijelova karoserije otpornih na udubljenja. On je i inače volio demonstracije, bilo da se radilo o testnoj vožnji njegovih vozila ili testiranju novih materijala. Promatračima bi se ovom prilikom savjetovalo da se drže podalje jer bi mu sjekira koju je koristio znala počesto izletjeti iz ruku… Tako je to kad si šef megakompanije. (Izvor: Ford)

Pripremio: Boris Jagačić

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni