Sovjeti lansirali psa u svemir, potvrđena diploma zagrebačkog Sveučilišta

Kujica Lajka je bila prvo živo biće u svemiru. Bila je dokaz da je život moguć u bestežinskom stanju. Nije se vratila na Zemlju jer satelit nije imao modul za vraćanje i prizemljivanje

Dogodilo se na današnji dan, 3. studenoga:

1671. – Sabor potvrdio diplomu Sveučilišta u Zagrebu. Sveučilište u Zagrebu utemeljeno je u drugoj polovici 17. stoljeća i najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj te među najstarijima u Europi. Diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I. počinje njegova povijest u rujnu 1669., kada su priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu.

To je potvrđeno i prihvaćeno dvije godine kasnije na saboru Hrvatskoga kraljevstva 3. studenoga 1671. Tako Sveučilište godinu 1669. slavi kao godinu svojega osnutka, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta. Od tada je filozofski studij u Zagrebu , koji je počeo djelovati 1662., i formalno-pravno postao Neoacademia Zagrabiensis te djeluje kao javnopravna visokoškolska ustanova.

1991. Zbor narodne garde (ZNG), koji je bio naziv za profesionalnu, uniformiranu, oružanu formaciju vojnog ustroja za obavljanje obrambeno-redarstvenih dužnosti u Republici Hrvatskoj, bio je i preteča Hrvatske vojske. Temeljem Zakona o obrani donesenog u rujnu 1991., oružane snage organiziraju se u jedinstvenu Hrvatsku vojsku (HV) te se uspostavlja Glavni stožer s načelnikom, generalom Antonom Tusom.

U HV-u je kao poseban dio zadržan Zbor narodne garde kao profesionalan sastav. Posljednji dio oružanih snaga bilo je Domobranstvo, Pričuvni sastav ZNG-a i Teritorijalne obrane preveden je u pričuvni sastav u HV-u, a 3. studenoga 1991. jedinice ZNG-a formalno su preimenovane u Hrvatsku vojsku.

1901. – U Parizu rođen Andre Malraux (umro: 23. studenoga 1976. u Parizu), francuski romanopisac, književni kritičara i povjesničar umjetnost. Od godine 1926. do 1927. sudjeluje u prvom revolucionarnom građanskom ratu u Kini, a 1928. o tome objavljuje roman Osvajači. U Španjolskom građanskom ratu kao pilot i zapovjednik zrakoplovstva bori se na strani republikanske vlade. Roman Nada svjedočanstvo je o tom ratu. U okupiranoj Francuskoj, za vrijeme Drugog svjetskog rata, Malraux organizira sabotaže i važna je osoba u Pokretu otpora. Roman Život ljudski još je jedan prikaz kineskog građanskog rata.

Za Malrauxov način stvaranja ta je knjiga reprezentativna ne samo po bogatstvu motiva i opisu glavnih likova već i po razmatranju etičke dimenzije revolucije. Život i psihologija heroja glavni je motiv gotovo svih njegovih romana, takav je ljudski život čijem je besmislu moguće odgovoriti jedino dostojanstvom revolucionarnog čina. Već 1935. u romanu Vrijeme prezira pisao je o nacističkim koncentracijskim logorima.

Nakon Drugog svjetskog rata Malraux prihvaća položaj u De Gaulleovu političkom pokretu, njegovo se zanimanje okreće povijesti umjetnosti, a pod De Gaulleovim predsjednikovanjem prihvaća položaj ministra kulture i vodi značajne akcije. No, njegov ljudski dijalog s poviješću i vjernost konceptu iznimne ljudske sudbine nisu prestali. O tome na svoj način svjedoče Antimemoari, objavljeni 1967., knjiga Malrauxovih razgovora s najistaknutijim političkim ljudima našega stoljeća.

1954. – U Nici umro Henri Matisse (rođen: 31. prosinca 1869. u Le Cateauu Cambresisu), francuski slikar, grafičar, kipar i dekorater. Napustio je pravnu karijeru i s 22 godine došao u Pariz učiti slikarstvo u ateljeu Gustava Moreauoa u čijoj se radionici okupila gotovo većina tadašnjih mladih slikara koji su poslije činili pokret fovizma. Uz Matissea, bili su tu Derain, Vlaminck, Braque, Dufy i mnogi drugi. Taj naraštaj slijedio je prije svega instinkt.

Od impresionističkog luminizma putovalo se u područje čistog kolorita. Nastup mladih slikara izazvao je negodovanje i šire publike i kritičara. Dočekivali su ih s porugom kao što su bili dočekivani svi inovatori francuske umjetnosti. Na jesenskom salonu na kojem su izlagali 1905. kritičar Louis Vauxcelles primjećujući i jednu donatelovsku skulpturu sred divljih kolorističkih slika, uzviknuo je: “Donatello među divljim zvijerima”. U salonu nezavisnih to ime se zadržalo.

Riječ fovs odnosila se posebice na sjajnu proizvoljnu boju i na izravni rad kista čime su Matisse i njegovi prijatelji eksperimentirali. Fovizam je kao pokret trajao samo nekoliko godina. Nakon toga članovi skupine počeli su slijediti i druge pravce. Najznačajnija Matisseova slika toga razdoblja je kompozicija Ples. Već u tom dijelu dolaze do izražaja bitna svojstva Matisseova opusa, plošni tretman, zatvorene obojene površine bez tonskih prijelaza te izrazit smisao za pokret i krivulju što se postupno preobražava u arabesku.

Svjetski ugled Matisse stječe u Njemačkoj i Americi, a osobito u Rusiji. U kasnijim djelima sve se više usredotočuje na mrtve prirode te aranžirano cvijeće i voće. Majstora boje povremeno su privlačili radovi u plastici, litografije i keramika. Matisse je nastavio tradiciju velikog francuskog slikarstva u novoj, suvremenijoj varijanti.

1957. – U svemir lansiran satelit Sputnjik 2 s kujicom Lajkom koja je u bestežinskom stanju živjela 6 dana. Već drugi sovjetski satelit ubrzava istraživanje svemira u SAD-u. Kujica Lajka je bila prvo živo biće u svemiru. Bila je dokaz da je život moguć u bestežinskom stanju. Nije se vratila na Zemlju jer satelit nije imao modul za vraćanje i prizemljivanje.

Lajka je bila mješanka i pravo ime joj je bilo Kudravka, ali ubrzo je dobila nadimak Lajka po sibirskoj lovačkoj pasmini. Bila je lutalica pokupljena s moskovskih ulica. Pretpostavlja se da je živjela koliko je imala kisika u kapsuli, iako neki tvrde da je 3. studenog 1957. uginula odmah od previsoke temperature, a neki da je uginula pojevši otrov u posljednjem predviđenom obroku.

1984. – U Varšavi, na pogrebu svećenika Jerzyja Popieluszka, kojeg su ubila četiri pripadnika tajne policije (vlast ih brzo osuđuje), bilo je nekoliko stotina tisuća ljudi; pogreb je prerastao u skup za zabranjeni sindikat Solidarnost.

1992. – Demokratski kandidat William (Bill) Clinton izabran je za 42. predsjednika SAD-a. Pobijedio je obećavši promjene nakon 12 godina republikanske vlast (Reagan i Bush) te je nakon četiri godine izabran još jedanput. (zg-magazin)