SMS modus operandi

(Ilustracija: Niek Verlaan / Pixabay)

Zašto sam i udarac u glavu, kojeg se počelo smatrati tapšanjem, Unije, Princa i danske liječnike spomenuo u poučku? Zbog sebe. Zbog nas. Kako se navikavamo da je to moguće već samo po sebi, naravno da nam onda stranačko zapošljavanje i lobiranje preko SMS poruka ispada kao nešto normalno i benigno

Dr.-Ing. Viktor Simončič

“Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.” (Albert Einstein)

Pitam se, postoji li saborski odbor za okoliš? Da postoji, morao bi reagirati. Ako na ništa drugo, onda na poraznu „našu“ reviziju projekata Marišćina i Kaštijun. Slične rezultate „naše“ revizije očekujem za niz slično traljavo izvedenih projekata financiranih novcima poreznih obveznika EU. Naravno da je saborski odbor za okoliš trebao reagirati već na niz ranijih upozorenja, jer bi se za navedena dva projekta, kao i za njima slične, moglo dogoditi da vratimo dobiven novac https://zg-magazin.com.hr/zaustavimo-sagulje-kada-vec-nismo-mariscinu-kastijun-babinu-goru-lucino/

Ograđujem se, novac nećemo vratiti samo onda ako i u EU postoji modus operandi rješavanja problema SMS porukama. Nešto u stilu: „UVL sve je okej, vjeruj mi AP“.

Da je takav modus operandi moguć, ukazuje (zadnji u nizu) dopis Ivana Vilibora Sinčića EU povjerenici Elis Ferreira. Ovo ponavljam i ponavljat ću, sve dok me netko ne demantira. Ako nisam u pravu, spreman sam snositi posljedice. Dapače, volio bih da nisam u pravu. Bio bi to veliki dobitak za građane Hrvatske, jer se bojim, da bi povrat sredstava stvarno mogao uslijediti.

Prvo za Marišćinu, pa moguće za Kaštijun, Bikarac i Biljane Donje, a gotovo sigurno za Babinu goru, Lučino razdolje, Piškornicu i Šagulje, kada se izgrade, po planiranoj frankensteinovskoj tehnologiji.

Što rade hrvatski eurozastupnici i saborski odbor za okoliš?

Imao sam priliku u nekoliko navrata na aerodromu sresti naše predstavnike, koji na tjednoj bazi odlaze na kreiranje politike zaštite EU okoliša. Oni tamo kao brane naše interese. Nisam imao priliku pročitati što tamo rade. Neke poznajem. Pitam se, a znam da znaju za problem problematično financiranih projekata, zašto oni ne pokrenu pitanje odgovornosti za loše projekte, kako to radi EU parlamentarac Vilibor Sinčić? Da se ne boje nekome zamjeriti? Da se ne boje za svoje, vrhunski plaćene sinekure, za koje izgleda treba ići niz dlaku?

Kada na sve ne reagira struka (ima li je još uopće), zar ne bi trebala politika i saborski odbor za zaštitu okoliša?

Pitam se, kako je moguće, da nakon napada na predstavnike HGSS-a na Platku, napadač nije morao završiti u pritvoru. Sjećam se prvog treninga iz juda, još u vremenu mraka. Iako nisam znao baš ništa od borilačkih vještina, upozoren sam, da će već nakon prvog treninga, svaki moj mogući fizički sukob s nekim biti okarakteriziran kao da sam napao hladnim oružjem.

Vjerujem da bi u policiji morao postojati popis svih onih koji, čak i samo amaterski, treniraju neku borilačku vještinu. U napadu na Platku, na osobu koja je jedva sjela nakon udarca, napadač je izveo udarac nogom, koji samo pukim slučajem nije bio smrtonosan. Takav udarac se trenira kako bi potpuno onesposobio protivnika. Mislim da se u takmičenju u karateu, tako naznačeni udarac označava kao ipon (pobjeda), jer se smatra da bi nakon takvog udarca protivnik preminuo.

Kad se jedan princ hvali kako je ubijao ljude…

Što kod nas rade institucije sistema? Ne rade što bi morale raditi, ako vrijede pravila iz onih mračnih vremena. A morala bi vrijediti. Ako je tome tako, onda članstvo oca napadača u HDZ i zajednička slika s AP ne bi smjela biti olakotna okolnost.

Pitao sam se u kojem to svijetu živim, kada sam slušao predstavljanje knjige Princa Harryja (piše li se Princ, isto kao o Predsjednik Republike s početnim velikim slovom P?) i njegovo hvaljenje s 25 ubijenih Talibana. Broj 25, ako se dobro sjećam, jer sigurno neću pročitati tu knjigu, nije moja interesna sfera, Princ Harry brani kao točan, jer za svakog ubijenog on ima nepobitne dokaze. Navodno sve je zabilježeno.

Mene to podsjeća na takmičenju u trapu, na gađanje glinenih golubova, u čemu smo inače jedni od najboljih na svijetu, gdje sudac ocjenjuje kada je glineni golub pogođen. Tko je bio sudac u vježbanju gađanja na ljude Princa Harryja? Pitam se, predstavlja li 25 ubijenih tako vrijedan rezultat da završi u Guinnessovoj knjizi rekorda? Tko bi od predstavnika svjetske elite mogao uskoro izaći s novim rekordom? Netko od onih koji su pucali po građanima u opkoljenom Sarajevu, kako je pokazano u filmu Sarajevo safari? (https://balkans.aljazeera.net/teme/2022/8/29/bogati-stranci-su-sa-polozaja-vrs-a-ubijali-civile-u-slobodnom-dijelu-sarajeva)

O barbarstvu danskih liječnika (U kakvom to svijetu živimo!?)

Pitam se, u kakvom to svijetu živim, kada sam pročitao da su danski liječnici desetljećima, bez pristanka i znanja Eskimki, njima na Grenlandu ugrađivali spirale protiv začeća (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/danski-lijecnici-tisucama-eskimki-ugradili-su-spiralu-u-maternicu-vidjela-sam-stol-s-hrpom-metala-a-bila-sam-djevica-15255650) Osude, barem ne neke punog glasa, onako „do neba“, nema. Pitam se, spada li to u demokratske vrijednosti našeg zapadno-demokratskog svijeta, koje smo spremni braniti i branimo oružjem, gdje god je to potrebno, posebno ako je onaj drugi slabiji.

Pitam se, zašto su stanovnici otoka Unije danas izoliraniji nego u vrijeme maraka? Imaju problem prijevoza djece u školu u Mali Lošinj, čim se more namreška, jer imaju brod koji plovi samo po bonaci. Spomenuli su, da su u vrijeme mraka djecu u školu prevozili avionom koji je letio nekoliko puta dnevno. Kažu da bi bili sretni kada bi trajekt na otok zimi dolazio barem svakih 15 dana, pa zaključujem da je ranije bilo i trajekata. Robu moraju prevoziti uz pomoć privatnih brodara. Danas imaju izgrađeno trajektno pristanište, ali nema trajekata. Pitam se, kome poslati SMS da intervenira i spasi otok od umiranja.

Zašto sam i udarac u glavu, kojeg se počelo smatrati tapšanjem, Unije, Princa i danske liječnike spomenuo u poučku? Zbog sebe. Zbog nas. Kako se navikavamo da je to moguće već samo po sebi, naravno da nam onda stranačko zapošljavanje i lobiranje preko SMS poruka ispada kao nešto normalno i benigno. Takav modus operandi, doziran suptilno, polako nas okiva u neraskidive okove nemoći. I onda postaje normalno da oni, čije NE takvom modusu operandi, takav modus operandi učini nečujnim, odlaze…