Smrdi Marišćina, smrdi Opatija, prosmrdio Plan gospodarenja otpadom

Smrdi Marišćina, smrdi Opatija, prosmrdio Plan gospodarenja otpadom

I nahvaljeni sustav gospodarenja otpadom na otoku Krku počinje pokazivati nedostatke

(Zna li netko kada dolazi novih 1,200.000 kanti?)

Kada je u Opatiji tako, a oni su ruku na srce jedna od organiziranijih sredina na području komunalnog otpada, zamišljam kako to izgleda u kalama Splita, Dubrovnika, Starog Grada na Hvaru ….? Dobio sam komentar kako u jednoj zgradi mole stanare da biootpad iznose uoči prikupljanja….

dr. sc. Viktor Simončič

Ne vjeruj ničemu, neovisno o tome gdje si to pročitao ili tko je to rekao, čak ni ako sam ja to rekao, ako se ne slaže s tvojom prosudbom i tvojim zdravim razumom. (Buda)

Viktor Simončič

Ne znam pišem li ovaj »poučak« s malo zluradosti ili ne. Ne čudi me kada se netko čudi jer se dogodilo nešto nepredviđeno. Čudi me kada se netko čudi za nešto za što bi se morali čuditi da se to ne dogodi. Čude me i tvorci Plana gospodarenja otpadom, koji se hvale uspješnim uratkom, koji – smrdi.

Nakon Marišćine, pročitam kako (i) Opatija smrdi zbog neugodnih mirisa ustajalog smeća: http://novilist.hr/Vijesti/Regija/node_1585/ZASTO-OPATIJA-SMRDI-Sire-se-neugodni-mirisi-ustajalog-smeca!-Biser-Jadrana-to-sebi-ne-smije-dozvoliti

Kako je uvedeno odvojeno prikupljanje otpada na izvoru: »Prenatrpanih kanti za smeće velikog formata, poluukopnih bidona, ali i malih košarica za otpatke u koje se pokušava utrpati velike vreće pune smeća, može pronaći na svakom koraku. Kada je o neugodnim mirisima riječ,… najteže je nakon što na suncu odstoje ostaci ribe i morskih plodova ….«

Pročitam jedno od mogućih spasonosnih rješenja za smanjenje neugodnih mirisa: »Kod nas smo uveli kućna pravila da se riba smije jesti samo dan uoči pražnjenja kontejnera, u našem slučaju, srdelice su na meniju samo srijedom, ako ih ima, a petkom su strogo zabranjene. Pa ti sad jedi više ribe jer je zdrava! Tko bi čekao sve do idućeg četvrtka da gradski komunalci dođu po smeće«.

Pod vjerovali ili ne, pročitam savjet Komunalca: » … da je otpad od ribe potrebno držati u hladnjaku ili na drugi način uskladištiti dok nije vrijeme za pražnjenje hladnjaka«. Problem je jer malo koje domaćinstvo u hladnjaku ima dovoljno mjesta i za takvu, nimalo »spretnu« namjenu, već radije – ne jedu ribu i točka!

I pročitam kako su: »privatne kante – privatna briga za njihov miris«. No što reći o »miomirisima« koji se šire uz poluukopne spremnike za otpad? U Komunalcu kažu da se takvi spremnici svakodnevno tretiraju sredstvom za neutralizaciju neugodnih mirisa te se nastoje prazniti i češće od plana, pogotovo ako su puni ili čak prepunjeni otpadom. Zamišljam kako stanovnici Opatije peru kante na lungo mare…

Kada je u Opatiji tako, a oni su ruku na srce jedna od organiziranijih sredina na području komunalnog otpada, zamišljam kako to izgleda u kalama Splita, Dubrovnika, Starog Grada na Hvaru ….? Dobio sam komentar kako u jednoj zgradi mole stanare da biootpad iznose uoči prikupljanja. Prijatelj iz Umaga, morao je kupiti novu kantu,jer su turisti ubacili riblji otpad u kantu, koju nije više mogao oprati.

Učinilo mi se da se i na Krku, paradnom primjeru gospodarenja komunalnim otpadom po principu „što više kanti“, na pojedinim mjestima iz kanti osjećaju neugodni mirisi. Provjerio sam s prijateljem koji tamo provodi puno vremena, čini ili se to ili se otpad stvarno »čuje«. Rekao mi je da sam u pravu. Pojasnio mi je kako ne smrde dvije kante, one u koje se prikupljaju papir i staklo, ali da se neugodni miris može osjetiti iz kante za plastiku (vjerojatno problem ostatka hrane u plastičnoj ambalaži), iz zelene kante za komunlani otpad i iz kante za kuhinjski i vrtni otpad.

Problem je što se kante, barem tamo gdje on stanuje ne peru. Kante operu sami, kako i koliko mogu, ali i one počinju širiti smrad već nakon dan dva. O ovom problemu pisao sam prošle godine, a ponavljati ću se sve dok upozorenja ne dopru kamo trebaju. Ne zanosim se osjećajem pametnjakovića, jer sam kako prepoznati gluposti naučio do moje Mame, dobre domaćice. Druga mudrost za ovaj smrad nije potrebna.

Sjetio sam se prošlogodišnjeg poučka i slike kante za biootpad iz Varaždina, po kojoj gmiže bezbroj crva. https://zg-magazin.com.hr/na-celu-nosim-natpise-bajdera-tehnix-vegeta/

Tada sam se upitao kako li tek izgledaju kante s biootpadom u priobalju tokom ljeta kod + 40C. Sada znamo kako. Kao u Opatiji.

Prijatelj Tomislav Grizelj iz Sarajeva tada me pitao koliko imamo mobilnih strojeva (kamiona) s nadogradnjom za pranje kanti, koliko sa nadogradnjom za dezinfekciju kontejnera, kanti i ostalih posuda za komunalni otpad? Koliko se puta tjedno, mjesečno peru kontejneri i gdje završi voda od pranja sa deterdžentom od pranja? Koliko se puta mjesečno dezinficiraju posude u ciklusu gospodarenja komunalnim otpadom?

Što odgovoriti? Mogao sam samo protupitanjem, a što će nama sve to, kada su u Hrvatskoj zaključili da se sve rješava samo s kantama, a da nedostaje sve ono iza kanti: posebni kamioni, sortirnice, kompostirnice, gospodarstvo koje bi moglo prihvatiti na izvoru izdvojene sirovine, zamjensko gorivo… Zna li se kada dolazi novih 1,200.000 kanti?

Nakon što u Opatiji poluukopane spremnike svakodnevno tretiraju sredstvom za neutralizaciju neugodnih mirisa, koristim priliku da ponovno upozorim na, slobodno mogu reći, epohalno rješenje tvrtke Tehnix. Razvili su tehnologiju kompaktiranja otpada u podzemnim pres-kontejnerima s hlađenjem. Hlađenje kao mjera da ne dođe do prijevremenog truljenja i širenja neugodnih mirisa. Sistem je potpuno zatvoren. Kod zamjene kontejnera nema širenja neugodnih mirisa, zauzima malo mjesta i prikladan je za prikupljanje pojedinih frakcija i/ili za mješoviti otpad.

Rješenje idealno za manja kompaktna naselja s više stambenim objektima, uključujući one slične »Mamutici«, većim ugostiteljskim objektima i turističkim naseljima, kampovima, ….. Zbog malog prostora kojeg zauzima, jednostavnosti pražnjenja bez širenja neugodnih mirisa i hlađenje otpada, mislim da je primjenljiv posebno na moru. Kapacitet spremnika je prilagodljiv količinama otpada zadane sredine. Otpad se do obrade može praktički zadržati u prvotnom obliku – »svjež«, a zbog jednostavnosti rukovanja i kompaktiranja niži su i troškovi prijevoza. Sam “press-kontejner” predstavlja neku vrste pretovarne stanice.

Novost: Prvi podzemni kontejner s hlađenjem

Na primjeru Opatije je vidljivo da se smradovi ne mogu kontrolirati samo „onako“ pa vjerujem da će razmisliti (i) o ovom sistemu. Stanovnicima će uštedjeti trošak za kupnju drugog hladnjaka, pa će svaki dan moći bezbrižno jesti ribu. Šalu na stranu, glavna prednost ovakvog sistema je u ugodnosti za korisnike, pojednostavljenoj logistici prikupljanja, u smanjenju troškova, smanjenju emisija stakleničkih plinova za nekih 15 puta, protočnosti prometa ….. jedan umjesto 3 ili čak 5 kamiona kao na Krku!

Da ne zaboravim. Uz to ide i tehnologija sortiranja MO – BO –TO, kojom se omogućuje izdvajanje ukupnog biootpada, materijalno iskorištavanje svih dijelova otpada za koje postoji okolišni i ekonomki interes i priprema zamjenskog goriva iz ostatka, i sve bez emisija u okoliš. Više na:https://zg-magazin.com.hr/zlocinacki-poduhvat-mariscina-prosmrdio/.

Komentari su zatvoreni