Smeta li baš svima globalno zatopljenje?

Smeta li baš svima globalno zatopljenje?

Globalno zatopljenje, odnosno zagrijavanje atmosfere i površine Zemlje, među najvećim je opasnostima s kojima se ljudska vrsta susrela. Premda se ovaj fenomen već dešavao u prošlosti, ovaj put, zbog brzine kojom napreduje, problem postaje sve ozbiljniji.

Klima se na Zemlji mijenja zbog ljudskog djelovanja koje mijenja kemijski sastav u atmosferi nagomilavanjem stakleničnih plinova, prvenstveno ugljičnog dioksida, metana i natrijeva oksida. Toplina koju stvaraju ovi plinovi je neosporna. Sunčeva energija utječe na vrijeme i klimu na Zemlji. Zagrijana Zemljina površina vraća tu energiju u svemir. Plinovi koji u atmosferi stvaraju staklenik (vodeno vapno, ugljični dioksid i drugi) sprječavaju prodiranje plinova zadržavajući toplinu, nešto poput staklene ploče na stakleniku. Bez ovog prirodnog”učinka staklenika” temperature bi bile znatno niže nego što su sada, i život na Zemlji, ovakav kakav je danas, ne bi bio moguć. Umjesto toga, zahvaljujući plinovima u omotaču prosječna temperatura na Zemlji je ugodna, i iznosi 15°C.

Problem može nastati ako atmosferska koncentracija oksidnih plinova naraste. Od početka se industrijske revolucije koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi povećala za 30 posto, koncentracija se metana udvostručila, a natrijeva se oksida povećala za 15 posto.Ova povećanja utječu na zadržavanje topline u Zemljinoj atmosferi. Znanstvenici većinom drže kako su sagorijevanje fosilnih goriva i druga čovjekova djelovanja glavni uzrok povećanja koncentracije ugljičnog dioksida i drugih stakleničnih plinova. Klimatske promjene su jedan od najuzbunjujućih izazova koji potresaju svijet u 21. stoljeću.

Proučavanja koja su se vodila posljednjih 50 godina donose nove i čvršće dokaze koji zahtijevaju još više preispitivanja i odgovora. Klimatske se promjene događaju sada, a već je očekivano klimatsko zatopljenje u budućnosti veće nego što se predviđalo. Većina se istraživača o klimatskim promjenama slaže kako se već suočavamo s neizbježnim povećanjem globalne temperature i kako je velika vjerojatnost da su klimatske promjene već nastupile. Na međunarodnom savjetovanju IPCC 1997. i ne tako davne 2000. godine, na kojem je sudjelovalo preko dvije tisuće znanstvenika, upozoreno je kako je ljudsko djelovanje glavni uzrok klimatskih promjena.

Posljedice za biljni i životinjski svijet su više nego strašne. Mnoge vrste izumiru zato što se ne mogu tako brzo prilagoditi nastalim promjenama. Ipak, postoje neke iznimke koje imaju mogućnost brze prilagodbe pa čak i napredovanja.

Arktički komarac

S porastom temperature na sjevernom polu, arktički komarac se mnogo brže razvija i izlazi iz svojih lokvi znatno ranije. Njihov se broj povećava, a zahvaljujući prijevremenom dosezanju zrelosti, manje su izloženi predatorima koji ih vrebaju u stadiju ličinke, dodatno pridonoseći bujanju ove vrste.

Crnokljuni labud

Vrlo rijetka i ugrožena vrsta, gotovo izumrla zbog pretjeranog izlova. Situacija je tek nešto bolja u nekoliko posljednjih desetljeća. Naime, globalno zagrijavanje omogućilo je crnom labudu pristup u nova područja koja ova vrsta koristi za razmnožavanje. Dakako, dotano pomaže i primjena Zakona o ugroženim životinjskim vrstama.

Divlja svinja

Broj divljih svinja je u porastu. Više temperature donose sve toplije zime, što je pogodno za preživljavanje vrste, starijih ali i njihova podmlatka koji na svijet stižu početkom zime. Iz istog razloga drveće daje više ploda, prvenstveno se misli na žireve i lješnjake, a to je osnovna hrana divljim svinjama.

Glavonožac

Broj glavonžaca, liganja i hobotnica, se povećava. Znanstvenici pretpostavljaju da su prilagodili svoj metabolizam, pa brže sazrijevaju te započinju s razmnožavanjem u ranijoj dobi.

Mačka

Mačke se pare početkom godine, svima je poznato da je njihov mjesec veljača. Ipak, zbog klimatskih promjena, nekoć hladne i duge zime postale su kratke i znatno toplije, omogućujući mačkama gotovo cjelogodišnju priliku za razmnožavanje.

Potkornjak

Potkornjak živi ispod kore drveta i tamo pronalazi potrebnu hranu za opstanak. Izlazi na svjetlo u kolovozu odnosno rujnu, provodeći prethodne mjesece u stadiju ličinke. Zbog povećanja prosječne temperature počeli su se javljivati već u lipnju, što im je omogućilo da se razmnožavaju u puno većem broju.

Zvečarka

Povećanje prosječne temperature koristi i nekim zmijama, primjerice zvečarkama. Zvečarke su ektotermi, što znači da njihovu tjelesnu temperaturu određuje okolina, toplija sredina uvjetuje skraćivanje razdoblja hibernacije. Tako se povećava vremenski okvir za razmnožavanje, a što dovesti do porasta broja zvečarki.

Pripremila: M. Funda

Izvor: Listverse

Komentari su zatvoreni