Slijepi letač: Još jedno zanimljivo otkriće u utrobi Velebita
Najnovije otkriće iznova potvrđuje da je Dinarski krš iznimno važno mjesto podzemne bioraznolikosti. U Dinarskom kršu, koji zahvaća pojas od slovensko-talijanske do crnogorsko-albanske granice, uočeno je više podzemnih vrsta nego na području Sjedinjenih Američkih Država, koje su oko 150 puta veće
Hrvatski biospeleolozi pronašli su duboko u utrobi Velebita sićušnog kukca s očuvanim krilima, što ih je jako iznenadilo, jer je to prvi nalaz podzemne životinjske vrste s krilima uopće. Riječ je o troglobiontu, jednoj od pećinskih životinja koje su potpuno prilagođene podzemnom svijetu, međutim, prevladavalo je mišljenje da su te životinje potpuno nespojive s krilima.
Ta činjenica, kao i udaljenost novog kukca od najbližih srodnika, naveli su stručnjake da mu daju ime »špiljska Hajdi« (Troglocadius hajdi), po malom letećem biću iz slavenske mitološke tradicije koje nosi vijesti o sudbini. Tragovi tih mitoloških bića u narodnoj tradiciji prisutni su i danas u Gorskom kotaru u imenu pećine Hajdova hiža, iznad sela Grbajel.
Šestočani međunarodni tim biologa je bio jako iznenađen činjenicom da nešto može letjeti u potpunom mraku. Inače, tim stručnjaka koji je otkrio špiljsku Hajdi čine Martina Pavlek s Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu, Marija Ivković sa Sveučilišta u Zagrebu, Trond Andersen, Linn Katrine Hagenlund i Gunnar Mikalsen Kvifte sa Sveučilišta Bergen u Norveškoj, te Viktor Baranov s Leibnitz instituta u Berlinu.
Nova vrsta i novi rod
Članak o špiljskoj Hajdi objavljen je u časopisu »PLoS ONE«, u čijem zaglavlju stoji da je prvi svjetski multidisciplinarni časopis otvorenog pristupa, koji objavljuje vrhunska znanstvena istraživanja, temeljena na strogoj metodologiji i visokim etičkim standardima.
Troglocadius Hajdi je vjerojatno pertenogenična vrsta, što znači da je ženka sposobna za samooplodnju. Hajdi je prosječno velika 1,8 – 2,2 milimetra i ima široka krila. Gubitak boje, snažno smanjenje očiju i vrlo dugačke noge čine ju tipičnim podzemnim organizmom koji živi u mraku pa se najbolje može snalaziti dodirima. No krila koja je zadržala špiljska Hajdi duboko u podzemlju, otvara mnoga pitanja o tome kako se ona orijentira u potpunome mraku.
Špiljska Hajdi nije samo nova vrsta, nego se bitno razlikuje od poznatih nadzemnih srodnika, pa je stručnjaci opisuju i kao novi rod. Prema objašnjenju znanstvenice Pavlek, Hajdi je teško grupirati s ostalim predstavnicima porodice trzalca (Chironomidae) jer nisu nađene ličinke, niti mužjaci, nego od odraslih jedinki samo ženke, a najviše zato jer se zbog tjelesnih prilagodbi na podzemlje potpuno razlikuju od nadzemnih predstavnika.
Pećine sa stotinjak podzemnih vrsta
Prvi primjerak novog roda i nove vrste pronađen je 2010. u Lukinoj jami na dubini oko 800 metara. Pronašao ga je speleolog Hrvatskog biospeleološkog društva Marko Lukić tijekom ljetne ekspedicije u tu jamu. Godine 2011. pronađene su tri nove jedinke na dubini od 980 metara, a dvije godine potom na istoj dubini, u dvorani u kojoj je bio smješten treći kamp speleologa, još nekoliko primjeraka.
Najnovije otkriće iznova potvrđuje da je Dinarski krš iznimno važno mjesto podzemne bioraznolikosti. U Dinarskom kršu, koji zahvaća pojas od slovensko-talijanske do crnogorsko-albanske granice, uočeno je više podzemnih vrsta nego na području Sjedinjenih Američkih Država, koje su oko 150 puta veće. U cijelom svijetu jelocirano dvadeset pećina s po više od 20 podzemnih vrsta, a u Dinarskom kršu postoje pećinski sustavi sa po stotinjak takvih vrsta. Neke od tih vrsta žive na vrlo uskim područjima i pronađene su samo u jednoj pećini.
Hrvatsko biospeleološko društvo, u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode, izradilo je popis tipske faune Republike Hrvatske te utvrdilo da je u Hrvatskoj pronađeno i opisano 399 podzemnih vrsta, a broj mjesta gdje su one prvi put uočene, tj. tipskih lokaliteta, iznosi 254. Sva ta mjesta imaju izrazito važnu ulogu u istraživanju i očuvanju podzemnog biodiverziteta.
Pripremila: Melita Funda
Naslovna fotografija: PloS ONE