Slijedi li Hrvatska uspješno primjer Kine?

(Robot i građevinski strojevi, proizvodi kineske kompanije Sany)

Nažalost, narušeni sustav eko ravnoteže u Hrvatskoj nije (kao u Kini) posljedica porasta industrijske proizvodnje i tehnološkog razvoja već totalnog nemara i indolencije sviju nas prema prirodi

Žarko Delač

Vjerojatno će prva asocijacija svakog tko pročita ovaj naslov biti kako je Hrvatska na tragu povećanja industrijske proizvodnje prema dvoznamenkastim vrijednostima, rastu BDP-a, nevjerojatnih vremenskih rokova u izgradnji mostova, tunela, zgrada ili masovnosti u proizvodnji elektroničkih uređaja. Začuđujuće pri tome zvuči konstatacija kako srećom nije tako! Naime, ogroman skok u industrijalizaciji i tehnološkom razvoju ima i jednu potpuno drugu stranu o kojoj ovog trenutka uopće ne razmišljamo ili ne razmišljamo dovoljno. Riječ je o iskorištavanju prirodnih resursa i zagađenju okoline što je posljedica ljudskih aktivnosti i djelovanja beskrupuloznih pojedinaca kojima je stjecanje materijalnog bogatstva jedina nit vodilja u životu.

I tako dolazimo do toga da se u Kini traže radnici koji u odijelima sličnim svemirskim posebnim kistovima oprašuju biljke. Razlog je što prirodni oprašivači poput pčela, bumbara, osa i sličnih kukaca ne mogu opstati u vrlo zagađenoj atmosferi industrijskih velegradova. Stoga je na tom tragu i pitanje iz naslova tj. pitanje kada ste posljednji puta ugledali jelenka, krijesnicu, zelenu žabu ili bubamaru, u rijekama riječnog raka ili karasa? Dodamo li tome činjenice koje dolaze iz znanstvenih krugova jako je u Jadranu izumrlo 100-tinjak životinjskih vrsta alarm za uzbunu je trebao biti davno upaljen. Primjerice, u Njemačkoj su to shvatili pa se tako uništavanje ose kažnjava s 500 Eura.

Narušeni sustav eko ravnoteže kao posljedica posvemašnjeg nemara

Nažalost, narušeni sustav eko ravnoteže u Hrvatskoj nije posljedica porasta industrijske proizvodnje i tehnološkog razvoja već totalnog nemara i indolencije sviju nas prema prirodi. Pri tome oni koji donose odluke ili bi mogli poduzeti određene korake razmišljaju samo o sebi. Egocentrici i egotripovi su preplavili našu političku i medijsku scenu na kojoj nema mjesta za jednostavno pitanje zašto su nestali hruštevi? Preuzimanje s druge strane odgovornih političkih funkcija od strane sudski osumnjičenih osoba ili licitiranje sa saborskim rukama uobičajena i za sve nas pomalo već prihvatljiva pojava.

Stoga o velikim štetama koje nanose vjetroelektrane i odašiljači u bežičnoj mobilnoj telefoniji nema tko niti razmišljati, a kamo li raspravljati. Stoga za naše političare izgleda kao znanstvena fantastika kada bi se na primjer odrekli bežične telefonije i komunikaciju preusmjerili samo na svjetlovode! No sve dok ne počnemo slijediti pozitivne primjere pojedinih demokratskih država u obnašanju i provedbi političkih funkcija mnoge će nam stvari i nadalje izgledati nestvarno i tako daleko. Pri tome ne mislim na davanje političkih ostavki već na samu javnu pomisao o nekom sukobu interesa, a da ne govorimo o sudjelovanju u kriminalnim i koruptivnim radnjama.