(Robot i građevinski strojevi, proizvodi kineske kompanije Sany)
Nažalost, narušeni sustav eko ravnoteže u Hrvatskoj nije (kao u Kini) posljedica porasta industrijske proizvodnje i tehnološkog razvoja već totalnog nemara i indolencije sviju nas prema prirodi
Žarko Delač
Žarko Delač
Vjerojatno će prva asocijacija svakog tko pročita ovaj naslov biti kako je Hrvatska na tragu povećanja industrijske proizvodnje prema dvoznamenkastim vrijednostima, rastu BDP-a, nevjerojatnih vremenskih rokova u izgradnji mostova, tunela, zgrada ili masovnosti u proizvodnji elektroničkih uređaja. Začuđujuće pri tome zvuči konstatacija kako srećom nije tako! Naime, ogroman skok u industrijalizaciji i tehnološkom razvoju ima i jednu potpuno drugu stranu o kojoj ovog trenutka uopće ne razmišljamo ili ne razmišljamo dovoljno. Riječ je o iskorištavanju prirodnih resursa i zagađenju okoline što je posljedica ljudskih aktivnosti i djelovanja beskrupuloznih pojedinaca kojima je stjecanje materijalnog bogatstva jedina nit vodilja u životu.
I tako dolazimo do toga da se u Kini traže radnici koji u odijelima sličnim svemirskim posebnim kistovima oprašuju biljke. Razlog je što prirodni oprašivači poput pčela, bumbara, osa i sličnih kukaca ne mogu opstati u vrlo zagađenoj atmosferi industrijskih velegradova. Stoga je na tom tragu i pitanje iz naslova tj. pitanje kada ste posljednji puta ugledali jelenka, krijesnicu, zelenu žabu ili bubamaru, u rijekama riječnog raka ili karasa? Dodamo li tome činjenice koje dolaze iz znanstvenih krugova jako je u Jadranu izumrlo 100-tinjak životinjskih vrsta alarm za uzbunu je trebao biti davno upaljen. Primjerice, u Njemačkoj su to shvatili pa se tako uništavanje ose kažnjava s 500 Eura.
Riječni rak
Narušeni sustav eko ravnoteže kao posljedica posvemašnjeg nemara
Nažalost, narušeni sustav eko ravnoteže u Hrvatskoj nije posljedica porasta industrijske proizvodnje i tehnološkog razvoja već totalnog nemara i indolencije sviju nas prema prirodi. Pri tome oni koji donose odluke ili bi mogli poduzeti određene korake razmišljaju samo o sebi. Egocentrici i egotripovi su preplavili našu političku i medijsku scenu na kojoj nema mjesta za jednostavno pitanje zašto su nestali hruštevi? Preuzimanje s druge strane odgovornih političkih funkcija od strane sudski osumnjičenih osoba ili licitiranje sa saborskim rukama uobičajena i za sve nas pomalo već prihvatljiva pojava.
Stoga o velikim štetama koje nanose vjetroelektrane i odašiljači u bežičnoj mobilnoj telefoniji nema tko niti razmišljati, a kamo li raspravljati. Stoga za naše političare izgleda kao znanstvena fantastika kada bi se na primjer odrekli bežične telefonije i komunikaciju preusmjerili samo na svjetlovode! No sve dok ne počnemo slijediti pozitivne primjere pojedinih demokratskih država u obnašanju i provedbi političkih funkcija mnoge će nam stvari i nadalje izgledati nestvarno i tako daleko. Pri tome ne mislim na davanje političkih ostavki već na samu javnu pomisao o nekom sukobu interesa, a da ne govorimo o sudjelovanju u kriminalnim i koruptivnim radnjama.
