Skupo proizvedena energija dolazi na naplatu

Kažu da bi struja trebala poskupjeti za više od 10 %. Neka poskupi. Jer ipak je lijepo kada u Europskoj uniji možete reći kako se i kod nas vrte vjetrenjače

dr. sc Viktor Simončič

Ja sam posjetio Pisu i znam da je toranj nagnut, ali da li na desnu ili lijevu stranu, to je ovisno s koje strane ga gledaš (Predsjednik Ustavnog suda Republike Slovenije Miroslav Mozetič).

Premijer Plenković se vratio iz Bruxellesa. Tamo je Europska unija zauzimala stavove o nečemu. I naš premijer je zauzeo stavove. Zauzeo je svoje stavove, zajedno s drugim premijerima. Sada je njegov stav i moj stav. Moj stav je 99 % premijerov stav, a onaj preostali 1 % zadržava neuki, zaostali, balkanski dio mene. Znam da imam stav, ali ne znam o čemu su se to dogovorili.

Jedino sam zapamtio da ćemo poslati jednu satniju u jednu od Baltičkih država. Plaše me s tim Rusima od kada sam se rodio. Sada sam konačno miran. Nema više frke, iako ne znam što to 150 milijuna Rusa, mogu nama u EU-u s preko 500 milijuna ojačanima s 350 milijuna Amerikanaca, i tradicionalnim saveznicima, iz Kanade. Australije, Novog Zelanda, vjerojatno i Južne Koreje i još ponekog.

Iako je moj delegirani stav kao Europejca rezolutan kako su nam Rusi opasnost, onaj neuki, zaostali, onaj balkanski dio mene u tim prijetnjama ne vidi logiku. Kako se 6 puta brojniji i barem 20 puta ekonomski jači boji onog slabijeg?

Mogu svašta u Kanadi, ali ne znam što

Potpisan je sporazum o slobodnoj trgovini s Kanadom. Potpisao ga moj EU predstavnik u moje ime. Moj osnovni princip je u integracijama, a ne u dezintegracijama. U okupljanju, a ne u razdvajanju. Pa se eto veselim i da mi je Kanada postala još bliža. Imam najvjerojatnije neka nova prava. Mogu sada i ja svašta u Kanadi, ali ne znam što to. Nigdje to ne piše, a nitko me nije ni pitao. Moji premijeri su zauzeli stav.

I jako su mi draga ta prava koja dobivam. Stvarno se osjećam moćno s danom mogućnošću da konzumiram nešto u Kanadi. I onda u najvećem zanosu u meni se probudi onaj neuki, zaostali, onaj balkanski dio mene i s njim crv sumnje. Neka nitko ne pomisli da ja imalo sumnjam kada moji premijeri zauzimaju stavove u moje ime. Jok! Moj stav je njihov i to bez pogovora, ako se izuzme onaj mali neuki, zaostali, onaj balkanski dio mene.

I taj dio stalno kopka, iako ga je ne zarezujem ni pod razno. Podvaljuje mi, kako smo prije udruživanja u EU, imali preko 60 000 proizvođača mlijeka. Nakon udruživanja, na osnovi stavova premijera, spali smo na nekih 7 000. Moguća pogreška za kakvih 5 – 6 tisuća gore dolje nije ni bitna. Sada kada smo potpisali ugovor s Kanadom, pa još kada potpišemo sličan ugovor i s SAD, po nekoj logici ispast će da ćemo krave imati još samo u zoološkim vrtovima, ili kao kućne ljubimce. Naravno samo oni koji imaju odgovarajuća imanja, na primjer kao gospodin Vidošević, kako se priča, u osobnom domu za planinare u Gorskom Kotaru.

Ništa nam se ne isplati proizvoditi

Moram priznati da je lijepo biti u tako velikoj zajednici. Sve je jeftinije. Toliko jeftino da se kod nas skoro pa ne isplati ništa proizvoditi. Čitam da se više ne isplati niti sijati pšenica. Proizvodnja jaja ne može izdržati konkurenciju. Ne može niti sir i još puno toga. Ni struja. Ni bijela tehnika ni vjetrenjače. Sve drugi rade jeftinije. Oni rade, pa trebaju i nekoga da radi. Pa onda jer se kod nas ne isplati raditi mladi i stari idu raditi tamo gdje se radi.

Ma nekako i mogu podnijeti ono s kravama i mlijekom. Nemam jedan enzim, kao mnogi odrasli pa mlijeko baš i ne podnosim. Ali moji premijeri zauzimaju razne stavove pa su zauzeli i stav da se električna energija proizvodi iz vjetro-elektrana i solarnih panela. A to je dosta skupo, pogotovo ako je sva oprema uvozna. I tako je ispalo da se prema jednom od stavova premijera sada traži poravnanje računa za skupo proizvedenu električnu energiju iz alternativnih izvora. Kažu da bi struja trebala poskupjeti za više od 10 %. Ma nije u tome uopće problem. Neka poskupi.

Kako je lijepo kada u Europskoj uniji možete reći kako se i kod nas vrte vjetrenjače. Zamišljam ponos nadležnih ministara i premijera kada kažu kako eto i na tom planu Hrvatska ne zaostaje za EU-om. Onaj neuki, zaostali, onaj balkanski dio mene me navodi da kažem da mi ne zaostajemo za EU-om u proizvodnji električne energije iz alternativnih izvora, ali da između ostaloga i zbog tako skupo proizvedene energije, polako tonemo na dno EU-a.

Manji PDV na struju, veći na turizam

Mislim da do poskupljenja ipak ne bi trebalo doći, jer ministar Marić predlaže da se PDV na struju smanji za 13 %. Upravo za iznos za koji bi morala poskupjeti struja jer ju radimo od vjetra. Odlična mjera. Ponosan sam da se ministar tome tako elegantno dosjetio. I u ponosnoj euforiji javi se onaj neuki, zaostali, onaj balkanski dio mene koji pomisli kako će, smanji li se PDV za struju, iz tog izvora ići manje novca u budžet i kako neće biti za školski prijevoz i za onih 5 kuna za dječju školsku užinu.

Ali nije ni ministar Marić sisao veslo. Zna on kako to namiriti. Predlaže da se podigne PDV u turizmu. Sa sadašnji nekih 10 i nešto na 25 posto. Taman za onoliko koliko plaćamo alternativno nepotrebno proizvedenu energiju. I neka uzme turizmu. Novine su pune napisa koliko se tamo vrti para. Onaj neuki, zaostali, onaj balkanski dio mene ne dozvoljava mi da slavim mudrost ministra. Jer naš turizam tek se ozbiljnije postavlja na noge i treba još puno ulaganja da očvrsne. Počinje li mu se uzimati od moguće akumulacije koju treba investirati, lako bi nam se moglo dogoditi da ispadne po onom »čim sam naučio magarca da živi bez hrane on je krepao«!

Zatvaranje sisačke rafinerije – dio globalnog koncepta

Ovdje želim pohvaliti i ministra Dobrovića, koji zna da će se jednom prestati koristiti fosilna goriva. Studirao sam naftu i petrokemiju. Na studiju su spominjali opasnost da se jednom iscrpe raspoložive količine nafte. Prije 50 godina su nas učili da je bilo rezervi za nekih 50 – 60 godina, a danas, jer istraživanja idu dalje, ih ima za 100 – 150 godina. Drago mi je da se ministar Dobrović korigirao i iako je to mislio iskoristiti kao argument za zatvaranje rafinerije u Sisku, izjavio je kao je krivio shvaćen i kao je mislio na to u globalnom konceptu.

U obranu ministra Dobrovića, kod nas već prostrujava neka izjava iz Njemačke, kako bi se oni htjeli (u gradovima) odreći energije iz fosilnih goriva do 2030. Nije to ništa nova. Mislim da Švedska već dugo teži tome. Problem je da bi i mi to izgleda htjeli i to skoro pa odmah. Sve po onoj »vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu«.

U šetnji praznim ulicama Siska, negdje kasnije popodne, na prilazu tržnice koja je u to vrijeme sablasno prazna, kao u nekom socrealističnom filmu, sretnem direktora tehničke škole, poznate po visokoj izvrsnosti u obrazovanju tehničara i organizaciji već tradicionalne utrke električnih automobila koje izrađuju učenici. Puni električni automobil. Nigdje nikoga, samo on, auto, punjač i eto naišao se i ja. Naravno da je on oduševljen električnim automobilom. Pa njegovi učenici su u tome već godinama među najboljima u državi. I logično je da škola, koja nije izvrsna samo po izradi električnih automobila i organizaciji već tradicionalne utrke istih, ima i komercijalni električni automobil.

Tri električna automobila u Sisku

Ali s električnim automobilom je kao i s alternativno proizvedenom električnom energijom. To košta! U Sisku imamo 3 električna automobila. Škola, gradonačelnica i župan. Sve je platio Fond od našeg novca. Molba Fondu. Može li pomoći da i preostalih 9 997 automobila na benzin i dizel, mora da ih je otprilike toliko registrirano u Sisku, zamijenimo električnim automobilima. Bila bi to ne samo lijepa socijalna gesta, već i doprinos očuvanju okoliša i sigurnosti u prometu.

Vozni park u Sisku, nakon što se zatvorila cjelokupna industrija, osim INA-e, zbog nezaposlenosti je vjerojatnije i stariji od hrvatskog prosjeka od 13 godina. Mislim da bi nam se i iz Njemačke i Japana, država iz kojih uglavnom uvozimo električne automobile, zahvalili na gesti čak i premijeri. A i Sisački Inaši bi mogli malo zazvati razum i prihvatiti činjenicu da za par sto godina više neće biti nafte. Mogli bi objaviti urbi et orbi kako oni kao prvi na svijetu, 100 godina prije nego više neće biti nafte, zatvaraju rafineriju. To bi imalo takav odjek da bi Sisak procvao u turizmu. Dolazile bi horde onih koji bi željeli vidjeti prave naivce. Onda bi i onaj zimmer frei imao smisla.

Neukom, zaostalom, onom balkanskom dijelu mene već dugo svašta pada na pamet. Brine me što je onih balkanskih 1 % češće u pravu od onih premijerskih 99 %.