Sit gladnome ne vjeruje
(Sisačka bolnica, Odjel pulmologije u Petrinji. Ruševina u pozadini je bivša poljoprivredna škola napuštena prije desetak godina, koja nam očito više ne treba)
Kako bi Sisak i Banija mogli naprijed kad se tek nakon godine i pol od potresa počela graditi prva zamjenska kuća u Zagrebu? Oni po kojima smo već trebali biti Švicarska imaju ideje obnove po principu »čekaj magare da trava naraste«
Dr.-Ing. Viktor Simončič
Ratnici nisu ono na što mislite kada kažete ratnici. Ratnik nije netko tko se bori jer nitko nema pravo drugom oduzeti život. Ratnik je, za nas, netko tko se žrtvuje za dobrobit drugih. (Bik Koji Sjedi)
Slušajući saborsku raspravu o higijenskim potrepštinama koje koriste žene tijekom menstrualnog ciklusa bio sam duboko uvrijeđen. Ženski dio pozicije se svim silama borio da se ne smanji PDV. Degutantnim navođenjem okusa lavande i ruže, koje bi žene kao izvolijevale za uloške i tampone, ako bi se smanjio PDV s 25 % na 5 %, gospođe iz vladajuće stranke su se »zekajući« trudile uništiti ono žensko i ostavile upečatljiv dojam ženomrzaca.
Slušajući raspravu prvi put sam se zamislio zašto dozvoljavamo da su troškovi života žena veći od onih u muškaraca? Zašto su žene rođenjem diskriminirane? Do sada me to nije bilo briga jer u našem kućnom budžetu, mjesečni trošak od stotinjak kuna mjesečno za uloške i tampone, nije predstavljao problem. A izgleda da mnogima predstavlja.
Proguglao sam. Iznenadili su me rezultati nedavnog istraživanja, kako si gotovo 45 % učenica Škotske ne može priuštiti higijenske potrepštine za menstruaciju te u tom slučaju pribjegavaju korištenju novina, čarapa ili WC papira. Zamišljam kako se posramljeno neimaštinom osjećaju te djevojke. Zamišljam kako li tek izgleda stanje kod nas, kako se u neimaštini snalaze žene, kada smo nekoliko puta siromašniji od Škotske. Kako tek kod onih koji su i od nas siromašniji?
U Škotskoj ne škrtare na tamponima i ulošcima
Na sreću Škotlanđanki, u njihovom parlamentu ne sjede niti žene niti muškarci iz skupine ženomrzaca. Postali su prva zemlja koja je uvela besplatne higijenske potrepštine za djevojke u školama i na fakultetima. Hvalevrijedni su i prvi primjeri škola iz Varaždina i Istre koje su za svoje učenice, na račun škole, počele osiguravati besplatne uloške i tampone. Zanima me koliko vremena treba da se iz Istre i Varaždina prevali put do Sabora? Mogao bih postaviti i pitanje, koliko vremena treba iz Edinburgha do Bruxellesa?
A kako da se država brine o higijenskim potrepštinama kad ne brine o puno većim stvarima? Kao posljedica preboljele korone, prije dolaska cjepiva, morali smo na Odjel pulmologije Sisačke bolnice u Petrinju. Potres je i tamo uzeo svoj danak. Pogledajte slike rezultate gotovo jednogodišnjeg rada Stožera na obnovi Pulmologije za Baniju i cijelu Županiju. Slika potrganog crvenog stolca nije slučajna. To je trenutno jedina mogućnost za odmor najtežih bolesnika.
Priznajte, da nisam napisao da se radi o Petrinji, da sam samo spontano pitao gdje se nalazi ovakva pulmologija, asocijacija bi bila na Afriku, zar ne? Medicinsko osoblje petrinjske pulmologije ne spada u ovaj ambijent. Njihov odnos spram pacijenata, napori da održe profesionalnost u neimaštini je takav da im niti najbolja klinika u Švicarskoj nije ravna. Oni su vrhunski. Oni su iz grupe vanzemaljaca. Svojim odnosom i dobrotom olakšavaju i najteže muke. Za njih, ali ne samo za njih na Baniji, vrijedi kako se »u muci poznaju junaci«.
Stanovnici Siska i Banije ne mogu čekati sutra
S milima na Pulmologiji, muka mi je kada slušam planove obnove. Kada bi mogli na red Sisak i Banija kad obnova u Zagrebu nije ni počela? Kako će Glina naprijed, kada se nakon godine i pol od potresa, prošli tjedan, počela graditi prva zamjenska kuća u Zagrebu? Oni po kojima smo već trebali biti Švicarska imaju ideje obnove po principu »čekaj magare da trava naraste«, jer planovi obnove su sve samo ne za obnovu.
Zamislite koliko će Petrinjcima biti bolje kada se izgrade luke na Savi i Kupi, a da na rijekama više nema ni čamca. Koliko će Glini biti bolje kada se dovrši drugi kolosijeka pruge Dugo selo – Novska, udaljen dobrih 100 km od Gline. Kada par ostalih seljaka, gdje i prije potresa 70 % zemlje nije bilo obrađeno počnu sadnju krumpira preko kompjutera? Kad se napravi brza cesta od Siska, preko Petrinje, Gline, Vojnića do Bosiljeva, kada je na toj relaciji auto toliko rijetka pojava da bi djeca na tom području, da je danas tamo ima, trčala iz dvorišta na cestu i vikala »Mama, auto!«.
Za svaku investiciju samo priprema zahtijeva godine. A stanovnici Siska i Banije ne mogu čekati sutra. Oni ne mogu više dočekati ni danas popodne. Ovako izgleda red čekanja na COVID-19 testiranje u kontejneru u Sisku. Sunčani dan, pa bi neki u Saboru mogli izvaliti – , čemu žurba? – jer se par sati čekanja može iskoristiti za sunčanje. Prije par dana nije bilo tako idilično. Trebalo je čekati tri sata na kiši, a nije bio na raspolaganju niti onaj crveni stolac s Pulmologije?
»Balkanski mentalitet«
Znam da sam smiješan očekujući od vladajućih da znaju pripremiti plan obnove nakon onakve rasprave političkog ženskog vrha vladajuće stranke o egzistencijalnim problemima žena.
Kako naprijed u društvu gdje su žene svedene na ukras? Kako da očekujem da znaju kako danas, kada već pet godina premijer ne zna kako kupiti Inu? Kako naprijed, sada već s urođenim tikom premijera, koji i na najpozitivniju kritiku izvrijeđa drugačije kako su oni mali i nikakvi, uživajući u samom sebi pokazujući osobnu moć gestom da on takve zamahom dlana uklanja s revera kao perut.
I sve dok je tako nema nama naprijed. Ali znam kada dolazi naprijed! Naprijed će doći, kada će, kao u Skandinavskim državama, u vladajućim strukturama biti preko 50 % žena. Naravno ne ovih sa zadnje saborske rasprave, jer se one zdušno bore da ponovno vlada »balkanski mentalitet« u najgorem smislu te riječi.
Ono da ponovno vlada »balkanski mentalitet«, nisam napisao slučajno. Sjećam se vremena kada smo, unatoč siromaštvu, po socijalnoj jednakosti i međusobnim odnosima, bili ispred onih sa sjevera, i kada nismo bili samo mala trun prhuta na reveru. Inače ništa protiv Balkana. Za mene predivan prostor. A tek Sisak…..