Sisačka marina za 22. stoljeće

Sisačka marina za 22. stoljeće

Čamac, a kamoli brodica na Kupi je danas veći događaj od uplovljenja fregate u splitsku luku. No za koju godinu, a možda i za malo duže, u Sisak će dolaziti lijepe bijele strane jahte…

Dr.-Ing. Viktor Simončič

Jedna od najvećih razlika između čovjeka i životinja je ta što životinja nikada neće dozvoliti da idiot postane vođa čopora (Skinuo s FB)

Viktor Simončič

Ne znam jesam li sretan ili nesretan što sam se školovao u ono mračno vrijeme. Znalo se da nas iz zaostalosti prema naprijed može pogurnuti samo obrazovanje, pa je učenje obilježilo i moju mladost. Sretan sam zbog toga. Nesretan sam, jer čemu znanje i iskustvo, ako danas živim okružen neznanjem? Slobodan sam u tvrdnji da nikada na ovim prostorima nije bilo više diploma i doktora s onim »sci«, a nikada manje znanja.

Sva sreća da nisam u ona vremena studirao ekonomiju, kada samo na osnovi jednog predmeta sa studija, mislim da se zvao Ekonomika poduzeća, vidim i pogađam što drugi ne vide. S više znanja na tom području bih vjerojatno »prolupao«.

Urušeno gospodarstvo

Pitam se, kako to da sam samo ja, kod izgradnje sisačkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda znao da će nas svaki dan biti manje, a ne više. Jedini sam to znao i kod izgradnje Marišćine i kod … Za tadašnjih blizu 48 000 stanovnika Siska, izgradili su nam uređaj za 60 000, s planom proširenja na 84 000. Vidjevši urušeno gospodarstvo, slušajući stvarno dibidus političare, upozoravao sam da nam ne treba veći nego manji i primjereniji uređaj. Pisao sam do EU vrha, ali zaman – po onoj »uzalud Vam trud svirači« – ujedinjena birokracija svih zemalja – uvjeravala me da je u pravu, pa i kada nije.

Neka mi nitko ne zamjeri ono o dibidus političarima. Oni znaju kakvi su, pa mi ne zamjeraju. A kakvi bi inače bili nego dibidus, kada su državu doveli na predzadnje mjesto EU-a. A tek Sisak i Baniju! Bez pandemije i potresa, Sisak je od 2011. do 2015. izgubio 2687 stanovnika, a od 2015. do 2019. dodatnih 5422! Iseljavanje se ubrzava, ali će uskoro stati. Neće se imati tko iseliti. Županija je ostala bez nekih 28 000 stanovnika, pa je gustoća naseljenosti pala s 38,6 na 32,3 stanovnika po km2. To je ono što je zapisano, a koji je tek broj onih koji se vode da su još uvijek tu?

Prema znanju iz Ekonomike poduzeća i prema osjećaju, hodajući praznim ulicama grada, gdje kako kaže Balešević »svaki osmijeh postaje događaj«, naslućujem gore. Ne samo u Sisku i okolici. Vidim li samo ja taj silni sve prazniji prostor, kao da živim u vrijeme vladavine kuge?

Nije lako uvjeravati se da je danas bolje nego što je bilo jučer

Živim na obali Kupe. Primijetio sam da Kupa još nikada nije bila tako niska, tako mala, kao ove godine. Svako ljeto se zna povući i smanjiti, ali ovakvu razinu ne pamtim. Uz to ima i manje vode, jer se korito ne održava. Korito postaje sve pliće, pa logično kod istog vodostaja danas u Kupi, Savi… ima manje vode. No, i tako mala, od ušća u Savu do bivše luke, na nekih 5-6 kilometara, Kupa ostaje plovna. Nažalost, godinama nema više za koga.

No za koju godinu bi se ta slika trebala promijeniti. Naime, na Kupi se već petu (ili tek četvrtu?) godinu gradi komunalno pristanište – marina. Na nekih 150 metara dužine i 50-ak (i više?) metara širine kopa se rupa. Do sada barem 10 – 15 metara duboka. Iznad je razine Kupe. Da bi bila ispod razine Kupe, da u nju može uploviti čamac, morat će još kopati.

U novu marinu neće uplovljavati šleperi s teretom. Nemaju za koga. U Sisku je najveći dimnjak iz kojeg se još dimi onaj na »Petici«, kultnoj ćevabdžinici. Drugi dimnjaci nas podsjećaju na vrijeme mraka. Na vrijeme kada se u Sisak doseljavalo. Kada je Sisak rastao i bio jedan od 10 centara zajednica općina. Jesu li tada ljudi dolazili jer nisu vidjeli od mraka, a danas bježe jer se upalilo svjetlo?

Meni je Sisak i dalje centar svijeta. Razumijem one kojima to više nije. Nije ni meni lako uvjeravati se kako mi je danas bolje nego jučer. Da ne vjerujem premijerovom idiličnom opisu našeg napretka i dalekovidnici, ne znam kako bih izdržao.

Čamac, a kamoli brodica na Kupi je danas veći događaj od uplovljenja fregate u splitsku luku. No za koju godinu, a možda i za malo duže, jer se marina gradi kao »Skadar na Bojani«, a da za razliku od Skadra nitko preko noći ne zatrpa ono što se preko dana iskopa, u Sisak će dolaziti lijepe bijele strane jahte.

  Onako usput, kako se marina gradi godinama, iz kamenim blokovima obloženih dijelova počela su rasti mala stabla. Kameni blokovi se već dižu. Ne počne se obaloutvrda održavati i prije nego se za narednih par godina iskopa rupa i dovrši marina, propast će, pa bi veliki dio truda spao na ono uzalud vam trud svirači. Da možda nadzor i izvođači nisu isti oni s obnove Banije?

Vizionarska kupnja Ine

Istovremeno kako će na Baniji nastajati sela 21. stoljeća Predsjednika Milanovića, u Sisku će nastati i riva za 22. stoljeće. Nešto u stilu Monte Carla. Znam da je Monte Carlo na moru. Ali on je nastao prije 100 i više godina. Ne znam je li to bilo planirano ili spontano. Danas smo napredniji. Nema razloga da vizionarski ne planiramo nešto za 22. stoljeće. Naravno da će se pojaviti problem stanovnika, jer već do dovršetka marine u Sisku će nas biti barem par tisuća manje, a u banijskim selima za 21. stoljeće na Baniji će ostati barem još poneko.

»Zmago (Ružo) baš si glup«, odgovorio bi mi pokojni Ivo Gregurević u kultnoj seriji Odmori se, zaslužio si. Pa sela 21. stoljeća i marine 22. stoljeća ne trebaju ljude. Sve će raditi roboti. Hoće li i jahtama dolaziti roboti, e to ne znam. Ekonomika poduzeća ne daje odgovor na to pitanje.

A da ima logike uzdati se u naše vizionarstvo, potvrđuje 2016. najavljena kupnja Ine. Još nije kupljena, ali je zato vizionarski najavljeno kako hrvatski dio uprave Ine seli u Budimpeštu, da bude bliže centru odlučivanja. Mislim da će to olakšati kupnju, jer je (i) preseljenjem uprave u Budimpeštu Ina postala još bezvrednija.

Marini će poseban šarm davati, na drugoj strani Kupe, odmah preko puta urušena Inina (ako se ne varam) dvokatnica građena u stilu vile, ostatak kasarne JNA i tek nedavno napuštena obrtnička škola.

Ti objekti i desetine pa i stotine sličnih u i oko Siska će se pretvoriti u muzeje. Na njima će se iz marine 22. stoljeća pokazivati kako su primitivno živjelo još do jučer, kakvu je jadno gradila JNA, pa se kasarna urušila već nakon samo par desetljeća od kada je prepuštena sama sebi, a ostaci škole, će svjedočiti kako je znanje davno napustilo ove krajeve.

Dijeli
KOMENTARI
  • comment-avatar

    Iskren, autentičan, izvrstan i žalostan tekst. Kao Siščan svjedok sam propadanja i devastacije tog grada i cijele županije. A i ne samo nje. Pitanje je gdje su granice pada, koliko nam još treba do točke infleksije, kada će se ona desiti i što treba učiniti da se do nje dođe? Aktualno stanje ne daje baš neku nadu.

  • comment-avatar
    Viktor Lovrenčić 07/09/2021

    Zmago čitam i pratim sve tvoje poučke.
    Hvala što mi jih šalješ!
    Ovaj zadnji je izazvao odazive što je dobro ali ne znam gdje su civilne inicijative (pusti birokrate) i novinari (bez HTV), koji bi pratili tvoj rad!?
    Evo sada imaš posla i u mojoj Puli – povezali se građani i nov gradonačelnik (da vidimo i to!) – gledam i pratim “Kvaliteta zraka na Kaštijunu” – prostaci kažu da smrdi, a ja im vjerujem, iako sam na sreću daleko od te lokacije.
    Možda bi te nova “vlada” u Puli i trebala kao savjetnika (nikad ne znaš) – govore da su bolji od IDS-a!
    lp
    Viktor

    • comment-avatar
      viktor 08/09/2021

      Viktor, hvala. Predloži me, no ne vjerujem da bih mogao biti prihvaćen. Poznajem jako dobro problematiku Kaštjuna, Marišćine ….. Drugi tjedan, 16.09. ima on line sastanka s odgovornima u Briselu na temu mojih primjedbi na promašenu logistiku i tehnologiju centara za gospodarenja s otpadom, sličnih Kaštjunu. Problem Kaštjuna nije (samo) u Kaštjunu, već (prvenstveno i) u konceptu postupanja s otpadom u Istri.

  • comment-avatar
    JAVORKO CRLJENICA 06/09/2021

    Divim Ti se kako imaš još volje pisati o svim ovim stvarima. Na žalost, čini mi se da je ovo jednosmjerni put s kojeg nema povratka, a mi se možemo samo sjećati nekih drugih vremena. Ako ne misliš da je danas bolje nego prije, onda očito nisi ideološki na pravom putu, pa se moraš upitati što nije u redu s tobom. A i sam imam taj problem.
    Budi mi pozdravljen

  • comment-avatar
    Samo 1 opažalo 06/09/2021

    To što ministar popravlja obuću kod postolara je za svaku pohvalu. Ne vidim što se tu ima kritizirati. Drugo su neke njegove odluke i nečinjenje.

  • comment-avatar
    Žarko Kotur 06/09/2021

    Gosp. Viktore ma možete napisati što god god ćete dok naš Ministar Ćoro popravlja cipele kod postolara nema napretka. Sam je to rekao javno na TV. Nema jadan ni za cipele. Treba samo zamoliti zadnjeg mladog iseljenika da kad krene ugasi svjetlo.

    • comment-avatar
      iskusna domaćica 07/09/2021

      Ministar podupire hrvatske zanatlije ako ode do postolara da mu popravi cipele. Posebno ako popravak košta više nego iste nove cipele. Samo se bojim da će biti sve manje obrtničkih radnji za popravak. Svi mladi bi samo na fakultete i visoke škole.

  • comment-avatar
    Zvonimir Sablic 06/09/2021

    Postovani gospodine Simoncicu!

    Krasno ste  to napisali!

    Da li ste glediali SRAMOTNU seriju na HTV1
    o mojem rodnom gradu Rijeci  (ustvati rodjen sam na Susaku 13.11.1945.)?
    Volio bih Vase cijenjeno misljenje?

    Pozdrav,
    Capt. Zvonimir Sablic

    U Rijeci, 6. Rujna 2021

    • comment-avatar
      viktor 06/09/2021

      Poštovani gospodine Sabliću! Nisam gledao emisiju koju spominjete. Možda je mogu pronaći.

  • comment-avatar
    Šumitelj 06/09/2021

    Što drugo napisati. Viktor vidi i zna znanje. Ali mu to ne pomaže. Birokracija je svuda ista. Primjer opušci. Osobno sam dugo vremena živio u mraku. Sada se bojim da će ovo veliko svjetlo posljednjih godina tako zasljepljivati preostalo pučanstvo da će bježati glavom bez obzira. Posebno kada zeleni nametnu da ne trebamo meso, mlijeko i med.

  • Odgovori

    You have to agree to the comment policy.