Sezonsko gorivo i plastika

Sezonsko gorivo i plastika

(Ilustracija: Polje uljane repice / Izvor: Pixabay)

Biogorivo i bioplastika su korisna rješenja, uz uvjet da im se ne daje prednost pred proizvodnjom hrane

prof. emeritus Igor Čatić

Igor Čatić

Neposredni povod ovome tekstu su dvije političke odluke na razini država. Prva je pretvaranje postojeće rafinerije u Sisku u onu za biogorivo. Druga je iz Kine, a odnosi se na proizvodnju bioplastike u količinama koje su deset puta veće od postojećih. Obje se odluke temelje na sezonskim kretanjima, odnosno izvorima. Tekst se pretežno temelji na članku Uzgojeni plastika i gorivo (Polimeri, 2007.) i dopunjenoj njemačkoj inačici

Landwirtschaftliche Produkte – Nahrung für Lebewesen oder Treibstoff für Maschinen?, GAK (2008) https://www.scopus.com/record/display.uri?eid=2-s2.0-56649119169&origin=inward&txGid=c8024303a858b244f022d96417c942a7. Ovdje je nadopunjeno s najnovijim razvojem te utjecajem bolesti COVID-19 na globalizirano čovječanstvo.

»Više nego ikada izloženi smo sve snažnijim manipulacijama. Često se više ne zna čemu nešto služi, zašto upravo u tom trenutku. Rijetki shvaćaju da je za čovječanstvo trenutačno najopasnije znanstveno područje ono kognitivnih znanosti. Kloniranje i slični znanstveni i znanstveni pothvati zamagljuju ono što se provodi svakodnevno«.

Manipulacija se putem najrazličitijih medij provodi na najvećem mogućem uzorku, zapravo osnovnom skupu – globaliziranom čovječanstvu. Pridodajem i psihologiju stavljenu u funkciju marketinga i prodaje sve većih količina kratkotrajnih proizvoda, bez mogućnosti popravka.

»Neke od takvih manipulacija bile su devedesetih godina prošlog stoljeća: sve treba reciklirati, treba hitno ukinuti uporabu freona, PVC je opasan. Početkom 21. stoljeća dvije takve velike manipulacije su biogorivo, bioplastika i biorazgradljiva plastika«.

Dodajem, korona je realnost osnovnog skupa: cjelokupnog čovječanstva.

»Tema je najava proizvodnje svega od uzgojina u funkciji poboljšanja života sviju, sa simbolom biorafinerija, a svrha je dobivanje odgovora je li takvo stajalište zaista iskreno. Pojam biogoriva odnosi se na sva kapljevita ili plinovita goriva koja se proizvode od biljaka i njihovih nusproizvoda, a danas se smatraju važnim sredstvom smanjenja štetnih plinova koji se ispuštaju u atmosferu te alternativom neobnovljivim fosilnim gorivima«. (M. Rujnić, 2011.)

Biogorivo

Zanimljivu je misao za BBC 27. 10. 2007. izrekao Jean Ziegler, UN-ov neovisni stručnjak: »Biogorivo je zločin protiv čovječanstva. Biogorivo, kako nam se naređuje strogim propisima, treba proizvesti od prirodnoga. Dakle, onoga što se uzgoji, primjerice od kukuruza, uljane repice i sličnih poljoprivrednih proizvoda. Proizvoda koji su nekada, a i sada bi trebali prvenstveno služiti za ljudsku prehranu«. Danas, biogorivo da, ali od otpada, ne iz uzgoja. Uzgoj je sezonski izvor.

»Prema izvještaju ActionAida, međunarodne organizacije koja se bori protiv siromaštva u svijetu, milijuni ljudi mogli bi gladovati ako se ispune uvjeti o 10-postotnom udjelu biogoriva u transportu. Današnja industrijska biogoriva natječu se s poljoprivrednim kulturama namijenjenima proizvodnji hrane povisujući cijenu hrane, što posebno utječe na stanovništvo zemalja u razvoju. Za svako povišenje cijene hrane od 1 %, 16 milijuna siromašnih ljudi ima manje ionako oskudne količine hrane (…)

Osim svega upitno je i smanjenje emisija stakleničkih plinova jer prenamjena šuma ili travnatih površina za uzgoj poljoprivrednih kultura za biogorivo također uzrokuje emisije stakleničkih plinova. Uporabom umjetnih gnojiva ispušta se dušikov oksid, staklenički plin s 300 puta jačim utjecajem na učinak staklenika od ugljikova dioksida.

 …Potražnja za energijom u idućim godinama bit će sve veća pa će alternativna goriva biti potrebna, bez obzira na dominaciju fosilnih goriva. Istina je, biogoriva imaju velik potencijal, no određena pravila moraju se poštovati. Proizvodnja biogoriva ne smije se natjecati s proizvodnjom hrane, a isto tako loša je i prenamjena travnatih i šumskih površina za uzgoj poljoprivrednih kultura«. (M. Rujnić, Jesu li biogoriva dobra ili loša za okoliš?, Polimeri, 1/2011.).

Prikupljanje otpadnog jestivog ulja kao sirovine za biodizel i druge prerađevine (Foto: Ina)

O stvarnim problemima čovječanstva rijetko se saznaje u znanstvenim i stručnim časopisima

Ta je misao izrečena na okruglom stolu koji je organiziralo Društvo za plastiku i gumu pod nazivom Zelena kemija i plastika 15. studenoga 2007. u sklopu tradicionalnog savjetovanja Polimerni materijali i dodatci polimerima.

Zanimanje autora za biogorivo i bioplastiku potaknuto je novinskom viješću iz siječnja 2007. Ona je glasila: cijene kukuruza na čikaškoj burzi dostigle su rekordnu razinu, a zalihe kukuruza su opale na najnižu razinu u posljednjih deset godina. Razlog rastu cijena kukuruza i opadanju zaliha je odluka predsjednika G. W. Busha da se 10 % goriva mora osigurati na temelju etanola.Cijena hrane raste, sve manje je ljudi može kupiti, sve više ljudi gladuje. Reagiralo se: Svima trebaju glasovi i potpora zelenih (Vjesnik, 2007.).

Tekst sadrži i misli Heinza Gupte (GAK; 2007): »Mogu si predočiti da će za zamjetnu proizvodnju biogoriva poput biodizela ili etanola trebati velike poljoprivredne površine. To će značiti gubitak površina za proizvodnju ljudske i stočne hrane. Eksplozija cijena, i čak glad, bit će posljedica. Svaki je komentar suvišan«.

Slijedili su sve brojniji tekstovi koji su upozoravali na opasnost od proizvodnje biogoriva od hrane. Primjerice, »Kina snažno ulazi u proizvodnju biogoriva. Posljedica – u roku dvije godine porasle su cijene pšenice u toj zemlji za 34 posto, kukuruza za 47,4 posto, a govedine za 41 posto. U SAD-u su zbog orijentacije na etanol porasle cijene prehrambenih namirnica za 7,3 posto u samo tri mjeseca. Cijena kukuruznog brašna za tortilju u Meksiku porasla je za 300 posto i izazvala nemire seljaka«.

Proteklih petnaestak godina potvrdila su ova promišljanja.

Zaokruženosti radi. Sve što je stvorila priroda je prirodnina, a što je nastalo voljom i znanjem čovjeka je umjetnina (artefakt). Sukladno tomu, fosilna goriva: ugljen, nafta i prirodni plin su prirodnine, koje čovjek pridobiva iz prirode. Sve što se proizvede u tlu, (polja, povrtnjaci, šume) znanjem i voljom čovjeka su poljoprivredne kulture. Pritom je tlo šaržni reaktor. Poljoprivredne kulture su rezultat obrađivanja, kultiviranja ili uzgoja. Za proizvode iz tla uveden je naziv uzgojina. Stoga je nejasno zašto se proizvodi iz tla nazivaju prirodnima, a ono što nudi priroda divljima, npr. divlji kesten.

Bioplastika

Telefon izrađen od bakelita

Već možda i četvrt stoljeća naglašava se potreba proizvodnje plastike od uzgojina, bioplastike. Pritom se zaboravlja da se bioplastika proizvodila već pred sedam stoljeća. Sintetska plastika plod je 20. stoljeća. Kada je Belgijanac Leo Hendrik Arthur Baekeland izumio 1907., jeftinu, nezapaljivu i svestrano upotrebljivu plastiku, fenol-aldehid, poznatu pod nazivom bakelit. Tim pronalaskom, započelo je plastično doba.

Oko 2010. započela je agresivna kampanja za proizvodnjom suvremene bioplastike. Usprkos svi naporima, u 2020. svjetska proizvodnja bioplastike bila je 2,1 milijun tona, ispod 1 % svjetske proizvodnje fosilne plastike. No to će se iz temelja promijeniti odlukom nadležnih u Kini.

Potrebna je jedna napomena. Pišući o razvoju cjelokupne svjetske proizvodnje 1989. nisam naveo Kinu. Na nedavnu primjedbu, a gdje je Kina, odgovorio sam. Uspon Kine započeo je tek 1993. Danas je Kina vjerojatno drugo svjetsko gospodarstvo s jasno izraženom željom da bude prvo. Upozoren sam na tekst poznate ekološke organizacije »Greenpeace East Asia« objavljen pod nazivom Biodegradable Plastics u prosincu 2020. Samo jedan podatak. Koji pokazuje da Kina želi preuzeti svjetsko vodstvo u proizvodnji bioplastike.

Predviđa se da do 2030. jedna jedina kompanija, »Anhui Fengyuan« izgradi u dijelovima Kine koje gravitiraju luci Šangaj postrojenja za proizvodnju 35.000.000 tona bioplastike, od čega 25.000.000 tona PLA. To je akronim za kompostabilnu bioplastiku, polilaktidnu kiselinu ili jednostavnije polilaktid. Taj se materijal proizvodi biljnih šećera, poput kukuruznog škroba, kasave, šećerne trske ili šećerne repe. Luka Šangaj trebala bi osigurati uvoz biljnih šećera iz Brazila.

Biogorivo i bioplastika su korisna rješenja. Uz uvjet da im se ne daje prednost pri njihovoj proizvodnji, pred onoj, hrane. Zato ih valja temeljiti na iskorištavanju tog otpada.

Komentiraj

*