“Ševa”

Ševa

Stajala je jadna na brezovoj grani
i pjevala tužno, prolazniče stani…

Nije mogla letjet, slomljeno joj krilo,
dok je kiša lila nikog nije bilo.

Šibao je vjetar i ljuljao grane,
čekala je ševa da bar jutro svane…

Iznemogla, gladna i umorna oka gutala je
tama ko ponor duboka.

Čekala je spas i poruke slala, a onda je mrtva u
kaljužu pala.

Kad je jutro došlo i nestala tama u blatu je
ševa pocivala sama…

Snježana Kratz

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t