Sesvetski boksački dragulji

Sesvetski boksački dragulji

Priča mladih boksača podsjeća na one priče velikih boksačkih šampiona, koji vrlo često na početku svojih karijera nisu imali adekvatne uvjete za rad i treniranje. Prtenjača kaže kako na početku nisu imali niti adekvatnu opremu za boks, no ipak to ga nije odvuklo od bavljenja ovim sportom.

Na Olimpijskim igrama mladih koje su se održale u kineskom Nandžingu, nastupila su 24 mlada sportaša i sportašice iz Hrvatske. Među njima su bili i mladi boksači Luka Plantić, Luka Prtenjača i Toni Filipi. Mladi reprezentativci su bili odlični te su osvojili čak dvije medalje. Dugootočanin Filipi je osvojio srebrnu medalju nakon dramatičnog susreta u finalu protiv Kubanca Hernandeza. Plantić je bio brončani, dok je Prtenjača zauzeo 5. mjesto. Naša je ekipa posjetila Plantića i Prtenjaču, mlade reprezentativce iz Zagreba koji već godinama treniraju u Boksačkom klubu Sesvete pod vodstvom trenera Franje Grgića Kristića i Kristijana Tepeša.

Od garaže do dvorane

Zagrijavanje, razgibavanje, boksački dio treninga, udaranje vreće, sparing, istezanje, tako otprilike izgledaju treninzi mladih reprezentativaca.

Luka-PrtenjacaPrtenjača boksa u kategoriji do 69 kilograma, krenuo je trenirati u garaži trenera Tepeša s 11 godina. Priča mladih boksača podsjeća na one priče velikih boksačkih šampiona, koji vrlo često na početku svojih karijera nisu imali adekvatne uvjete za rad i treniranje. Prtenjača kaže kako na početku nisu imali niti adekvatnu opremu za boks, no ipak to ga nije odvuklo od bavljenja ovim sportom. Mladi boksač ima šest naslova prvaka Hrvatske u kategoriji do 69 kilograma, a nekoliko puta bio je prvak u savate boksu i kickboksu. Na Europskom prvenstvu u Mađarskoj 2011. godine osvojio je treće mjesto, a na ovogodišnjem Svjestkom prvenstvu bio je drugi. Na pitanje je li boks grub sport, mladi sportaš odgovora kako je riječ o plemenitoj vještini. „Ne vidim ništa loše u boksu. Nije agresivan sport kako ga često ljudi doživljavaju“, siguran je Prtenjača. On priznaje kako znade doći u krizu kada pomišlja da odustane od svega no onda zareda s pobjedama i treninzima i to mu opet povrati želju za boksom. Boksom se bavi i njegov brat Stipan.

Prtenjača pohađa Trgovačku školu, a ove je godine pred njime matura. „Radim iz dana u dan. Pripremam se za Europsko prvenstvo koje će biti u Zagrebu. Tu mi je cilj osvojiti medalju, a dalje ćemo vidjeti. Htio bih upisati i Kineziološki fakultet na godinu, no vidjet ćemo.“

Znoj, rad, krv i suze

Reći će da slobodnog vremena gotovo da i nema, a ono malo vremena što uhvati opet provodi igrajući nogomet s prijateljima ili gledajući filmove. „Znoj, rad, krve i suze tako bi opisao predanost kojom ovi dečki pristupaju boksu. Riječ je o malom sportu gdje nema puno sponzora, kao primjerice u nogometu. No naš predsjednik Bono Bošnjak se izborio i zahvaljujući njemu danas imamo ovu dvoranu“, objašnjava trener Tepeš. Upravo nedostatak novca u ovom sportu vrlo često primora mlade talentirane boksače da odustanu od daljnjeg bavljenja ovim sportom.

Mladi hrvatski boksači s izbornikom Šivolijom
Mladi hrvatski boksači s izbornikom Šivolijom

„Prije četiri godine sam odveo devet boksača na Državno kadetsko prvenstvo u Vukovaru. Od njih devet, sedam je bilo prvaka, jedan je bio drugi, a jedan treći. Od te devetorice ostala su samo dvojica i to Prtenjača i Plantić, a svi su bili odlični. Ostali su odustali su što zbog posla, zbog škole, nedostatka financija. Mislim da je glavni razlog nedostatak financija. Nemoguće je trenirati dva puta dnevno i raditi za plaću od dvije, tri tisuće kuna. Takvu plaću boksač može potrošiti samo za hranu. Tako da rezultati u boksu moraju biti vrhunski da bi boksač mogao samo od toga živjeti i da bi si osigurao neku potporu od koje može normalno živjeti“, pojašnjava Tepeš i dodaje kako ima puno mladih talentiranih sportaša i u drugim sportovima, koji ne uspjevaju dobiti šansu i zbog financija vrlo često odustaju od daljnjeg bavljenja sportom.

Mama je na kraju ipak popustila

Luka-Plantic-s-medaljomDamir Plantić glavni je „krivac“ što danas njegov brat Luka trenira boks. Luka priznaje kako ispočetka nije imao podršku roditelja, a s vremenom kada su vidjeli njegovu ustrajnu želju za treniranjem roditelji su ipak popustili. „Mama nije voljela boks, no kad je vidjela da postižemo dobre rezultate i ona je popustila“, iskren je Plantić.

On pohađa Strojarsku tehničku školu Fausta Vrančića – smjer alatničar. Priznaje kako dobro usklađuje obveze u školi sa treniranjem. „Kada imam školu popodne ustajem u 8 sati i dolazim na trening koji počinje u 9 sati. Trening traje do 11, a nakon toga odlazim u školu. Poslije škole vraćam se kući po stvari za trening i onda opet odlazim na trening. Tako izgleda moj dan“, opisuje Plantić. On za razliku od klupskog kolege Prtenjače ipak priznaje da je boks grub sport. Mladi boksač u razgovoru nam objašnjava kako za sada nije uspio nagovoriti nikoga od svojih prijatelja da se počne baviti boksom. Ipak, bez obzira na grubost boksa Plantić nikada nije pomislio na to da se počne baviti nekim drugim sportom.

Bronca s Olimpijskih igara mladih

On nastupa u kategoriji do 75 kilograma. Njegov najveći uspjeh je bronca s Olimpijskih igara mladih u Nandžingu. „Puno smo se spremali za Olimpijske igre mladih. Nastupio sam na Vojvođanskoj rukavici gdje sam bio prvi. Uslijedile su pripreme na Malom Lošinju i Zagrebu. Radili smo s Marijom Šivolijom. Na Olimpijskim igrama mladih u prvom meču protiv Rusa Dmitriija Nesterova sam izgubio. On me već pobjedio na prošlom Svjetskom prvenstvu, kada sam bio drugi. U drugom meču sam se borio protiv Uzbekistanca Kozimbeka Mardonova i to je bio meč za brončanu medalju. Na kraju sam pobjedio i bio sam sretan kao i cijela ekipa“, prisjetio se Plantić.

Prtenjača i Plantić će već sljedeće godine nastupati u seniorskoj kategoriji. Obojica imaju samo jednu želju, a to je da uđu u svijet profesionalnog boksa u seniorskoj kategoriji. Najveća podrška mladim boksačima su njihove obitelji, posebno braća koja se također bave ovim sportom. No, osim obitelji veliku podršku daju im treneri i predsjednik Bošnjak.

Plantić priznaje kako još postoje neki elementi koje mora popraviti u svom boksanju. „Trebao bi poraditi na držanju ruku“, priznaje Plantić, a njegovo je priznanje nasmijalo trenera Tepeša. „Pred dečkima je dug put i oni trebaju još puno raditi i trenirati. Dug je put do Olimpijskih igara u Rio de Janeirou. Prvo trebaju postati prvaci države, zatim se gledaju rezultati na svjetskom i europskom prvenstvu. Realno gledajući rezultate juniora u svijetu, oni su među prvih pet, no dug je i težak put do seniorskih uspjeha. Samo da je zdravlja i biti će sve dobro“, zaključio je trener Tepeš.

Valentina Vukoje

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni