
Senzacionalizam i apsurdne izjave o požaru u Osijeku
(Foto: Osiječko-baranjska županija / Facebook)
Objektivna istina u medijima teško prolazi. Da prođe, pokazala bi da za naše zdravlje nisu problem u požaru nenastali dioksin, benzen, toluen i formaldehid, već nekompetentni političari i institucije koji trebaju brinuti o našem zdravlju
Dr.-Ing. Viktor Simončič
Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova. (Isaac Newton)

Svatko tko se bavi(o) znanstvenim radom pokušava vidjeti dalje zahvaljujući stajanju na ramenima većih ili manjih divova. Isto vrijedi i za civilizacije. No uvijek negdje dođu vremena, kada oni koji dođu, obrišu sve što su stvorili oni ispred i počne se od nule. Pa i dio akademske zajednice krene od tabula rase.
U takvim društvima postoji klišej u kome takva akademska zajednica daje prostor senzacionalizmu, a senzacionalizam daje priliku politici da obećava rješavanje problema. A politici nije namjera da ga riješi, jer je problem svih problema upravo politika, koja počiva na obećanjima, a ne na rješenjima.
U takvim društvima mediji prenose samo katastrofične izjave. Osječki požar je ogledni primjer. Što gore – to bolje za gledanost i reklame. Objektivna istina teško prolazi. Da prođe, pokazala bi da za naše zdravlje nisu problem u požaru nenastali dioksin, benzen, toluen i formaldehid, već nekompetentni političari i institucije koji trebaju brinuti o našem zdravlju.
Mogli su me ismijati, a nisu
Imao sam priliku biti na Osječkoj TV. Ono što sam rekao se potpuno razlikuje od onoga što donose mediji. Očekivao sam da će negdje, u nekom mediju, naći mjesto i koja moja izjava. Da će se netko pitati zašto onaj VS priča drugačije. Znam da treba imati petlju da se neka izjava, koja i onima koji je ne prenose čini skoro prihvatljivom, pusti u eter, a nije akademsko politički komforna.
Ako ništa, mogli su mediji, kada već nisu drugačije, iskoristiti razne „dr-sc-gr-br“ da me ismiju. Institucije sistema su me mogle optužiti za širenje panike, jer logično da je panika, ako svi govore o ekološkoj katastrofi, a ja o nečemu što je daleko od toga.
Poslije emisije očekivao sam da me struka prozove i opovrgne moje tvrdnje, a one koje sam prozvao ad hominem da me tuže. Iskreno sam se toga malo i pribojavao. Prije svega sam mislio na organskog kemičara prof.dr.sc. Valerija Vrčeka. Opovrgao sam sve što je on senzacionalistički izjavljivao. Onda sam od profesora Igora Čatića saznao da je njegov modus operandi nastupati bez argumenata i da ga je on na to javno upozorio još 2004. Iz pisma sam vidio da je on učenik prof.dr.sc. Stanka Uršića, onoga koji bi nam najradije zabranio vatru, i vratio je Bogovima.
Ako najgore posljedice tek slijede, zašto se ne reagira?
S tim u vezi navodim i izjavu iz jučerašnje emisije HTV-u Željka Karduma, gdje dekan Agronomskog fakulteta, prof. dr. sc. Ivica Kisić, upozorava da najgore posljedice požara u Osijeku tek slijede. Naziva to ekološkom katastrofom i govori o dugotrajnom zagađenju vode i tla… Gospodinu Željku Kardumu sam jučer poslao mail preko HRT-a.
Sada prozivam odgovorne, osobno premijera, da na osnovi reakcija prof.dr.sc. Valerija Vrčeka, prof.dr.sc. Ivice Kisića i inih „dr-sc-gr-br“, da se baš ne zamjerim svima, reagira. Jer ako se radi o ekološkoj katastrofi, njen najveći učinak je upravo sada. Zar nije logično da se onda odmah provedu nužne mjere i spasi stanovnike Osijeka, Baranje i Slavonije? Iako se s njim u mnogome ne slažem, premijer je prepametan da bi tako nešto učinio.
Pohađao je on gimnaziju u neka druga vremena. Očekujem da je bio dobar učenik i da i danas razumije kemiju. Za razumijevanje požara u Osijeku gimnazijsko znanje kemije i razum dobre domaćice su više nego dovoljni.
Apsurdne izjave
I nisu problem izjave „dr-sc-gr-br“. Problem je da oni podučavaju mlade ljude u prirodnim znanostima po principu dogme. Ja rekoh ja odlučio i amen. Žalosno, u vrijeme umjetne inteligencije….
Naravno da se kod problema požara, za stručno tumačenje kao autoriteti svih autoriteta pozovu bivša ministrica i bivši ministar. Iako do sada nikada nije bilo logično, postalo je logično da se za mišljenje ne pita sadašnjeg ministra. Apsurdnost situacije ne mogu opisati bolje nego je to uradio u svojoj objavi na Facebooku, prijatelj Emil, stručnjak iz područja kemije i zdravstvene ekologije, Zagrepčanec zaljubljen u more, ljubitelj Krleže:
Pročitam kako se Mirela Holy ljuti kaj ju ne zovu PhD neg sam milostiva!!
Ja se pak ljutim kaj su je uopće pozvali u emisiju o požaru u Osijeku; kakti joj je znanje kemije valjda ostalo iz osnovne škole, jer u Školi primijenjenih umjetnosti, smjer Odjevni dizajn ili studiranja na Filozofskom fakultetu na katedrama za etnologiju i komparativnu književnost sigurno ne, a ne vidim ni kemije u temi “Mitski aspekti ekofeminizma”.
Njeni pučkoškolski sve amo tamo ne komentari iz kemije (furana i dioksina), te tehnologije termičke obrade koja ni spaljivanje (da mi to ne bi pomislili), kaže ona poučivši nas i mjerenju benzena i toluena, koji po njenim saznanjima nisu upečatljivi kemizmom kao umjetnički dojam navedene doktorske disertacije! (…)
Onaj drugi, Dobrović, barem se ni petljal u kemiju, ali je palamudil o “cirkularu” u obradi smeća, jer mu je to omiljena tema koju je sam izabral, jer drugo ga ne zanima jer nema kaj (…)
Onaj kaj se bavi javnim “gezunthajtom” informativan je kakti kućni upravitelj kad ga pitaju o radovima u zajedničkom prostoru oko 1989. Priča, niš ne veli, a špreha mu ni ni na nivou hausmajstora! Onog u uniformi nisam ni zvukovno primjetil, al mu uniforma stoji čist gut, kak se i šika! Jedino mi ni jasno kak onaj smešni ministar ni stigel vu studijo, valjda još popisuje strmoglavi pad cijena iz potrošačke košarice, po befelu svog jape!
(…) moji učitelji, mentori; iz kemije, i zdravstvene ekologije me nisu pripremali za ovu močvaru …..bedastoća.
U poplavi neznanja, pitam se da li je onaj, kome uniforma stoji čist gut, kak se i šika, naučio da se još iz onog vremena u požar vatrogasci ne šalju bez maske. Izgleda da se to danas više baš ne zna, pa vatrogasce, koji nisu, iako su morali imati maske, hvali kao heroje jer su se nagutali dima, a nisu ga se smjeli nagutati. Maske su tekovine onih prije nas.
Savjet bračnom paru: pišite popularizacijski o onom čime se bavite
Bračni par dr. sc. Valerije Vrček i mr. sc. Ivana Vinković-Vrček vrlo su uspješni učenici glasovitoga hrvatskog kemičara i ekologista prof. Stanka Uršića s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Ti mladi nastavnici istodobno su vrlo uspješni i suvremeni hrvatski znanstvenici.
To znači, financirani novcima hrvatskih poreznika objavljuju znanstvene rezultate isključivo na engleskom jeziku i gotovo isključivo u stranim časopisima. Istini za volju to i moraju jer se u Hrvatskoj broje jedino radovi u CC časopisima.
Istodobno pišu i na hrvatskom popularizacijske članke, medu ostalim i u Glasu Koncila. I to o onom čime se u pravilu ne bave, o plastici.
Kao što je već napisano, u polimerstvu te osobe nitko ne poznaje. Kako bi ih poznavao kada se potpisuju kao Kršćanska inicijativa Pro scientia. Nikada nisu pokušali ponuditi svoje znanje o plastici specijaliziranom časopisu Polimeri (pa ih kao jedan od urednika pozivam da to urade).
Ali zato pišu i pišu tamo gdje njihovo znanje nitko ne može provjeravati. Zato su njihovi tekstovi o plastici ipak samo djelomično točne kompilacije isključivo izvora na engleskom jeziku.
Kada sam svojedobno razgovarao s glavnim urednikom Glasa Koncila o djelovanju tog para, njegov najveći strah bio je da želim saznati imena njegovih suradnika. Ta sam imena saznao već 25. siječnja 2004., kada su po prvi puta pisali o plastici. Bio mi je dovoljan jedan jedini telefonski razgovor. Glavni urednik naglasio je još jedan podatak: »Moji autori pišu isključivo na temelju dostupnih literaturnih izvora koje obvezno citiraju.«
Zanima me odakle im podatak o proizvodnji plastike u 2003. od 176 milijuna tona u najnovijem članku od 13. srpnja. Naime, taj je podatak na ovim prostorima prvi objavio Vjesnik samo nekoliko dana prije.
Savjet bračnom paru: pišite popularizacijski o onom čime se bavite. A ako želite pomoći svijetu i čovječanstvu, pišite na isti, vrlo kritički način o farmaceutskoj industriju. Za to ste područje zaista visoko osposobljeni.
Igor Čatić
Vjesnik, 10. kolovoza 2004.