“SeDogodilo ukazanye Majke Buoxje”
Dipl. ing. stroj. Boris Živković bavi se već niz godina Jurandvorskim Zaÿkom (Liburnijski govor primorja). Smatra se da je to najstariji živući hrvatski jezik i da je povezan s glagoljicom koju je razvio ranokršćanski svetac, sv. Jeronim
Na našem portalu nedavno je objavljen članak naslovljen Mejgorje Zemje Mejnebesje Sionscvita koji je mogao izazvati zbunjenost čitatelja pa ga sada ponavljamo s dodatnim objašnjenjima i prijevodom na standardni hrvatski jezik.
Kratki uvod za čitatelje:
Dipl. ing. stroj. Boris Živković bavi se već niz godina Jurandvorskim Zaÿkom (Liburnijski govor primorja). Smatra se da je to najstariji živući hrvatski jezik i da je povezan s glagoljicom koju je razvio ranokršćanski svetac, sv. Jeronim. Najvjerojatnije je rođen oko 347. u Štrigovi (Stridon) danas Međimurje. Umro je u Betlehemu 30. rujna 420. Autor je prijevoda Biblije na latinski jezik a bio je crkveni naučitelj, crkveni otac, teolog, filozof i jezikoslovac (izvorna glagoljica). Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu nazvan je po tom svecu. Zaštitnik je Dalmacije, teologa, knjižničara, učitelja i studenata.
Svojim jezikoslovnim dostignućima privukao je pozornost B. Živkovića. Kako se radi o jedno hvale vrijednom proučavanju podrijetla hrvatskog jezika, zamolili smo autora da u nekoliko nastavaka prikaže rezultate svojih istraživanja. On će ih pisati po pravilima Jurandvorskog Zaÿka uz prijevod na suvremeni hrvatski jezik.
(Uredništvo)
»Razmišljajući tehničkim načinom, shvatih kako je nemoguće praviti tolike jezikoslovne grieške, bez ikakvih uporišta u zdravomu razumu, u baštini ili u poviesti. Potriebno je odbaciti sve stege i vratiti se svojemu harvatskomu jaziku i harvatskomu pismu! Nije to tako težko – dovoljno je uzeti izvorne tiskovine prije 1830., pak bi se svatkojemu čitatelju otvorilo čudo naše baštine.
Ja samo izravno i bez dvojbe primienjujem ta saznanja, a odabrah najstariji živući hrvatski govor za temelj – Jurandvorski Zaÿk (Liburnijski govor primorja). Jasno, nagonski radim moju tehničku obradu za ovodobnu primienu. Primienom toga govora, kroz Jazik/Zaÿk, povezujem i saznajem cielu hrvatsku poviestnicu unazad 7’000 godina«.
(Boris Živković)
SeDogodilo ukazanye Majke Buoxje
SeDogodilo ukazanye Majke Buoxje, daleko ud prometnicah, daleko ud razmetnih lucsi velegradovah, va – Mejgorju. VirujeteLi?
Esc osobni stav vsatkojega pojedinca nyegovo lyudsko, demokratsko pravo. NeNameche Mejgorje sebe inima. NeTraxi Mejgorje priznanye cslovika. Nosi Mejgorje poruke z’Nebesja, nevidlyive poruke zdravima ocsima neznabuogjanima. Tko Dolazi to csut? Pozvani, nepozvani, dobronamirni, sumnyicsavi, poznati, nepoznati, bili, xuti, csarni, smedyi, visoki, nizki, tanki, krupni, pokritni, nepokritni, zdravi, bolestni, obrazovani, neuki,… Dolaze vsi z’Zemje va Mejgorje za susrist trag Nebesja.
Put do mista ukazanya naporni, starmi, kameniti. Vsatkoji korak novi izazov, potribna podpuna pribranost. SeZavitovahu netkoji uovo proch bosih nogu, gori tar doli. Zadahu samomu sebi texko brime, nu z’namirom, pridanyem.
Hodah gori z’Polacima, SeSpustah doli z’Italianima, SeIzpoviedih kod fratra Ukrainca, Sluscah misu na francuzkomu, SePricsestih kod svetjenika csarne farbe koxe,…, Razumih vse, vsi razumihu mene. BiBilo to Mejgorje nascega Harvatskoga Naroda tar cile Zemje, a Mejnebesje Sionscvita.
Buogu Vsemoguchemu.
NajBÿ z’sricsom!
Boris Xivkovich, dipl.ing., Zagreb
glavni tar odgovorni uovoga zapisa
juxna mejgorska Harvatska, 22. lipnya 2015.
Dogodilo se ukazanje Majke Božje
Dogodilo se ukazanje Majke Božje daleko od prometnica, daleko od razmetnih svjetala velegradova, u – Međugorju. Vjerujete li?
Osobni stav svatkojega pojedinca je njegovo ljudsko, demokratsko pravo. Međugorje ne nameće sebe drugima. Međugorje ne traži čovjekovo priznanje. Međugorje nosi poruke s Nebesja, nevidljive poruke zdravima očima nepoznavatelja Boga.
Tko to dolazi čuti? Pozvani, nepozvani, dobronamjerni, sumnjičavi, poznati, nepoznati, bijeli, žuti, crni, smeđi, visoki, niski, mršavi, krupni, pokretni, nepokretni, zdravi, bolesni, obrazovani, neuki, …
Svi sa Zemlje dolaze u Međugorje za sresti trag Nebesja.
Naporni, strmi, kameniti put do mjesta ukazanja. Svaki korak je novi izazov, potrebna je potpuna pribranost. Zavjetovahu se netkoji za proći bosih nogu ovako teškom stazom. Bosi gore i dole. Zadali su sami sebi teško breme, ali s namjerom, s predanjem.
Hodah gore s Poljacima, spuštah se dole sa Italijanima, ispovjedih se kod fratra Ukrajinca, slušah Misu na francuskomu, pričestih se kod svećenika crne boje kože,…, razumjeh sve, svi razumjehu mene. Bilo bi to Međugorje našega hrvatskoga naroda i cijele Zemlje, a Međunebesje svemira.
Bogu Svemogućemu.
Neka bude sa srećom!
Boris Živković, dipl.ing., Zagreb
glavni i odgovorni ovoga zapisa
južna međugorska Hrvatska, 22. Lipnja 2015.
