Savezi demokracija

Savezi demokracija

Savez demokracija na starim zasadama ne može donijeti boljitak svijetu. Niti Europska unija ne može očekivati pozitivnosti iz toga. EU treba pronaći potrebno jedinstvo i samostalnost, pa i cijele Europe s Rusijom, s Kinom i Indijom također, za sigurnost i mir

Branko Holzer

Branko Holzer

Najrazvijenije države svijeta, Skupina G7, izvorno skupina G8, osnovana je 1975. kao neformalni forum. Sastoji se od SAD-a, Njemačke, Francuske, Italije, Velike Britanije, Japana i Kanade, a na sastancima je od 1977. godine i Europska Unija, iako nije suverena država. Od 1994. do 2014. bila je prisutna i Rusija, ali radi aneksije Krima biva isključena. Šefovi država G7 sastaju se godišnje, a jedna članica organizira i predsjeda skupom.

Ovogodišnje redoviti skup se planira za lipanj 2021. u organizaciji Velike Britanije, a sada su pozvane još Južna Koreja, Indija i Australija. Skupina G7 razgovara o svojih ekonomijama, politici svijeta, a to ima utjecaj i na svijet. Razvojem ekonomija Kine, Indije, Rusije i drugih država međusobni odnosi se mijenjaju, a to se za sada ne akceptira važnim.

Ideje takvog saveza navodno postoje od ranije. Postoje realni razlozi tome zbog negativnih djelovanja i najrazvijenijih demokracija, u svojim državama i van njih. Kritike i stajališta dokazuju i suprotnosti demokracije sa sobom. Navodno je od Staljina nastala izreka da revolucija jede svoju djecu, a zna se i zašto, ali danas ima sličnih događaja i u demokratskom svijetu. Jugoslavenski socijalizam i drugi u svojoj kasnijoj fazi, ušutkavao je svoje protivnike bez prisile – »umrtvljenjem«. Sveopćim ignorancijom judi postaju »nepostojeći«!

U demokracijama postoje sofisticirani i »profinjeni« načini, također bez nasilja! Zauzme se TV i druge medije koje se naziva »slobodnim« medijima i sve je riješeno. Država i demokracija navodno cvjeta, ali vlastitim zaključcima čelnika, a »slobodni« mediji ih hvale! Nakon takvog djelovanja i danas vidljive »pustoši« u više država Balkana, Afrike, Azije, Južne Amerike i drugdje.

Navodna demokracija

U tranzicijskim državama Europe instalirana je navodno demokracija. Kako gledati na stanje Balkana s ostacima ratovanja, razorene zemlje? Ljudi raseljeni, i dalje se raseljavaju… Funkcioniranje takvih demokracija nije jasno EU čelnicima. Malo dalje od Balkana – što vidimo, znamo i mislimo o Iraku, Siriji, Libanonu, Kurdistanu, o Isil-u, o Libiji ili Jemenu, zapadnoj i središnjoj Africi, i drugdje? Takva stanja su odgovornost velikih i kolonijalnih država, kao starih deklariranih demokracija, a rezultat su djelovanja po modelima od prije 50 i više godina.

Hoće li se o tim pitanjima i stanjima razgovarati i na proširenoj skupini, možda G10? Što je sa pitanjima suzbijanja nedemokracije, diktatura i terorizma i ostvarivanja demokracije s imanentnom slobodom za takve države. A kako tumačiti demokraciju koja svoje tzv. strateške interese brani tisućama kilometara od svojih granica?

Navodno pozivanje na sastanak G7 skupine u lipnju samo tri EU članice – Njemačka, Francuska i Italija (VB nije više u EU-u) može nekoga uznemiriti. Ako je to istina, kako nisu pozvane i ostale EU članice EU? To može biti pokušaj daljnje destabilizacije Unije sa željom urušavanja, naročito u ovom »dobro« pogođenom trenutku velikih dilema i promašaja za EU. To su Brexit i korona, a čelnici se nisu snašli niti u osiguranju cjepiva za oko 450 milijuna građana. Cijepljenja nema onako kako su samozadovoljno u EU htjeli!

Videokonferencija G7 čelnika održana 20. veljače 2021. godine (Foto: Wikimedia Commons)

Možda se moć ili pamet farmaceutskih firmi pokazala većom od EU, iako je ta priča i šira. Možda se želi zadržati ekskluzivni krug država, a pozivom cijele EU bi se to izgubilo. Neki čelnici vodećih demokracija možda ne žele sjesti za isti stol s nekim čelnicima novih članica EU-a, zbog »određenog« backgrounda nekih, a ni inače nismo svi jednaki! Jedna poslovica kaže i to, kad je više babica djeca su kilava. Između pozvanih i nepozvanih EU članica ima tenzija i sada, a to otvara nepovjerenja. Ipak, valja znati da je EU zastupljena na ovom skupu sazvanom za lipanj 2021. godine.

Prešutni je čin »nedovršenosti« Brexit-a u vezi budućih odnosa EU-a i UK-a, formalno zaživio! Poziciju UK-a u tim pregovorima ojačavaju SAD-a, a Britanija nikad nije prestala jednim okom gledati preko velike bare sa i bez Trumpa. Kako su Europa i svijet razumjeli objave tajni SAD-a, E. Snowdena i J. Assange-a, a kako su djelovali prema njima nakon njihovih »nečuvenih« otkrića u vezi prisluškivanja »svih« koja su provođena iz SAD-a? Ono što EU građani znaju, svi su to prežvakali jedinstveno i »demokratski«, ali da li to odobravaju? I tzv. strateški interesi UK-a i SAD-a, kao posebnih historijskih saveznika, su od Brexita i dolaska Bidena postali za EU novost. Sadašnje pretpostavke o tome nisu jednake kod svake pojedine članice EU.

Dublji pogled u Europu i svijet – ne samo od Brexita

Demokracija je danas i kao »oštećena roba« važna, iako se ne zna tko i što želi mijenjati, a nema opservacija kakva ona treba biti u budućnosti. Cijeli svijet danas ima neizostavnu potrebu imperativnog djelovanja na poboljšanju lošeg stanja okoliša. Potreba je djelovati i na zaštiti okoliša. Vremena za to je sve manje. Ta pitanja su postala univerzalni najvažniji i najosjetljiviji sadržaj koje se mora implementirati u strateško djelovanje svijeta, u svaki budući savez ili udruživanja država.

Nije prioritet stalni rast ekonomija, nego je to opstanak. Strategije obrane ili napada oružjem moraju prestati biti to i pretvoriti se u planove za djelovanja na sasvim druge ciljeve. Da, oružja će trebati i dalje ali protiv svakovrsnog kriminala ali najvažnije u obrani života na Zemlji.

Zatvaranje Navalnog u Rusiji bezgranično je mali detalj kojim se zapadni svijet trenutni bavi, hineći da je to usputno pitanje za njih i koje će se riješiti. Naređuje se Putinu da ga oslobodi, a to nije načelno demokratski. Može se imati različita mišljenja o zatvaranju Navalnoga, i što se može dogoditi ne demokraciji u Rusiji osim prijetnje i oštrijih sankcija. Nije ponuđeno ništa drugo, a svi odlaze u pat poziciju, bez razuma u novom pokušaju.

Bi li »savez« EU-a i Rusije omogućio bolji mir i sigurnost barem Europe i Rusije, Euroazije? Teško je o tome misliti, jer SAD i dalje »njeguju« svoje strateške interese baš u sredini tih kontinenata. A već je i sama EU određeni rival SAD-u, barem ekonomski.

Strašenje građana vojnim napadima iz Rusije, Kine, Indije…

Opet počinje strašenje građana o prijetnji napada oružjem iz Rusije, iz Kine, iz Indije, ili koga četvrtoga! Međutim, takvih napada baš navedenih država na baš te zapadne demokratske države još nikada nije bilo. Svojim strašenjima uspješno opravdavaju »svoje« ne-demokracije, a građani plaćaju proizvodnju još oružja pa svi žive nešto lošije, osim vlasnika tvornica. Ali, na djelu je trajno i najvažnije ćudoređe ove demokracije, kao motor ostvarivanja interesa. To je čovjekovo htijenje za stalnim bogaćenjem i još većom vlašću.

Poslije pune četiri godine tijekom kojih Trump nije započeo niti jedan novi oružani rat. Smanjio se intenzitet ratova u tijeku i time potrošnja oružja, a vojna industrija se osjetila ugroženom. Za ove teme je dobro citirati epilog izvanrednog ruskog filma Bijeli tigar iz 2012.g. To nije ratni film nego film o ratu. Film je određena fikcija u borbama tenkista, ali i jasna filozofija. Radnja se zbija pobjeđivanjem i uništenjem fašizma. U velikoj veoma tmurnoj dvorani vizualnog »užasa« na zidovima, počinje monolog Hitlera, a sluša ga jedna ljudska sjena. Hitler kazuje, citat (prijevod s engleskog na srpski, a tu je priređeno na hrvatskom jeziku):

“…Rat je izgubljen. Znam to. Nije samo izgubljen. Europa je poražena. Ali, možete li zamisliti što će biti sutra? Nesretna Njemačka. Nju će kriviti za sve smrtne grijehe. Napisat će na tisuće knjiga. Naći će tisuće ružnih dokumenata. Izmislit će stotine sjećanja. Njemačka će biti izvor zla čovječanstva, kao piromani pakla. A mi smo samo našli hrabrosti da shvatimo o čemu mašta Europa.

Rekli smo: ako mislite o tome dajte da to učinimo. To je kao kirurška operacija. Prvo boli, a onda organizam ozdravi. Zar nismo mi sprovodili tajni san svakog europskog esnafa? Zar to nije bio uzrok svih naših pobjeda? Svi znate da smo ono što su se plašili da kažu i svojim suprugama mi objavili jasno i otvoreno, kao što priliči i ujedinjenoj naciji. Oni su uvijek voljeli Židove. Cijelog života su se plašili te tamne i sumorne sile na istoku. Od tog kentaura i diva stranog Europi, Rusije. Rekao sam,: „dajte da riješimo ta dva problema“. Da ih se riješimo jednim za svagda.

Jesmo li izmislili nešto novo? Ne. Jednostavno smo unijeli jasnoću u svim pitanjima za koja je Europa željela jasnoću i to je sve. Od kako se Zemlja okreće oko Sunca, dok postoje hladno i toplo, oluje i sunčeva svjetlost do tada će postojati i borba među ljudima i narodima. Da su ljudi ostali živjeti u raju, on bi propao. Čovječanstvo je postalo ono što jest zahvaljujući borbi. Rat je prirodna stvar. On nema početak i nema kraj. Rat je samo život. Rat je polazna točka.”

Ništa novog na Zapadu, na Istoku sve po starom

Čelnicima EU-a se postaje »dogovorima«, ali ne demokratskim izborima. Čelne funkcije EU su postale ciljevi i interesi svima, pa i čelnicima novih članica. Biti na čelu svoje države ili poziciji u EU, za dio njih nije obveza postizanja boljitka za sve svoje građane!

Znaju li i priznaju li EU čelnici kako se stvarno živi u novim članicama. EU je prijetila Poljskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, a građani i dalje nemaju tzv. demokratski – mirni način promijeniti i stanje »sumraka« u svojim državama. Demokratski znači promjene činiti samo putem postojećih zakona, bez nasilja! Čelnici novih EU članica sami sebi pripisuju izmišljene uspjehe i tvrde da je s zakonima i demokracijom u redu. Ali prosvjede, država i policija suzbija i nasiljem.

Primjer Katalonaca za osamostaljenjem iz Španjolske, a to su i referendumom potvrdili. Tada je g. Jean-Claude Juncker izjavio u ime EU-a da to ne piše u španjolskom ustavu, ali nije ocijenio ima li 7 milijuna građana pravo na opredjeljenje. Kako mirom ostvariti nešto kad većinski – jači i »naoružan« narod to ne da! Nije ga zanimalo zatvaranje čelnika Katalonaca i nitko nije naređivao Španjolskoj puštanje Katalonaca iz zatvora, kako to sada čini i EU Putinu za Navalnog.

Savez demokracija na starim zasadama ne može donijeti boljitak svijetu. Niti Europska unija ne može očekivati pozitivnosti iz toga. EU treba pronaći potrebno jedinstvo i samostalnost, pa i cijele Europe s Rusijom, s Kinom i Indijom također, za sigurnost i mir. Čini se da je strah od jačanja ekonomije drugih država uzdrmao sigurnost onih prvih, pa se daljnji razvoj drugih želi barem usporavati. Zato i jedan od mogućih zaključaka može biti da savez demokracija koji se nudi nije za EU. Ako je ovo naivno razmišljanje, a kakvo je ono alternativno!?

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni