Zbog ekološke konferencije u Parizu u atmosferi će završiti 300 tisuća tona CO2

Drugi cilj ovogodišnje konferencije je osiguravanje novca za zemlje u razvoju kako bi se njihova gospodarstva sve manje oslanjala na fosilna goriva

Konferencija o klimatskim promjenama, koja se sljedeća dva tjedna održava u Parizu, privući će nekih 50.000 ljudi. Neki dolaze iz okolice Pariza, ali neki iz vrlo udaljenih mjesta poput Aucklanda, Bangkoka, Cape Towna i Singapura. Oni će doći avionom, a za svaki će let morati sagorjeti 27 milijuna galona kerozina, što će pak ispustiti oko 300.000 tona ugljikova dioksida u atmosferu. »Je li konferencija vrijedna toga?«, pita se Nick Stockton, novinar Wireda.

Cilj konferencije u Parizu je sprječavanje rasta globalne temperature od 2 °C. Već je gotovo jasno kako će uključene zemlje podbaciti u tome.

No pretpostavimo da će uspjeti. Sve svjetske nacije dolaze do konsenzusa i zajedno će smanjiti globalne emisije na manje od 1.000 gigatona godišnje do 2040. godine, a temperatura ne raste za 2 °C. Kako će to izgledati?

Takav razvoj situacije nije samo utopija. Pogledajte svijet kako danas izgleda. Ovo je prva godina u kojoj su globalne prosječne temperature porasle za 1 °C od povijesnog prosjeka. Znanstvenici su identificirali vezu između tog porasta temperature i suša, požara, smrti morskih životnija zbog zagrijavanja vode i podizanja razine mora koje su uzrokovale milijardi dolara štete. Sve to stalno događa i na 2 ° C, ali puno gore i češće.

 »Prije dvije godine nitko nije mislio da će biti moguće povezati 156 odbora za emisiju plinova iz 130 različitih zemalja. Samo ta činjenica govori kako imamo obvezu nastaviti raditi prema cilju«, kazala je Barnes koja ukazuje na uspjehe u klimatskim pregovorima u Meksiku 2010. godine, samo godinu dana nakon katastrofalnog susreta u Kopenhagenu.

Drugi cilj ovogodišnje konferencije je osiguravanje novca za zemlje u razvoju kako bi se njihova gospodarstva sve manje oslanjala na fosilna goriva. Ako se u tome uspije, takvi bi se planovi mogli izvesti i u najvećim gospodarstvima, kao što je Indija.

A onda je tu uloga gradova, država, pokrajina i nedržavnih udruženja s ekonomskom moći koje bi trebale također napraviti brze i učinkovite rezove u štetnim emisijama.

No s optimizmom treba biti oprezan. Klimatski pregovori ne uspijevaju od Kyota, uglavnom zato što nijedna nacija nema mogućnost nadzora nad drugom po pitanju ispunjavanja obaveza. Jedini način da ugovor o klimatskim promjenama uspije, slažu se mnogi, jer kroz zajedničke inicijative.

Na primjer, u cijenama. »Sve zemlje bi se složile s cijenom emisije ugljičnog dioksida u iznosu od 20 ili 30 dolara po toni«, kazao je Steve Stoft, ekonomist s Berkeleya i autor web stranica climateParis.org i carbon-Price.com. Zatim bi svaka država trebala razvijati vlastite programe, poreze ili propise, koje bi unaprijedili gospodarstvo, a istodobno i ispunjavali taj uvjet cijena.

Takva velika ideja ima podršku ekonomista, no regulacija cijena se vjerojatno neće dogovoriti u Parizu. Teško je procijeniti što se odlučiti, no ne trebaju se očekivati drastične promjene, već obaveze koje će polako dovesti do konkretnih mijenjanja navika. (I. C / Wired)