“Ruža”

“Ruža”

Da li čeka
svoj odlazak
ili je baš tu
doma?

Kada je trava
oko nje
sve viša,
raslinje
sve gušće,
stvari
sve razbacanije,
a već ionako stare
garaža i šupa
sve oronulije.

Sjedi sama,
zagledana,
zamišljena…
u sjeni kruške
kao da je
oduvijek tamo
i da će tako i ostati.

A ipak,
već izgleda prozirna
i čini se da nestaje…

Zauvijek
će biti tu,
utkana u mene,
i kroz sjećanje
na pečena jaja na oko
i kozje mlijeko.

Moja baka.

Saša Zavrtnik

Komentiraj

*