“Ruža”

“Ruža”

Da li čeka
svoj odlazak
ili je baš tu
doma?

Kada je trava
oko nje
sve viša,
raslinje
sve gušće,
stvari
sve razbacanije,
a već ionako stare
garaža i šupa
sve oronulije.

Sjedi sama,
zagledana,
zamišljena…
u sjeni kruške
kao da je
oduvijek tamo
i da će tako i ostati.

A ipak,
već izgleda prozirna
i čini se da nestaje…

Zauvijek
će biti tu,
utkana u mene,
i kroz sjećanje
na pečena jaja na oko
i kozje mlijeko.

Moja baka.

Saša Zavrtnik

';return t.replace("ID",e)+a}function lazyLoadYoutubeIframe(){var e=document.createElement("iframe"),t="ID?autoplay=1";t+=0===this.dataset.query.length?'':'&'+this.dataset.query;e.setAttribute("src",t.replace("ID",this.dataset.src)),e.setAttribute("frameborder","0"),e.setAttribute("allowfullscreen","1"),e.setAttribute("allow", "accelerometer; autoplay; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture"),this.parentNode.replaceChild(e,this)}document.addEventListener("DOMContentLoaded",function(){var e,t,a=document.getElementsByClassName("rll-youtube-player");for(t=0;t