Ruski plin za EU – zimske radosti i strateški interesi SAD-a

Ruski plin za EU – zimske radosti i strateški interesi SAD-a

u svijetu koji se sporo mijenja

(Američki predsjednik Joe Biden / Izvor; www.whitehouse.gov)

Ruski strateški interesi su danas samo nekoliko stotina kilometara od prijestolnice – Moskve, a ne i desetinama tisuća kilometara kao što su to ostvarivale SAD sa svojim partnerima i pokušavaju opet

Branko Holzer

Branko Holzer, dipl. ing.

Od dolaska Joea Bidena porasle su sankcije i embarga Zapada prema „europskom“ Istoku i Dalekom istoku, onom do Kine. To se čini proširenjem onoga što je započeo Donald Trump, iako je on imao druge razloge pod pojmom strateški interesi. Nije započeo niti jedan rat u svijetu i smanjivao je ratne tenzije. Rusija trpi embargo i/ili sankcije Zapada na čelu s SAD-om zbog onoga što Zapad i SAD nazivaju ne demokratičnost tvrdeći da Rusija vojno ugrožava okolne zemlje. Također, više godina mediji pišu o Vladimiru Putinu i njegovoj želji osvajanja bivših republika SSSR-a, a najkritičnije je u Ukrajini.

Naravno, vijesti iz Kine i Indije su također top teme svjetskih medija, samo povremeno. Pri tome su važne teme ekonomija i financije ili obrana.

Diktiranje sadržaja kroz medije je započelo prije 80 godina, a predvodnik je bila Njemačka. U vremenu oko Drugog svjetskog rata mnogi su shvatili važnost toga, pa i SAD te njihov vjerni pratitelj Velika Britanija. U dobu poslije tog rata stvorena je EEZ, zatim Europska unija, koja se u pitanjima europskih pa i svjetskih najvažnijih pitanja često činila kao „beglajter“ u tome.

Brexitom ucjenjivali EU

To se ne želi priznati, ali zadnjih desetak godina naročito, članice se ponašaju kao „tupi“ rogovi u vreći. Stalno nešto žulja u njoj, ali je još čitava. Bez Velike Britanije koja je i tako dugo vremena u statusu “odlaska“. Preklani je oko 60 milijuna Britanaca skoro ucjenjivalo oko 450 milijuna građana EU da je Brexit jedva proveden A sami su oni to tražili! Nebuloza za „papane“, reklo bi se šatrovački.

Glavne članice i osnivačice EZ-a i sada EU-a ne mogu se dogovoriti oko mnogih logičnih, razumnih pitanja, niti najvažnijeg, o životu ljudi u EU, a kamoli u svijetu. U pitanju su najvažnije teme, sadržaji i zbivanja Europe i svijeta, jer svijet nije više onaj koji je bio na početku mandata Regana, Busha starijeg, Clintona i tada još drugova Brežnjeva, Jeljcina, odnosno Gorbačova.

Uzmimo za primjer to razdoblje sada barem zato što je Kina postala toliko moćna u svemu, od najnovijih tehnologija u elektronici i letenja u svemir, do gospodarstva i čitave ekonomije. Sve do pitanja o oružjima i naoružavanja i proizvodnje oružja pa do stvaranja veoma „opasne“ vojske za neke u svijetu. I Indija je blizu tome.

Pojmovi strateški i interesi zastrašuju mnoge

Kina i Indija su daleko brojnije nacije u svijetu, a i SAD-a, Velike Britanije, Kanade i EU zajedno više od dvostruko! Vidljivo je također da su i još neke države svijeta narasle brojem stanovnika i ekonomskom i gospodarskom snagom i da su postale respektabilni partneri u svemu, pa i u pitanjima obrane. U tome je velika važnost.

Obrana i razne ugroze uvijek isplivaju na površinu ako se netko nekome ne sviđa. I tzv. unutarnji neprijatelji su ponovo u modi, što mi možemo i svjedočiti. Takve stvari se postavljaju za svoju javnost. Ako se traži neprijatelj, kad zatreba, on može biti u susjedstvu, ali i u vlastitoj zemlji, ponekad!

Začudno je da su veći i najveći neprijatelji nekada desetinama tisuća milja daleko od „ustrašene“ države, nego države u blizini. Kakvo je to neprijateljstvo i kako ga prepoznavati, što jest to neprijateljsko kod takvih današnjih „udaljenih“ neprijatelja? Kad se navedu strateški interesi kao pitanja obrane pojedine zemlje od neke potencijalno rušilačke ugroze, političari to dižu na najveće razine važnosti, često bez realnih objašnjenja, nekada drsko s pozicija sile ili veličine, s pozicija većih prava i slično.

Sve više strateških interesa, a razumijevanja sve manje

Međutim, takvi navodni neprijatelji služe prikrivanju stvarnosti i umirivanju ili prijetvornim i drugim interesima u sprezi interesa ekonomije i gospodarstva država, ali i moćnih pojedinaca odnosno velikih korporacija.

Sve više je strateških interesa a razumijevanja sve manje. Sve je više velikih promjena globalnog značaja a tome povratka nema. Neki ne razumiju a neki to ne žele i još manje promjene prihvatiti, jer znaju da kroz to dolaze mogućnosti gubitka svoje neke premoći i pozicija do skora. Naročito dosadašnjih pozicije koje su desetljećima imali u svijetu u najvažnijim ili veoma važnim područjima svjetskih odnosa, a vlast je najveća slast!

Strateški interesi sve češće odišu na pohlepu za moći, prevlasti nad nekima, a svodi se na pitanja profita. Toliko je dobrih i loših događaja odigralo velike uloge u proteklih samo 50 do 60 godina, ali koji se zaboravljaju.

Odnosi Ukrajine Rusije i trećih strana

George Bush ml. i Julija Timošenko u Ukrajini 2008. godine (Foto: Eric Draper, Bijela kuća / Wikimedia Commons)

Što zaključivati o „velikom“ i strateškom sporu Ukrajine i Rusije, koji je istovremeno i spor između SAD-a i njegovih partnera s Rusijom. Potonji spor je možda i važniji od onog prvo navedenog.

Razumijevanje više toga se nalazi i u događajima od početka Perestrojke i tranzicije cijelog istoka Europe, koju smo mi do tada zvali Evropa! Bez imalo omalovažavanja nacionalnih interesa Ukrajine i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskija, on je možda pogrešno odlučio sada ponovo zatražiti uvođenje ili dovođenje demokracije zapadnog tima, one koju nudi SAD s partnerima koji se znaju.

U ovom slučaju se treba referirati na Juliju Timošenko, jedne od predvodnica sumnjive tranzicije u bivšem SSSR-u, i kako su je „zapadnjaci“ i Amerika branila od optužbi za nevjerojatno bogaćenje i druge stvari. Može se uzeti da je taj događaj prethodio već višegodišnjim sukobima embarzima i sankcijama Rusiji.

I tada je Putin počeo dizati brane na kanalima tranzicijskih otimačina velikih bogatstava iz bivših republika SSSR-a. Do tada se dobrobit za države i građane mogla mjeriti na kapaljku, jer je sve smišljeno da uspiju samo tvorci pretvorbi i privatizacija uz domaće pohlepnike. O tome se stvarno tu i danas radi, a opet se to ponovo pokušava!

Ruska priroda stvari

Kako ga god etiketirali ili zvali g. Putina, on ima „svoje“ razloge za navodno dovođenje u opasnost Ukrajine. Uočljivo je to da Zapad promatra samo tu stranu i gura Ukrajinu u „sukob“ praveći od njih žrtvu. Oni već jesu žrtva, ali ne Putinova kao prvo. Ovdje postoje iste opasnosti koje je davno smislila i proglasila baš Amerika. Navodno su se ustrašili od više država Južne Amerike, još prije i nakon Drugog svjetskog rata, a time su tada pokušali i čini se uspjeli opravdali negativna djelovanja tamo, pod egidom zaštite svojih strateških interesa!

Tada se nije još znalo da se radi o nečem drugome. Uz navedeno valja znati, da su više država Južne Amerike bile republike i demokratski ustrojene još u ono vrijeme, kao i SAD-a! Ali nakon „osiguranja“ strateških interesa SAD-a i partnera, postale su opljačkane zemlje, osiromašenih građana u bespravlju kao u zemlji nedođiji.

Tamo je SAD branio svoje strateške interese, kao i u Vijetnamu i drugdje po svijetu, današnjice! Međutim, određeno sjeme zla na životima ljudi i država je posijano do danas. Ipak, nikada se ne može zaboraviti što su i koliko SAD pomogle svijetu osloboditi se i uništiti Hitlerizam, Musolinija i japanskog carstva „zla“, iako je to sve počeo ugrožavati i SAD. S druge strane se sjetimo nekih partnera SAD-a koje nisu spriječile nastanak tog zla.

Ostvarenje ruskih interesa

Pitanja koje slijedi nema u medijima. Zar je teško razumjeti zašto danas to čini ili želi činiti Rusija, što treba ili hoće i Putin? Ostvariti svoje strateške interese. Ali na strani ostvarenja ruskih interesa ima razlika u tome, što interesi Rusije nisu i toliko daleko od vlastitih granica kao oni američki. Možda je Hruščov nekada protegnuo svoje interese do Kube, ali toga nema odavno. Takvi interesi Rusije su danas već na njihovoj granici.

Kako je došlo do toga da su oni „dogurani“ na ruske granice i obale? Ruski strateški interesi su danas samo nekoliko stotina kilometara od prijestolnice – Moskve, a ne i desetinama tisuća kilometara kao što su to ostvarivale SAD sa svojim partnerima i pokušavaju opet.

Branko Holzer

Dijeli
KOMENTARI
Komentari su zatvoreni